Da ne tražimo neprijatelje

Ispitanicima je ponuđeno „politički superkorektno“ pitanje: „Rusija je multinacionalna zemlja. Da li Rusija po vašem mišljenju, gledano u cjelini, ima više koristi ili više štete od toga što u njoj žive ljudi brojnih nacionalnosti?“ Ispostavilo se da su oba odgovora zastupljena podjednako: s 37%. Prije pet godina, u srpnju 2007., 45% ispitanika smatralo je da multinacionalnost Rusije donosi korist, a samo 27% – da donosi štetu.

„Ljudi autohtone nacionalnosti trebaju imati više prava od predstavnika drugih nacionalnosti koji žive na istom teritoriju.“ Godine 1999. onih koji tako misle bilo je samo 18%, a danas ih ima 36%. I obratno, broj internacionalista, uvjerenih da svi građani trebaju imati ista prava, neovisno od njihove nacionalnosti, smanjio se sa 76% na 53%.

Više prava za „nas“ nego za „njih“ češće zastupaju građani Moskve i drugih velikih gradova, ljudi s niskim primanjima i simpatizeri Komunističke ili Liberalno-demokratske stranke. I obrnuto, pravdu i jednakost za sve ljude zastupaju stanovnici gradova srednje veličine, ljudi s većim primanjima i fakultetskim obrazovanjem.

„Neki ljudi osjećaju gnjev ili netrpeljivost prema predstavnicima druge nacionalnosti. A vi osobno, osjećate li gnjev ili netrpeljivost prema predstavnicima neke nacionalnosti?“, pitali su sociolozi građane Rusije. Tri četvrtine ispitanika (75%) odgovorilo je da  takvi osjećaji nisu karakteristični za njih, a svaki peti (19%) je otvoreno priznao: osjećam netrpeljivost.

Najčešće su se kao nacionalisti izjašnjavali ljudi s visokim primanjima, a također stanovnici prijestolnice i oni koji su sami, kako kažu, izloženi diskriminaciji po nacionalnoj osnovi. Slične emocije rjeđe su kod pristalica prethodnog i sadašnjeg predsjednika, kod žitelja sela i ljudi s nižim primanjima (od 4 do 9 tisuće rubalja – 100-230 eura - mjesečno).

Tko je ovdje „na lošem glasu“? Po ovom pitanju su na prvom mjestu imigranti s Kavkaza (za njih se izjasnilo 6%). Tadžikistance „ne može smisliti“ 4% ispitanika, a Uzbekistance 3%. Prema Romima netrpeljivost osjeća 2% ispitanika i isto toliko prema Azerbejdžancima te svim imigrantima iz Srednje Azije zajedno.

Ne bi bilo loše da se „predstavnicima pojedinih nacionalnosti“ ograniči ulazak u oblast ili grad, smatra 62% ispitanika. Puno je manje (samo četvrtina) onih koji smatraju da to ne treba raditi. Pa ipak, tri četvrtine (76%) ispitanika uvjereno je da u njihovom gradu ima previše "došljaka", uz to je 45% izjavilo da kod njih nema sukoba između imigranata i starosjedioca, dok je trećina (34%) istaknula da se takvo nešto ipak događa. Svaki deseti je potvrdio da je pretrpio poniženja i uvrede zbog svoje nacionalnosti (srećom, 85% ispitanika, a to je ogromna većina, nisu imali takvo životno iskustvo).

Brojni građani Rusije slažu se da je za cilj sprječavanja sukoba između pripadnika različtih nacionalnosti neophodno obrazovati ljude u duhu jednakosti, bratstva i dobrote i to još od najranijeg uzrasta - od vrtića. Potrebno je, smatraju oni, obnoviti prijašnje prijateljske veze među ljudima, a ne uzvikivati parole „Rusija Rusima!“. Također bi trebalo slaviti zajedničke praznike i prikazivati TV emisije o kulturi raznih naroda. Takve mjere je predlagao svaki peti (19%), dok 16% ispitanika, naprotiv, zastupa pooštravanje migracijske politike i ograničavanje ulaska građana drugih zemalja u Rusiju. Česti su bili i apeli za poštivanje zakona i osiguravanja jednakosti svih građana pred zakonom, bilo da su „naši“ ili "došljaci". Građani Rusije zalažu se za borbu protiv korupcije u sferi migracijske politike te predlažu pooštravanje kazne za raspirivanje nacionalne mržnje, a također i da ne pridajemo previše pažnje nacionalnom pitanju, odnosno "da ne tražimo neprijatelje“.

/p