Ruski specijaliteti i dalje rijetki na Zapadu

Mnogim Rusima koji žive u inozemstvu neizmjerno nedostaju rjaženka, tvorog i peljmeni, tradicionalna hrana većine Rusa, gotovo potpuno nepoznata na Zapadu. Po pravilu, ovakvi proizvodi su u inozemstvu dostupni samo u specijaliziranim dućanima. Pritom je hrana koja se na Zapadu prodaje kao „ruska“ često proizvedena izvan Rusije.

Postoji još mnogo popularnih ruskih namirnica koje praktički ne postoje van granica bivšeg Sovjetskog Saveza. „Na međunarodnom tržištu tradicionalno postoji velika potražnja za ruskim žitaricama. Ipak, napori da na stranom tržištu promoviramo naše domaće prehrambene proizvode još uvijek ne daju zadovoljavajuće rezultate“, kaže predsjednik Ruske nacionalne unije izvoznika, Dmitrij Bulatov.

Iako je izvoz ruske hrane porastao s 1,5 (2001) na 7,1 milijardi dolara (2011), ova brojka je i dalje mala. Najveći dio tih izvezenih proizvoda proda se u bivšim sovjetskim republikama, dok u EU i ostale zemlje odlazi tek trećina. To što bivše sovjetske republike ostaju najveći kupci ruske hrane nije iznenađujuće, budući da su više desetljeća bile dio jednog homogenog tržišta. Samo je mali broj ruskih proizvođača hrane uspio izvesti svoje proizvode u EU ili SAD. Na primjer, ruska vina koja proizvode tvrtka „Fanagorija“ i „Abrau-Djurso“ izvoze se u Veliku Britaniju, pivo „Baltika“ iz Sankt Peterburga omiljeno je u Danskoj, slastičarski proizvodi tvornice „Udarnica“ dobro se prodaju u Norveškoj, a slatkiši i čokolade „Belogorja“ s juga Rusije odlaze u Finsku.

„U Rusiji postoje neobični prehrambeni proizvodi, koji se ne proizvode više nigdje u svijetu i koji bi mogli biti konkurentni na svjetskom tržištu“, kaže Bulatov. „Na primjer, prehrambena tvrtka ‘Pava’ proizvodi posebnu vrstu pšenice, zvanu ‘žitnica’, koja ima jedinstven nutritivni sastav. Tu je i jedan od najvećih ruskih proizvođača bezalkoholnih pića i mliječnih proizvoda, ‘Vim Bil Dan’, koji ima velike planove oko izvoza hrane za bebe.“

Još jedna poteškoća koja stoji na putu šire prodaje ruske hrane na Zapadu jest i činjenica da su nazivi proizvoda često teški za izgovor i pamćenje, kao na primjer „prjanik“ i „rjaženka“. „Naš glavni zadatak je da pomognemo ruskim proizvođačima da shvate inozemno tržište i njegove propise“, dodaje Bulatov. „Također, moramo nastaviti pregovarati s našim sadašnjim i potencijalnim uvoznicima o usklađivanju naših prehrambenih propisa s njihovim uvoznim pravilima.“

Izvoznici se žale i na nedovoljnu podršku države. „Nedavno je objavljen popis proizvodnih djelatnosti koje naša zemlja namjerava subvencionirati, ali prehrambena industrija se nažalost ne spominje“, kaže Bulatov.

Ipak, prema riječima Dmitrija Bobkova, predstavnika medija ruskog Ministarstva poljoprivrede, pitanju izvoza bit će u budućnosti posvećena najveća pažnja, imajući u vidu sadašnji rast poljoprivredne proizvodnje u Rusiji. Prema njegovim riječima, „daljnje jačanje domaće poljoprivredne proizvodnje ključno je za ruski izvozni potencijal“.

U međuvremenu, riba, pšenica i alkoholna pića i dalje ostaju najunosniji izvozni prehrambeni artikli Rusije. Na primjer, votka „Ruski standard“ uspješno se prodaje u preko 70 zemalja svijeta.

Što se tiče ostalih prehrambenih proizvoda proizvedenih u Rusiji, najveći dio će, barem još neko vrijeme, trošiti lokalno stanovništvo, ono iz Rusije i bivših sovjetskih republika.