Seniori ruske blogosfere

Osamdesetsedmogodišnji Dmitrij Lomonosov ima račun na servisu „LiveJournal“ već osam godina i više od 2000 korisnika koji ga prate. Izvor: Kommersant' / Varvara Lozenko.

Osamdesetsedmogodišnji Dmitrij Lomonosov ima račun na servisu „LiveJournal“ već osam godina i više od 2000 korisnika koji ga prate. Izvor: Kommersant' / Varvara Lozenko.

Internet svakako najviše koriste mladi. Ispostavlja se, međutim, da su stariji ljudi više vezani za njega. „Online“ komunikacija produžava im život.

Ja sam po uzrastu rekorder ruskog interneta, 87 mi je godina“, kaže Dmitrij Lomonosov, poznatiji kao bloger „lomonosov, jedan od najstarijih korisnika servisa „LiveJournal“. On se na tom portalu pojavio prije osam godina i u međuvremenu postao prilično popularan. Trenutno Dmitrij Borisovič ima više od dvije tisuće registriranih čitatelja. Uglavnom piše o ratu, prisjeća se kako je ratovao i kako je odveden u zarobljeništvo. „Za mene je blog kao ventil“, priznaje on. „Ujutro, čim se probudim, doručkujem i odmah sjedam za kompjuter: čitam pristigle poruke, odgovaram na pitanja. Ne mogu zamisliti kako bih živio bez interneta. Imam vikendicu, ali više nemam snage da održavam vrt. A ovako sam zauzet, imam neko zadovoljstvo.“

Prema prognozama demografskog odjela UN-a, broj umirovljenika će se za 20 godina izjednačiti s brojem mladog, radno sposobnog stanovništva. Vrlo je moguće da će tada i prosječan bloger izgledati znatno drukčije. Za sada ljudi poput Dmitrija Lomonosova predstavljaju izuzetak. On se godinama bavio automatizacijom projektiranja, radio je i na prvim generacijama računala i prvim osobnim kompjuterima u zemlji, tako da se dobro razumije u elektronske uređaje.

Na internetu se Lomonosov druži s ljudima različitog uzrasta. Između ostalih, društvo mu prave 88-godišnja pjesnikinja iz Izraela s nadimkom „Likuša“ i 90-godišnji prijatelj iz Australije. „Ja sam vjerojatno najstariji na ruskom internetu, ali inače na internetu ima i starijih od mene. Društvo je tu raznoliko, komuniciram s ljudima iz cijelog svijeta.“ Jednom je dobio poruku iz Kölna. Jedna čitateljica mu je napisala da poznaje sina talijanskog liječnika koji je jednom spasio život ratnom zarobljeniku Lomonosovu. Poslala mu je čak i fotografiju tog doktora. „Po ko zna koji put blagoslivljam internet“, napisao je zatim umirovljenik. „Zar bi bez njega ovako nešto bilo moguće? Nakon 64 godine dobio sam fotografiju čovjeka koji mi je spasio život!“

A nedavno mu je jedan poljski bloger saopćio da je u nekadašnjoj Istočnoj Pruskoj pronašao selo gdje je 1944. godine Lomonosov nadničio kod jednog njemačkog posjednika. Veteran je poželio posjetiti to mjesto, a mnogi su obećali da će mu u tome pomoći. „U mom umirovljeničkom životu pojavio se cilj, a s njim i volja za životom“, napisao je u dnevniku. „Sad pravim plan. Ako doživim, a nadam se da hoću, ovdje će se jednoga dana pojaviti moj ilustrirani izvještaj o tom putovanju.“

 

Blog mi zamjenjuje zidne novine

Kod ljudi u godinama socijalna izoliranost jedan je od glavnih psiholoških problema. Oni često nemaju s kime razmijeniti koju riječ. Događa se da umirovljenik godinama kontaktira samo s mačkom, djecom i socijalnim radnikom. Istina, u Rusiji se posljednjih godina stari ljudi aktivnije uključuju u „informacijsko polje“. Na primjer, socijalni projekt „Baka online“, pomoću kojeg umirovljenici besplatno prolaze kompjutersku obuku, već do kraja godine zaživjeti će u 45 regija. Ali opet, te tečajeve pohađaju aktivni ljudi koji će si i bez tečajeva naći društvo. Teže je onima koji rijetko izlaze iz kuće. Zato je dobro ako ih netko od njihovih bližnjih može potaknuti. „Mene je moja unuka Maša natjerala da vodim blog“, priznaje 74-godišnja umirovljenica Galina Tarasova. Kaže: 'E, bako, sad ćeš biti blogerica. Biraj kako ćeš se zvati.' A ja se sjetim kako sam u školi s prijateljicama osnovala tajno društvo, zvale smo ga 'Seka-meka'. Poslije nastave pile smo čaj uz bombone – to je bila ta naša 'tajna'. Ali naziv nam je bio simpatičan, pa sam po njemu uzela nadimak 'seka-meka'. Već se snalazim na internetu, upoznala sam mnogo ljudi i pronašla one s kojima se volim družiti.“

Galina Tarasova. Izvor: Kommersant' / Varvara Lozenko.

 

Galina je sastavila listu svojih prijatelja od raznih blogera, bez obzira na njihov uzrast. Zato ponekad osjeća diskriminaciju zbog svojih godina. „Neki mladi korisnici misle da mi, stari ljudi, sričemo slova kad čitamo poruke. Nedavno sam u profilu svoje unuke stavila na 'zid' svoje fotografije, a njeni prijatelji se čude i ne vjeruju: 'Nije valjda tvoja baka sama napravila i objavila fotke? Ma daj!' A što tu ima čudno? Ja mogu napraviti fotografiju, koristim 'tagove', pišem priče, tražim i objavljujem slike. Čitav život sam uređivala zidne novine. Ja ih na neki način i dalje uređujem, samo što ih sada zamjenjuje blog.“

 

Моја posljednja prilika“

Engelina Terejeva. Izvor: Kommersant / Varvara Lozenko.

 

U blogosferi ima i politički aktivnih korisnika koji su pregazili sedamdesetu. Jedna od najpoznatijih je 86-godišnja Engelina Tarejeva, tareeva.livejournal.com. Istina, ona se ne bi baš mogla svrstati među napredne korisnike. „Prije tri godine su mi kolege iz stranke 'Jabloko' ('Jabuka') predložili da vodim ovaj blog. Sada im ja preko telefona diktiram svoje tekstove, a oni ih postavljaju na internet. Ne mogu sama, jer veoma sporo tipkam.“ Ali zato sama čita reakcije čitatelja i tvrdi da su za nju one najzanimljiviji dio bloga. „Ranije sam imala veoma mali krug prijatelja“, kaže Engelina Borisovna, „a sada ih imam preko glave“. Tekstove Engeline Tarejeve preuzimaju mnoga internet-izdanja, izdavačke kuće joj predlažu da objave knjigu zasnovanu na njenom blogu, a nekoliko puta su joj se obraćale i reklamne agencije. Međutim, zarada na reklamama ne zanima top-blogericu: 'Nije to moj zadatak'.“

U blogosferi postoji niz pravila koja pomažu blogeru da postane popularan. Jedno od njih je vještina provociranja čitatelja i suprotstavljanja javnom mnijenju. „Točno je da ponekad suviše iritiram neke ljude“, priznaje Tarejeva. „Smatram da Rusiji danas prijete dva zla: jedno je nacionalizam, gdje je najopasnija figura Aleksej Navaljni, a drugo je kult zlatnog teleta, tj. religija novca, njeno oličenje je Prohorov. To su sada moji osobni neprijatelji i protiv njih se borim koliko god mogu.“ Engelina Borisovna bez ustručavanja kritizira (i to prilično britko) ljude koji upravo važe za idole mnogih ruskih blogera. Pojedince njena kritika toliko iritira, da se oni nimalo ne susprežu pred jabučarkom“, mogu joj odgovoriti i psovkom, ili napisati: „Baš me zanima koliko Kremlj plaća Engelinu Borisovnu?“, ili „Je li, vještice, šta si se napalila? 'Ajde, iskoristi posljednju priliku!“ Umirovljenici je jednom prilikom od sličnih komentara skočio tlak, i od tada se trudi da zlobne ispade ne prima toliko k srcuPrema svima se odnosim kao majkaDobro su rekli, ovo jest moja posljednja prilika – da kažem istinu, da otvorim ljudima oči i ukažem na opasne političare. Humanizacija svijesti je također jedan od mojih zadataka, jer agresija poprima sve veće razmjere.“

 

„Treba znati

U BROJKAMA

50.8 milijuna
korisnika interneta starijih od 15 godina ima u Rusiji

33
godine je prosječan uzrast korisnika interneta u Rusiji 

14%
umirovljenika u Rusiji koristi internet; 10% njih živi u Moskvi 

80 milijuna
korisnika interneta će, prema prognozama, biti u Rusiji do 2014. godine


Rusija је prva u Europi po broju korisnika interneta. Za njom slijede Njemačka i Francuska.

Izvor: Public Opinion Foundation FOM, ComScore statistical company

Pa ipak, „online bake i djedovi“ smatraju da se njihova glavna misija sastoji u onome što Engelina Tarejeva naziva „građenjem mostova“. „Sjećate se kako Hamlet kaže: 'Izgubilo je ovo vrijeme nit'? Meni je cilj da ponovo spojim moje vrijeme s ovim sadašnjim, i zato prenosim drugima svoje iskustvo, zato pričam o sebi, o svojim prijateljima, o ljudima kojih više nema. Osjećam dug prema njima, uspomenu na njih želim prenijeti novim naraštajima. Ovaj blog sada je sav moj život. Ako njega ne bude, onda je sve gotovo. To je ono što mene drži. I sve vrijeme žurim: trebam ispričati još ovo, pa još ono...“ Dmitrij Lomonosov također smatra svojom obavezom da mladim ljudima ispriča ono „što nije napisano i ispričano, i što će nestati zajedno sa nama.“

Oni vode svoje dnevnike da bi se sačuvalo sjećanje na njih i na ljude koje su voljeli. Osim toga, oni nastoje ostaviti svoj trag i u virtualnoj stvarnosti, gdje nema smrti. Baš kao što u svom internet-dnevniku piše 72-godišnja umirovljenica iz Kurske oblasti, Galina Koršunkova, prisjećajući se svoga pokojnog muža: „Posljednje što smo zajedno čitali bio je Shakespearov 146. sonet: 'Smrt ovladava nad svakim od ljudi, a ti, kad dođe – njom vladaj, njoj sudi'.“

Ovaj tekst je adaptirana verzija originalnog članka iz „Ogonjoka“.