Tajnovita igračka: Kako je matrjoška postala glavni simbol Rusije

DPA/ Vostock-photo
Matrjoška je vjerojatno prva asocijacija koja nam padne na pamet kad govorimo o suvenirima iz Rusije. Čini se da je išarana lutka postojala odvajkada, no povijest te igračke, kao, uostalom, i ona sama, ima jako puno iznenađenja.

Porijeklo popularne ruske lutke

Kakvu tajnu krije matrjoška?
Svijet je za matrjoške saznao 1900. godine, kada je jedna takva lutka odnesena u Pariz na međunarodnu izložbu domaće radinosti, gdje je osvojila i medalju. Ali, kakva je povijest ove neobične lutke?

Matrjoška je drvena lutka na rasklapanje, unutar koje se nalazi nekoliko njezinih ''kćeri''. Naziv dolazi od ženskog imena Matrjona, koje je bilo popularno u 19. stoljeću. To ime, sa svoje strane, znači ''štovana gospođa'', ''majka obitelji'', ''matuška''.

''Za sve Ruse matrjoška je, naravno, Matrojna, utjelovljenje ženskog zdravlja, plodnosti, izvanrednog ženskog karaktera i simbol obitelji'', objašnjava Elena Titova, direktorica Ruskog muzeja za dekorativno-primjenjenu umjetnost.

Slika punačke i sretne žene, kakva i jest matrjoška, uopće nije osobni izum ruskih majstora. U svim vremenima i u svim kulturama koristio se kao simbol plodnosti – dovoljno se prisjetiti najstarijih umjetničkih proizvoda: recmo, ''paleolitske venere'', čije su figurice arheolozi nalazili na teritoriju mnogih europskih država, ili kineskih, japanskih i indijskih igračka koje su napravljene u istoj tehnici.

Prema jednoj od verzija, ''rođakinja'' ruske matrjoške je lutka-koprcalo, koja utjelovljuje budističkog monaha Bodhidharmu, jednog od bivših propovjednika starog učenja i osnivača Šaolinskog hrama.

Kandidat za titulu ''starijeg brata'' matrjoške je japanski starac Fukurumu: unutar drvene skulpture boga mudrosti nalazi se još šest figurica.


Vjetar s istoka

Postoji mišljenje da je prototip matrjoške donijela žena poznatog mecene Save Mamontova. U drugoj polovini XIX. stoljeća u Rusiji je sve što je dolazilo s istoka bilo u modi: odjeća, graviri, kipići. Sam car Nikolaj II nosio je sa sobom u džepu netsuke kao amajliju. Što drugo reći o ljudima umjetnosti! Prema legendi Mamontov je, očaran mehanizmom rasklopive igračke, zamolio umjetnika Sergeja Maljutina da napravi nešto slično. Ipak, prema riječima Elene Titove, mit je mit i nemoguće je utvrdtiti da je ruska matrjoška bila ''iskopirana'' od konkretnog japanskog subrata. ''Matrjoška se pojavila kao rezultat umjetničkog projekta u epohi art-nouveau, u kojem su se koristile istočne tradicije. Utjecaj iskustva Istoka nesumnjivo je bio ogroman, ali je imao opći karakter'', govori Titova.

 

Ruski život matrjoške

U svakom slučaju, prva ruska matrjoška pojavila se krajem 1890-ih u ateljeu Dječji odgoj u Moskvi. Njezini tvorci bili su tokar Vasilij Zvozdočkin i umjetnik Sergej Maljutin. Igračka je 1900. bila predstavljena na Svjetskoj izložbi u Parizu. Lutka je bila proglašena najboljom rasklopivom igračkom kako s odgojnog, tako i s tehničkog gledišta, izazvala je senzaciju i dobila brončanu medalju.

Otad je matrjoška pobjednički umarširala u ruski život.

Deset ruskih riječi koje su ušle u jezike svijeta
Ruski jezik neprestano se obogaćuje zahvaljujući posuđenicama iz drugih jezika. No postoje i primjeri kada ruske riječi bez prijevoda, u svom izvornom obliku, ulaze u svjetske jezike.

Prije početka 1990-ih godina šarene igračke bile su uglavnom autorski rad. Drvene figurice nisu samo oslikavali obrtnički umjetnici, nego i predstavnici ruske avangarde, koji su bili oduševljeni neoruskim stilom. Od sredine 1930-ih godina počela je epoha tvorničke proizvodnje matrjoški, zahvaljujući kojoj je dobila i status glavnog suvenira države.

Od 1990-ih matrjoška je u Rusiji postala svojevrsno ''platno'' za samoizražavanje apsolutno različitih umjetnika. Svi strani turisti, koji su dolazili u Rusiju u to vrijeme, prisjećaju se suvenirskih nizova na Arbatu s izobiljem matrjoški, koje prikazuju političare, zvijezde estrade, glumce, ponekad u žanru karikature. Rekordan primjerak se, recimo, sastoji od 80 elemenata.

''Kakve god bile promjene matrjoške u godinama nakon njezinog nastanka – a to su bile komplicirane godine prve četvrtine 20. stoljeća, revolucionarni događaji – ona je bila glavni element narodnih obrta'', govori Titova. ''Matrjoška je tražena i kao dječja igračka, i kao poklon, a pritom je i dalje bila simbol obitelji''. 

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće