Pakleni ispit za rusku crvenu beretku

Ruski specijalci moraju proći jedan od najtežih i najsurovijih ispita na svijetu kako bi stekli pravo na crvenu beretku, koju potom nose kao dokaz vrhunske obučenosti.

Fotografije: Sergej Šapran.

Crvena beretka, kao dio vojne uniforme, popularna je u mnogim vojskama svijeta i uglavnom je simbol specijalnih jedinica. U Rusiji, „crvene beretke“ rođene su kada je 1978. godine (tijekom priprema za Moskovsku Olimpijadu 1980. godine) formirana školska četa za specijalne namjene u okviru divizije „Feliks Dzeržinski“. Ova četa poslužila je kao temelj za stvaranje poznate specijalne jedinice „Vitez“.

Na ideju o polaganju posebnog ispita, koji vojniku daje pravo nošenja crvene beretke, došao je bivši zapovjednik „Viteza“ i heroj Rusije, Sergej Lisjuk. „Sve je počelo nakon što sam pročitao knjigu ‘Alfa tim’ Miklosa Szabe, bivšeg vojnika specijalnih jedinica SAD-a“, komentira Lisjuk. Ondje se pravo nošenja zelene beretke zarađivalo kroz iscrpljujuće vježbanje, u krvi i znoju. Knjiga je na mene ostavila velik utisak i dala mi ideju da u svojoj jedinici uvedem ispit za pravo nošenja crvene beretke, tj. da ona ne bude obična kapa, nego znak vrhunske obučenosti specijalca.“

Specijalac mora puzati ili pretrčavati čistinu pod pravom puščanom paljbom. Osim toga, na čitavoj distanci djeluje posebna grupa „psihološkog pritiska“, takozvane „psihe“ koje trče zajedno s vojnikom, viču na njega, polijevaju ga blatom i vodom, bacaju mu petarde pod noge.

Sergej Lisjuk i njegov kolega Viktor Putilov osmislili su uvjete polaganja ispita iz specijalne fizičke i taktičke spremnosti i taj ispit se od 31. ožujka 1993. godine do danas održava u svim specijalnim jedinicama „unutrašnje vojske“ (vojnih formacija Ministarstva unutarnjih poslova).

Rusko nadmetanje za pravo nošenja crvene beretke obično se sastoji od tri etape.

Prva se odnosi na demonstraciju fizičke spremnosti: 8 km krosa kroz prirodu sa sprintom u posljednjih 100 metara. Veliki dio distance je ili prelaženje vodenih prepreka, pri čemu vojnik mora ući u močvaru do grudi i proći kroz ustajalu vodu punu žabokrečine ili je to prolazak kroz „zaraženi“ dio sa zaštitnom maskom na licu. Kros je prepun posebnih prepreka: minskih polja, dimnih zavjesa, požara. Specijalac svaki trenutak mora puzati ili pretrčavati čistinu pod pravom puščanom paljbom. Osim toga, na čitavoj distanci djeluje posebna grupa „psihološkog pritiska“, takozvane „psihe“ koje trče zajedno s vojnikom, viču na njega, polijevaju ga blatom i vodom, bacaju mu petarde pod noge. Čim završi ovaj dio, vojnik praktički bez pauze prelazi na sprintersku distancu: 4 puta po 100 metara. Zatim slijede zgibovi i druge vježbe.

Druga etapa počinje odmah nakon prve. Svaki sudionik treba pokazati odličnu obučenost u gađanju iz protutenkovskog bacača RPG-7, automatskog bacača AGS-17, mitraljeza PK ili PKT, automatika AK74M, pištolja „Makarov“ ili „Stečkin“ i snajperske puške SVD.

Treća etapa traje svega 12 minuta, ali specijalci je često zovu „12 minuta pakla“. Dvanaest minuta podjeljeno je na četiri razdoblja od po tri minute. Svako razdoblje je runda borbe prsa o prsa s novim protivnikom, koji je već ranije postao „crvena beretka“.

Onaj tko prođe sve etape dobiva crvenu beretku. Vijeće „Crvenih beretki“, koje postoji u svakoj većoj specijalnoj jedinici, zbog određenih prekršaja može oduzeti vojniku pravo nošenja crvene beretke. Osim jedinica unutrašnje vojske za specijalne namjene, ova tradicija polaganja ispita za nošenje crvene beretke udomaćila se i u nekim drugim elitnim jedinicama Ministarstva unutarnjih poslova. Ispit za beretku polaže se i u kijevskom Odredu policije za specijalne namjene „Berkut“, kao i u specijalnim jedinicama Bjelorusije.