Goniči sobova: Kamo god išao, moje srce je u Čukotki

"Sa svojim fotografijama želim privući pozornost javnosti na probleme s kojim se suočava industrija sobova'', Krill objašnjava.

Bilo bi logično da se život pastira sobova poboljšao s tehnološkim napretkom, ali to nije tako. Dapače, ponekad je čak i gori. Situacija je najteža u na farmama sobova na sjeveru ruskog Dalekog istoka, posebno u Jakutiji.''

''Uzgajavači sobova nemaju potrebno obrazovanje i znanje. Nema ih dovoljno za veća stada. Nema dovoljno ljudi da paze životinje, zbog toga sve više ima bolesti među sobovima, a godišnji porast u populaciji sobova je blizak nuli. Teško je raditi u takvim uvjetima. Provizije su slabe, plaće nisu puno veće od prosječnih plaća u glavnom gradu''.

''Tužno, no sovjetsko vrijeme je bilo vrijeme napretka, pastiri su bili obrazovani, zadovoljni ljudi, a sobovi su dobivali sve što su trebali. Danas, pak, mnoge farme sobova nalaze se u nezavidnoj poziciji'', govori Kirill.

Ovo su unajmljeni pastiri koji rade u dolini rijeke Čibalah u Jakutiji. Taj tip posla nasljeđen je još od sovhoza iz sovjetskog sistema.

Druga vrsta jest kad farmu sobova vode unajmljeni pastiri. Oni čuvaju zemlju za ispašu, brinu se o bolesnim životinjama.

Sobovi izdržavaju veliki broj malenih autohtonih grupa na sjeveru Rusije. Farme sobova često se udružuju u veće ekonomske cjeline ili malena ruralna naselja. Jedna takva priča snimljena je u dolini rijeke Burgakhan u Čukotki.

''Posjetio sam daleke regije ruskog Sjevera i vidio sam svakodnevni život autohtonog stanovništva iz različitih perspektiva. Njihov život je sasvim drugačiji od onog koji je prikazan na televiziji ili po časopisima''.

Uskoro je počeo praviti velike ekspedicije na kojim je fotografirao različite dijelove Rusije: južnu Jakutiju, Čukotku, Magadan, primorske krajeve, Kamčatku, Kareliju, poluotok Kola, Irkutsk, teritorij oko Transsibirske željeznice, Sjeverni Kavkaz, Krim, sjeverni Ural itd.

Fotograf Kirill Ujutnov rođen je u Moskvi, gdje je i odrastao. Međutim, uskoro je shvatio da život u velikom gradu nije za njega. Od svoje 11 godine počeo je proučavati paleontologiju te je sudjelovao u ekspedicijama po različitim dijelovima Rusije. Tijekom tih putovanja počeo se zanimati za fotografiju te je počeo praviti fotoreportaže o svojim putovanjima.