Sada i Zapad ima svoj Kalašnjikov

TASS
Američka kompanija Russian Weapon Company (RWC), koja je bila glavni distributer oružja marke Kalašnjikov sve dok istoimenom ruskom koncernu nisu uvedene sankcije, prošlog tjedna je počela prodavati legendarne sovjetske automate AK-47 vlastite, tj. američke proizvodnje. U Rusiji takav potez nije izazvao čuđenje. Predstavnici koncerna Kalašnjikov najavili su zauzvrat da će diversificirati tržište, poboljšati kvalitetu ruskog civilnog oružja i povećati prihode od prodaje vojnog naoružanja. Na čemu se temelju njihov optimizam?

Najprije treba vidjeti tko, kako i zašto kupuje proizvode Kalašnjikov u SAD-u, pa i u cijelom svijetu (ovde nije riječ o izvozu naoružanja za vojske i druge oružane državne strukture – govorimo samo o trgovini civilnim oružjem u maloprodaji). U tom pogledu se sve zemlje dijele na one u kojima je posjedovanje i nošenje oružja još uvijek legalno i one u kojima je već zabranjeno. U prvom slučaju radi se o prodaji civilnog oružja za samoobranu i lov, a u drugom može biti govora samo o vojnim modelima (ili modelima koji izgledaju kao vojni).

Domet ruskih minobacača – od Vijetnama do Jordana
Uredništvo RBTH-a predstavlja tri najpopularnija modela ruskih „ubojica tenkova”.

Koje od ova dva tržišta je važnije za koncern Kalašnjikov? Naravno, ovo drugo tržište je daleko značajnije. Međutim, kada je riječ o civilnom oružju, čak i djeca znaju da SAD ima najviše legalnog oružja po glavi stanovnika, najveću potražnju i najveću kupovnu moć. Za svakog proizvođača oružja je to tržište „svetinja nad svetinjama”, s tim što nije dovoljno posjetiti tu „svetinju”, tj. stići do nje, nego se u njoj treba i zadržati svim silama i što je moguće duže. To pravilo vrijedi i za koncern Kalašnjikov. Čak ni u Rusiji, s njenom beskrajnom tajgom, ne može se naći toliko lovaca, koliko u SAD-u ima kolekcionara svih vrsta oružja. Zato je koncern Kalašnjikov, po riječima njegovog menadžera za komunikacije Vasilija Brovka, prodavao na američkom tržištu 90% svih svojih proizvoda za civilnu upotrebu (http://russian.rt.com/article/50170).

Ruski koncern je izvozio u Ameriku civilno lovačko i sportsko oružje, između ostalog i popularni karabin Sajga (civilna varijanta automata Kalašnjikov) za različite vrste municije, kao i karabine Los, Bars, Sobolj i Rekord, a isto i lovačko oružje. Osim toga, Kalašnjikov je za američku policiju proizvodio poluautomatske puške s glatkom cijevi Sajga 12. Pa ipak, veći dio izvoza u SAD-u (nešto više od 50% ili preko 100 tisuća automata godišnje) činile su upravo civilne verzije automata AK-47, koje američki kolekcionari cijene kao svojevrstan simbol SSSR-a, nešto poput lutke matrjoške ili kape „ušanke” sa crvenom petokrakom. Amerikanci ih kupuju da popune svoju kolekciju, i tek ponekad ih nose u prirodu da „malo gađaju”, tako da za potencijalne kupce nije toliko važan kvalitet tih automata. U tom smislu posebno su čudne najave predstavnika koncerna „Kalašnjikov” da će se „boriti protiv te pojave (tj. protiv proizvodnje automata AK-47 u SAD-u) proizvodnjom potpuno novog oružja koje će se i po kvaliteti razlikovati od sličnih modela”.

Logiku američkih potrošača najbolje je objasnio bivši predsjednik kompanije RWC-a (bivšeg partnera koncerna Kalašnjikov) Jay Portz: „Možete to usporediti s vinom. Kada razmišljate o vinu, šta vam prvo pada na pamet? Francuska vina. Ovde je ista situacija. Automat AK-47 je najbolji ako dolazi iz Rusije, jer je to original. I uopće nije važno je li to zaista tako (http://www.vestifinance.ru/articles/46453).

To, doduše, nije smetalo Portzovoj kompaniji da pokrene proizvodnju automata AK-47 poslije zabrane uvoza originala, što zapravo i nije nesvakidašnja pojava na svjetskom tržištu oružja. SSSR se nije posebno zanimao za pitanja autorskih prava, tako da se u svijetu odavno proizvode kopije ruskog automata. To se radi u najmanje 20 zemalja svijeta. U SAD-u je oružje po ugledu na automat „Kalašnjikov” proizvodilo 16 poduzeća u 11 američkih država, i to još prije uvođenja sankcija (http://ak-47.us/ak-47-information/ak47-factories).

Uvođenjem sankcija original je nestao s tržišta, i RWC sada pokušava iskoristiti raniju suradnju s koncernom Kalašnjikov i zaraditi dodatne bodove u borbi protiv konkurencije. O tome svjedoči i reklamni slogan za automat Kalašnjikov s natpisom „Made in USA”: „Rusko nasljeđe – američke inovacije”.

Što na sve to kažu vlasnici autorskih prava u Rusiji? Oni zasada daju krajnje blage izjave i karakteriziraju sve ovo kao „očekivani potez”. Po svemu sudeći, nadaju se da će se poslije ukidanja sankcija vratiti na američko tržište.

A dok se to ne dogodi, koncern planira kompenzirati gubitak ogromnog američkog tržišta izlaskom na veliki broj „malih” tržišta, među kojima se spominju Afrika, Bliski istok, jugoistočna Azija i Latinska Amerika te intenzivnijom prodajom vojnog naoružanja. Koncern „Kalašnjikov” sam prognozira da će ove godine prodaja vojnog naoružanja biti trostruko veća (prije svega zahvaljujući većim narudžbinama ruske vojske).

Kada je riječ o poboljšanju kvaliteta i novih karakteristika oružja, Kalašnjikovu će taj trend svakako zatrebati u borbi sa stranom konkurencijom. Problem je samo u tome što svi ruski proizvođači civilnog oružja, zajedno uzeti, u samoj Rusiji zauzimaju svega 30% tržišta.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće