Kako mali biznis funkcionira na novom Krimu

Lori / Legion Media
Poslije sjedinjenja Krima s Rusijom mali biznis se prvi suočio s teškoćama, vezanim, između ostalog, i za preregistraciju dokumenata. Pa ipak, poduzetnici su se vrlo brzo prilagodili novim uvjetima. Djelomično im je u tome pomogao program podrške malom i srednjem poduzetništvu koji je Vlada Rusije pokrenula za ovu regiju.

Vlada Rusije je za podršku malom biznisu na Krimu izdvojila gotovo 500 milijuna rubalja (oko 9 milijuna dolara) za dvogodišnje razdoblje. Osim toga, na poluotoku je osnovana slobodna ekonomska zona za koju vrijede porezne olakšice.

Unosne sfere poslovanja na Krimu su danas trgovina i turizam. To su prije svega mini-hoteli, restorani i turističke agencije koje nude vodiče i vožnje po moru. Razvijaju se i mala poljoprivredna domaćinstva, kao i proizvođači tehnike. Firme su poslije preregistracije počele praviti planove za razvoj biznisa, preorijentirale su se na krimske proizvode i sada osvajaju rusko tržište.

 

Krimski šato

U krimskim brdima 20 kilometara od Sevastopolja nalazi se vinarija „Uppa Winery”, koja proizvodi male količine ekskluzivnih sorti vina. Tu proizvodnju je 2007. godine pokrenuo moskovski somelijer i ugostitelj Pavel Švec. On je uvjeren da su krečnjački krimski teren i sunčana klima idealni za proizvodnju suvih sorti vina visoke kvalitete.

Svoj vinograd površine 10 hektara Pavel obrađuje biodinamičkom metodom, bez primjene kemijskih sredstava. Tu se nalaze i prostorije za preradu i podrum, gdje se vino čuva u drvenim bačvama. Godišnje proizvede oko 40 tisuća boca, na kojima je navedeno geografsko porijeklo vina: Chernaya River Valley, Sevastopol (Dolina rijeke Čorne, Sevastopolj). Švec prodaje vino restoranima i specijaliziranim prodavnicama vina u Moskvi, Sankt-Peterburgu i na Krimu. Nakon sjedinjenja Krima s Rusijom zanimanje za njegova vina na ruskom tržištu je naglo poraslo.

– Bilo je komplicirano dobiti dozvolu, za malo domaćinstvo zahtjevi su nevjerojatno strogi – sjeća se. – Ali krajem 2014. godine u zakon su uneseni amandmani koji su znatno pojednostavili život domaćinstva koja proizvode vino od vlastitog grožđa.

Vinogradi vinarije „Uppa Winery“. Izvor: Uppa Winery.

Vinar je uvjeren da se na Krimu mogu stvoriti regije za proizvodnju vina po ugledu na francuski Champagne i Bordeaux Jednu od takvih regija planira stvoriti u blizini Sevastopolja. Potrebno je zainteresirati nekoliko desetina investitora koji se žele baviti vinogradarstvom i  nabaviti im zemljište pogodno za gajenje grožđa. Tijekom pet godina u pokretanje male proizvodnje vina treba uložiti oko milijun dolara (od 50 do 60 milijuna rubalja).

– Sadnja jednog hektara vinograda košta milijun i pol rubalja (gotovo 24 tisuće eura) – objašnjava vinar. – Postrojenje za preradu košta oko 20 milijuna rubalja (gotovo 320 tisuća eura), a još 15 milijuna (240 tisuća eura) je potrebno za opremu. Isto treba uzeti u obzir da do prodaje prve boce može proći dosta vremena (Pavlu je bilo potrebno sedam godina – prim. ured.). Za tako dug period otplate ne isplati se uzimati kredit od banke. Time se obično bave privatni investitori koji ulažu vlastiti novac.

Biseri Krima – zamci, ljetnikovci i ostala „viteška“ arhitektura

Po njegovom mišljenju, investitori zemljište trebaju dobiti u najam pod uvjetom da obavezno na njemu posade vinograd i sagrade svoj pogon za preradu, uključujući i flaširanje vina, kao i da izgrade turističke objekte kako bi u domaćinstvu mogli organizirati ekskurzije. Važno je da na bocama ne smije pisati „krimsko vino” ukoliko ono nije dobijeno od krimskog grožđa, smatra Pavel Švec. Za ovakav stav dobio je podršku premijera Rusije Dmitrija Medvedeva, koji je nedavno posjetio vinariju „Uppa Winery”. I gradske vlasti su podržale Švecove ideje, i sada pripremaju zakon kojim će podržati lokalne proizvođače grožđa i vina.

 

Uređaji za izvoz

Jedna od prioritetnih grana industrije u Sevastopolju je proizvodnja instrumenata i uređaja. Tu se koristi iskustvo sovjetskih industrijskih giganata, a isto i znanstvena baza lokalnog  tehničkog sveučilišta.

Grupa kompanija Uranis od 2001. godine proizvodi profesionalnu radio-opremu. Kupce za svoje proizvode je uglavnom nalazila u inozemstvu.

– Dok smo bili u sastavu Ukrajine, gotovo cjelokupna naša proizvodnja bila je namijenjena za izvoz – kaže direktor kompanije Leonid Kaljužni. – Danas kompanija „Uranis” nastavlja raditi za izvoz, a novo poduzeće „Uranis-Radiosistemi” orijentirano je na ruske potrošače, uključujući narudžbe Ministarstva obrane.

U proizvodnji kratkovalnih pojačivača, antena i predajnika sudjeluje 80 zaposlenih. Njihove proizvode koriste vojska i policija, službe osiguranja, diplomatske misije i veleposlanstva mnogih zemalja.

– Kratkovalni radio-promet se koristi kao rezerva, jer ga je nemoguće isključiti, što je moguće učiniti sa satelitskim signalom – objašnjava Kaljužni. – Naši portativni sistemi osiguravaju komunikaciju za vrijeme izvanrednih situacija: poplava, zemljotresa, kada je sva infrastruktura uništena. Naši aparati se koriste na Bliskom istoku, u Indijskom oceanu, Južnoj Americi i Jugoistočnoj Aziji. Izvozimo samo tehniku civilne namjene i zato s tim nemamo problema.

Putovanje na Krim: Što ne piše u turističkim brošurama?
Putovanje na Krim poslije sjedinjenja s Rusijom nije opasno za strane turiste, unatoč službenim stavovima pojedinih zapadnih država. A ne mora biti ni jako skupo, ukoliko se pridržavate savjeta koje nećete naći u turističkim brošurama.

Od prošle godine je rusko tržište otvoreno za ovu kompaniju. Ranije je teško bilo plasirati proizvode u Rusiji, jer je vladala velika konkurencija, a ruske sigurnosne snage su bile nepovjerljive prema ukrajinskim proizvođačima.

– Sankcije koje se odnose na proizvođače iz SAD-a i Australije danas nam omogućavaju da izađemo na rusko tržište – kaže direktor. – Mi se tek počinjemo integrirati u novu sredinu. Postoji zanimaje za naše proizvode, raste potražnja i u tijeku je proces dobivanja sertifikata i dozvola.

Grupa kompanija „Uranis” se u lipnju 2015. godine registrirala u slobodnoj ekonomskoj zoni u Sevastopolju. 

Za firme koje su registrirane u slobodnoj ekonomskoj zoni važe olakšice na plaćanje poreza, nulti porez na imovinu i zemljište, nulte carinske takse na uvoznu opremu. Kompanije koje su registrirane u slobodnoj trgovinskoj zoni tijekom prve tri godine će plaćati 7,6% socijalnih davanja umjesto 30,2%.

– Planiramo uštedjeti 500 tisuća rubalja mjesečno na socijalnim davanjima za fond za osobne dohotke – izjavio je direktor „Uranisa”. – Očekujemo da će nam slobodna ekonomska zona omogućiti da uštedimo i na porezu na dobit. Ova sredstva želimo investirati u razvoj: u proširenje proizvodnje, renoviranje zgrada, kupovinu opreme, povećanje broja radnih mjesta i rast zarada.

 

Slatko od ruža

Izvor: Tre Gioje.

Pokretanje novog biznisa na Krimu nije ništa manje komplicirano nego u drugim regijama, kažu poduzetnici. Ali postoje i dobre strane. Natalija Vasiljeva, direktorica nedavno otvorene kompanije za proizvodnju kompozitne armature, kaže da je u usporedbi s Moskvom i drugim popularnim regijama ovdje mnogo lakše naći odgovarajući prostor, i režije su znatno niže. A olakšice slobodne ekonomske zone u potpunosti pokrivaju troškove isporuke robe trajektom.

Krim, mozaik civilizacija

– Cijena proizvodnje je znatno niža kada je firma registrirana u slobodnoj ekonomskoj zoni – smatra. – Čak i ako proizvode budemo izvozili u kontinentalni dio Rusije, cijena će, kada se uračunaju troškovi transporta, ipak i dalje biti konkurentna.

Nova slastičarnica Tre Gioje u glavnoj krimskoj luci Jalti isto je registrirana u slobodnoj ekonomskoj zoni. U kafiću se prodaju deserti i sladoled koje slastičarnica sama proizvodi od krimskih namirnica. Tu možete kupiti i egzotično slatko od ružinih latica, lavande i bijele trešnje.

– Nije nam bilo lako prijeći na rusko zakonodavstvo – kaže direktorica slastičarnice Jana Krupko. – Drugačiji je sistem otvaranja računa, vođenja dokumentacije, porezni sistem. Sve to smo morali učiti ispočetka. S druge strane, među prvima smo registrirali u slobodnoj ekonomskoj zoni i osjetili smo njene prednosti, između ostalog i u pogledu carinske procedure za opremu koju smo uvezli iz Europe.

Izvor: Tre Gioje.

Ova ugostiteljica priznaje da je u prvo vrijeme slastičarnica imala poteškoće s nabavkom mlijeka, jer se prijevoz trajektom ne isplati i predugo traje. Danas se 400 kilograma sladoleda dnevno pravi isključivo od krimskog mlijeka, a proizvodi ove slastičarnice se prodaju samo u regiji.

– Imamo dogovor s poljoprivrednim domaćinstvom na Krimu i potpuno smo zadovoljni kvalitetom – kaže Krupko. – Još nam nedostaje da se kod nas na Krimu pokrene proizvodnja mekih sireva, kao što su mascarpone i mozzarella – dodaje.

Isporuke ovih vrsta sireva na Krim prekinute su nakon uvođenja sankcija, i zato su kafići i restorani prešli na ruske proizvođače. S povećanjem potražnje povećala se i ponuda. U Sevastopolju se već na jesen otvara postrojenje za proizvodnju ricotte i mozzarelle.