Tajne GUM-a: Od Staljinovih suza do tajanstvenih kostima Chanel za Gagarina

Shutterstock/Legion Media
GUM je u sebi ujedinjavao najraznovrsnije stvari: u njemu se odvijala trgovina, ovdje se živjelo jer su stanovi bili rame uz rame s trgovačkim linijama, ovdje se opraštalo od partijske elite, ovdje su konstruirali prvu sovjetsku reaktivnu raketu, pokazivali novu kolekciju modela Diora... Gum je bio zrcalo koje je odražavalo život Rusije – realni i priželjkivani.

Trgovina u kojoj su živjeli

GUM, državna univerzalna trgovina (s naglaskom na ''državna''), otvorena je 1921. na Lenjinovu inicijativu.

Ujedno, na trećem katu zaista su živjeli ljudi. Na Crvenom trgu živjelo je deset obitelji. Svi su imali jednake životne uvjete. Nije bilo vodovoda, ni plina. Kuhali su na petrolejskim kuhalima u sobama. Uzimali su vodu iz javnih prljavih WC-a GUM-a. ''Krajem 30-ih godina pored ulaza je otvoren WC na plaćanje, čisti, čak su tamo postojale električne sušilice – to je bilo pravo čudo. Ulaz je koštao 10 kopjejki, no bila sam sretna što postoji takva mogućnost. Kad je žena koja je dežurala saznala da živim u GUM-u, dopustila mi je da dolazim besplatno'', prisjeća se Eleonora.

Izvor: TASS.

Mjesto gdje je javno plakao Staljin

U noći s 8. na 9. studeni 1932. u stanu u Kremlju upucala se Nadeža Allilueva, druga Staljinova žena, majka dvoje djece. Imala je 31 godinu. Pucala si je u srce, i to dva puta. Prvi pucanj nije bio smrtonosan. ''Ako se tim postupkom nije htjela samo razračunati s vlastitim životom, nego i ''kazniti'' Staljina, onda možemo reći da joj je to pošlo za rukom: on je bio jako pogođen time''.

Izvor: Fotosoyuz/Vostock-Photo.

Grob s tijelom Nadežde Allilueve bio je postavljen u Izložbenoj dvorani, u kojoj su se održavale modne revije, kako bi se narod mogao oprostiti od bivše Staljinove žene. 10. studenog dvorana je otvorena, a bujica ljudi preplavila je GUM. Postoji video-kronika tog opijela, na licima ljudi se vidi znatiželja. Imali su mogućnosti izbliza vidjeti najvišu elitu države. Pored groba, koji se nalazio sav u cvijeću i vijencima, sjedio je Staljin... ''I Staljin glavom i bradom, s natečenim od suza očima, koji prodiruće gleda u mrtvo ženino tijelo. Gdje se to još moglo vidjeti?''. To je bio jedini put kad Staljin nije bio u stanju suspregnuti svoje emocije. Javno je plakao i time pogodio ljude koji su ga dobro znali.

 

Zgrada koju su tri puta pokušali uništiti 

Stoga nije čudno što je Staljin bio spreman srušiti GUM i izbrisati sjećanje na strašan studeni. Prvi put potpisao je odluku 1934. Početkom 30-ih gotovo su ukinuli trgovinu u GUM-u.

No zanimljivo je da na kraju nisu strušili GUM. U 30-im godinama spriječio ih je u tome NKVD. Lavrentij Berija imao je svoj kabinet u GUM-u, a čitav taj kat funkcionirao je u režimu najstrože povjerljivosti. Berija nije želio dopustiti da se sruši GUM.

 

Paradna vitrina SSSR-a

U 1953., već nakon Staljinove smrti, ministar trgovine Anastas Mikojan otvara GUM kao principijelno novu trgovinu.

Izvor: Getty Images.

Novi GUM postao je simbol ''otapanja'', vjesnikom novog smjera – od rata prema robnom izobilju. Članak o otvaranju GUM-a pojavio se časopisu Time s portretom Nikite Hruščova na naslovnici.

Staljin je 1936. poslao Mikojana u Ameriku na dva mjeseca. Trebao je tamo proučiti laku i prehrambenu industriju. Mikojan je i SAD-a došao s idejom fast fooda (ozbiljno je želio otvoriti u SSSR-u sovjetski McDonalds). Isto tako, uveo je u sovjetsku trgovinu standard američke trgovine ''bez prodavača''. Glavna univerzalna trgovina Rusije percipirala se kao prostor za tehnološki napredak.

Najomiljenije ''dijete'' Mikojana bio je odjel za modu GUM-a. On je imao neobičnu zadaću za sovjetsku trgovinu: modelirati odjeću i propagirati modu. U 1959. odjel za modu je podnio izvještaj da je kolekciju GUM-a tijekom revija po SSSR-u i u inozemstvu pogledalo 500 i 600 tisuća ljudi. Takvim brojkama nije se mogla pohvaliti ni kuća Dior.

Izvor: Shutterstock/Legion Media

Upravo je ovdje nastala legendarna 200. linija za partijsku elitu. To je bilo mjesto gdje se i tijekom nestašice mogao kupiti kostim Chanel – gotovo neostvareni san umjetnica, balerina, diplomata i direktora televizije. Ta linija bila je državna tajna. Pored ulaza nalazio se poseban policijski punkt. Članovi Politbiroa i njihove žene ulazili su bez specijalnih propusnica. A ostali su morali nabaviti potonje. Recimo, Jurij Gagarin je, nakon što je izvršio let u svemir, dobio jednokratnu propusnicu. 

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više