Raketni sustav Topolj - 30 godina na braniku domovine

EPA
Strašni Topolj slavi obljetnicu - prije trideset godina u borbeno dežurstvo je uveden prvi raketni sustav ovog tipa. Njegovo uvođenje u eksploataciju bio je prijelomni trenutak u nuklearnoj konfrontaciji dviju supersila. I pored toga što već ima puno godina, Topolj je i dalje nezamjenjiv kada je riječ o strateškoj sigurnosti Rusije.

KadajeprviTopoljuvedenuborbenodežurstvo,nuklearnakonfrontacijaizmeđuSSSR-ai SAD-avećje poredkvantitativnedobila ikvalitativnukomponentu,tj.preraslajeu borbutakozvanih"trijada" - različitihnosačaatomskogoružja:strateškihbombardera,kopnenihraketnihsustava(slansirnimsilosima)ipodmornica.

Maskiranje najopasnijeg oružja
Nakon uvođenja novih načina maskiranja bit će nemoguće odrediti njihovo mjesto. RBTH Hrvatska istražuje zašto se takva ozbiljna pozornost poklanja zaštiti upravo ovih kompleksa.

Rakete koje se baziraju u lansirnim silosima na kopnu bile su temelj nuklearnih snaga Sovjetskog Saveza, ali su one ranjive u slučaju neprijateljskog napada. Zbog toga se pojavila ideja o stvaranju sustava koji nisu vezani za jedno mjesto. Najprije je sovjetsko rukovodstvo, kao i Amerikanci, pokušavalo graditi podmornice, tako da se utrka u naoružavanju preselila u podvodni svijet. Obje strane su se trudile sakriti svoje rakete što je moguće dublje i što dalje od neprijatelja. Podmornice tipa Akula (Typhoon po sistematizaciji NATO-a) najveće su na svijetu, ali im je upravo to bio i svojevrstan nedostatak.

Naime, sovjetski vojno-pomorski sustav od samog početka je bio u slabijoj poziciji zbog geografskog položaja. NATO je postavio veliki broj pregrada između Islanda i Farskih otoka (podvodni kabeli, bove i mine), tako da je samo mali broj sovjetskih podmornica mogao isploviti iz Barentsovog mora u ocean.

Tehničke karakteristike:
 
  • dužina zajedno sa glavom – 22,7 m
  • prečnik – 1,86 m
  • početna težina – 47,2 t
  • borbena nosivost poslednjeg stepena rakete – 1200 kg
  • domet – 11.000 km

Tada su se pojavili Topolji kao potpuno novo rješenje u strategiji nuklearnog ratovanja. Suštinska prednost tih raketnih sustava nije se sastojala u taktičkim karakteristikama balističkih raketa, nego u samoj mogućnosti da se one neprekidno premještaju s mjesta na mjesto. Drugim riječima, rakete su "isplivale" na površinu i omogućeno im je da se stalno kreću kopnom, tako da ih je teško locirati.

Na kraju se ispostavilo da su upravo Topolji postali nezamjenjivo naoružanje, jer su to mobilni sustavi koji mogu izbjeći prvi napad Amerike i u njemu ostati neoštećeni, budući da se mogu premještati čak i u predjelima gdje nema nikakvih puteva - mogu se kretati i po običnom putu, i po bespuću. Upravo zbog toga su oni "neuništivi" dio ruske atomske trijade i u dogledno vrijeme će ostati u arsenalu ruske armije kao jedan od osnovnih elemenata nuklearnog strateškog sustava Rusije.

Trenutno je raketnim sustavima Topolj naoružano 7 raketnih divizija od ukupno 12, koliko ih ima u Strateškim raketnim postrojbama. Raketna divizija modernizirana je raketnim kompleksima Topolj-M i Jars. Interkontinentalni strateški sustav Topolj-M je trostupanjska raketa na kruto gorivo, s bojevom glavom u jednom bloku, "upakirana" u transportno-lansirni kontejner. Raketa je upotrebljiva preko 20 godina.

Do kraja 2015. godine Novosibirska divizija će dobiti još jednu pukovniju raketnih sustava Topolj, a nižnjetagilska - još dvije.

Članak na ruskom jeziku:http://vz.ru/society/2015/7/20/757083.html

Više