Ka-52 i Mi-28H: Četvrt stoljeća natjecanja

Mi-28N.

Mi-28N.

press-photo
Ka 52 i Mi-28H su dva udarna helikoptera ruske vojske, koji se natječu za mjesto u njezinim redovima još od 80-ih godina. Ministarstvo obrane RF nije moglo odlučiti koji od ta dva helikoptera treba kupiti. Zbog čega je bilo tako teško odabrati između Ka-52 i Mi-28?

Helikopteri se nisu koristili u velikim ratovima 20 stoljeća. Helikopter nije mogao visoko letjeti, niti je bio toliko brz kao avion. Njegova primjena protiv neprijatelja nije bila toliko opravdana zbog visoke razina gubitaka. No bez obzira na to helikopter kao bojno sredstvo posjeduje čitav niz prednosti nad jurišnim avionima.

 

Malo povijesti

U Rusiji napravili helikopter ''za svakoga''

U 80-im godinama prošlog stoljeća SSSR-u je pošlo za rukom stvoriti dva helikoptera iste vrste koje je naslijedila Ruska Federacija. Odgovor na američki AN-64 dali su istovremeno dva sovjetska konstruktorska biroa: Milj i Kamov. Nakon testiranja krajem 80-ih godina jednomjesni Ka-50, koji je konstruiran po koaksijalnoj shemi, pobijedio je tradicionalni milevskij Mi-28. No potom je početkom 21. stoljeća Mi-28 revanširao helikopteru AN-64, pa su u Ministarstvu obrane odlučili kupiti odmah dvije vrste helikoptera.

 

Neslični blizanci

Bez obzira na potpuno drugačiji vanjski izgled te letjelice dosta toga ujedinjuje. Sva sredstva za pogađanje maksimalno su unificirana s drugim vrstama tehnike, koja se nalaze u naoružanju ruske vojske. Oba helikoptera nose 30-mm automatski top 2A42, dakle, isti onaj koji se postavlja na BMP-2 i BTR-90. Postoji samo malena razlika u veličini borbenog kompleta: Ka-52 ima 460 metaka, Mi-28H – 300. Helikopteri nose jednake blokove 80- i 120- mm nenavođenih raketa. Postoji malena razlika i kad govorimo o visokopreciznom oružju. Oba helikoptera imaju protutenkovske rakete Ataka-B i protuzračni kompleks Igla. Osim toga, Mi-28N može nositi i protutenkovske rakete Šturm-V (na Ka-52 Šturm-VU s višekanalskim lasersko-svjetlosnim sistemom navođenja), a Ka52-Vihr-M.

Prednost protutenkovskih navođenih raketa Vihr-M (domet do 10km) je mogućnost Ka-52 da puca izvan domašaja samohodnih raketnih kompleksa Roland, Stinger, Mistral i artiljerijskih kompleksa Gepard.

Što se tiče radiolokacijskog sistema, njihove razlike nisu toliko velike. Prema vanjskom izgledu može se zaključiti da Mi-28N ima radiolokacijsku stanicu NO25E iznad elipsi, kao i američki Apache, a Ka-52 svoju stanicu na nosu, kao kod zrakoplova.

Motore imaju gotovo jednake – TV3-117MA.

 

Dvije ptice koje različito lete

Mi-28N je konstruiran po klasičnoj shemi, s jednom nosivom i jednom kormilarskom elipsom. Na Ka-52 postavljena je tehnički složena koaksijalna shema, s dvjema elipsama, koja istovremeno izvršava funkciju leta i upravljanja. Zahvaljujući takvom shemom helikopter može letjeti 100-200 metara više, što je prilično dosta u brdskim uvjetima.

Ка-52 može kliziti u letu, to ne mogu helikopteri s običnom shemom. Stabilno leti repom prema naprijed brzinom do 100km/h, a pri brzini od 230km/h uglovi klizanja dostižu do 90 stupnjeva. Ka-52 može izvršavati poseban način napadanja, takozvani ''lijevak'', kad helikopter pravi malene krugove iznad cilja, dok neprestano puca po njemu.

Na kraju možemo rezimirati da su Mi-28N i Ka-52 jako slične letjelice, no Kamovski helikopter je ipak nešto bolji. To se vidi i po cijeni. Ka-52 je dosta skuplji od Mi-28H. Ruske oružane snage koriste obje vrste helikoptera, a Mi-28 je već ''napravio karijeru'' i u stranim vojskama. To tek čeka Ka-52, ako njegova cijena, nadamo se, suviše ne uplaši potencijalne kupce.