Rusija opet primjenjuje interkontinentalne balističke rakete Satana

RIA Novosti
Ruska Federacija planira upotrijebiti interkontinentalne balističke rakete R-36M Vojvoda (nakon konverzije – Dnjepar), odnosno Satana prema klasifikaciji NATO pakta, za lansiranje satelita. Rusija posjeduje oko 60 takvih raketa. Skupe Vojvode će u sljedećih pet godina biti povučene iz vojnog arsenala, ali neće ići na reciklažu. Umjesto toga je planirano da se iskoriste za lansiranja komercijalnih satelita.

Dnjepar je konverzija interkontinentalne balističke rakete R-36M (u različitim modifikacijama). Njenu upotrebu na tržištu nudi kompanija Kosmotrans, koja je svojevremeno osnovana u Moskvi po sporazumu između vlada Rusije i Ukrajine. Ove rakete su proizvedene u Dnjepropetrovsku (Ukrajina). S početkom 1990-ih se povlače iz upotrebe u vojsci, te su stoga preuređene za lansiranje satelita, isto uz neposredno sudjelovanje ukrajinskih poduzeća. Međutim, vojnopolitička kriza je unijela pometnju u međunarodnu svemirsku suradnju sa sudjelovanjem Rusije. Tako je postala nejasna i situacija s programom rakete-nosača Dnjepar.

 

Vojna raketa u mirnodopske svrhe

Nova Pomorska doktrina Rusije – od Arktika do Antarktika
Na dan ratne mornarice Rusije 26. srpnja 2015. godine Vladimir Putin je objavio novu redakciju Pomorske doktrine Rusije. RBTH se raspitao po čemu se nova doktrina razlikuje od prethodne i zašto je definirana upravo sada.

Ranije, u zimu 2015. godine, ruski predstavnici su najavili preispitivanje sudjelovanja Rusije u tom programu. Međutim, 23. srpnja je Ministarstvo obrane RF priopćilo da će lansiranja rakete-nosača Dnjepar biti nastavljena, a konverzijom rakete, tj. njenim preuređivanjem za upotrebu u civilne svrhe, bavit će se Državni raketni centar V. P. Makejev u uralskom gradu Miasu. Kompanija Kosmotrans od proljeća demantira tvrdnje da ima problema s raketom-nosačem Dnjepar, i štoviše, priopćava da od jeseni 2015. godine trebaju biti lansirana dva komunikacijska satelita američke kompanije Iridijum, a za 2016-2017. je planirano još pet lansiranja.

Rusija posjeduje nešto više od 60 interkontinentalnih balističkih raketa R-36M, koje do 2020. godine trebaju u potpunosti biti povučene iz arsenala, ukoliko rok njihove upotrebe još jednom ne bude produljen. Radi usporedbe, 1999-2015. godine su lansirane 22 rakete Dnjepar (21 uspješno lansiranje). Konkurencija među proizvođačima raketa raste u cijelom svijetu, pa i u Rusiji, ali raste i potreba za lansiranjem satelita u orbitu. Raketa-nosač Dnjepar u tom smislu zauzima vrlo važan segment tržišta. Pomoću nje je 2003-2012. lansirano 22% svih mikrosatelita (10-100 kg) i 18% svih nanosatelita (1-10 kg). Zasada su to najbolji pokazatelji u spomenutim segmentima, s tim što treba istaći vrlo visoku razinu pouzdanosti ove vrste raketa. Desetine sveučilišta i kompanija po cijelom svijetu danas rade na razvoju tehnologija za ovakve aparate, tako da se može prognozirati stabilan rast njihovog broja u sljedećim godinama.

Orijentacijska cijena jednog lansiranja Dnjepra varira između 24 i 30 milijuna američkih dolara. Ukoliko u dogledno vrijeme izbacivanje aparata u orbitu znatno ne pojeftini, ova raketa ima šanse da ostane u upotrebi sve do 2030-ih, jer je lansiranje satelita pomoću nje zapravo alternativa za njenu reciklažu.

Ruske strateške podmornice vratile se bojnom dežurstvu

 

Privremena zamjena za Angaru

Međutim, izuzimanje ukrajinske strane iz ovog projekta i povjeravanje konvertiranja rakete R-36M Državnom raketnom centru V. P. Makejev podrazumijeva određene napore i rizike, jer spomenuto poduzeće treba konvertirati raketu koja mu nije bliska, i to treba uraditi u određenom roku.

Potrebno je doraditi i sistem upravljanja raketom (to obavlja harkovska kompanija Hatron), ali je u tom pogledu kompanija već obavila svoj dio posla za predstojeće jesenje lansiranje Iridijumovih satelita. U Rusiji postoje bar 4 kompanije koje se bave elektronikom svemirske tehnike (među njima su Centralna znanstveno-proizvodna korporacija Lenjinac, Znanstveno-proizvodni centar za automatiku i proizvodnju uređaja N. A. Piljugin i dr.). Ali i za njih će, u slučaju konačnog odustajanja od kooperacije s ukrajinskim partnerima, rad s raketom-nosačem Dnjepar biti problematičan, jer nitko od njih nije predvidio takvu vrstu posla, niti ju je uključio u svoj proizvodni plan.

Bilo kako bilo, za 2015-2017. je najavljeno šest lansiranja, i ona moraju biti izvršena neovisno o poteškoćama na koje će se naići, jer je u pitanju reputacija Rusije kao vršitelja usluga u svemirskoj sferi. A ubuduće će se rusko rukovodstvo svakako pozabaviti usavršavanjem i minimalizacijom troškova rakete-nosača Angara, koja bi mogla zamijeniti Dnjepar.