Monograd Noriljsk - najzagađeniji grad u Rusiji

Na sjeveru Krasnojarskog kraja, nedaleko od obale Sjevernog ledenog oceana, nalazi se grad Noriljsk. O njemu se često govori u superlativu. On je najveći sjeverni grad na svijetu, najzagađeniji grad Rusije i jedan od najhladnijih gradova na svijetu. Noriljsk ima 170 000 stanovnika (stranci imaju pravo ući u grad samo uz specijalan poziv). Većina njih radi u tvrtki "Noriljskij Nikel", jednoj od najbogatijih u Rusiji. Ova tvrtka proizvodi najviše obojenih metala na svijetu, ali ujedno katastrofalno zagađuje vrlo osjetljivu prirodu Arktika.

Povijest grada

Ljudi su tijekom mnogih stoljeća naseljavali jug Tajmira (tamo su živjeli i autohtoni narodi Sjevera i Rusi), ali grad Noriljsk vuče svoje porijeklo tek od 1930-ih, kada se u tom kraju pojavio logor GULAG i kada se počelo s izgradnjom rudarskog i metaloprerađivačkog kombinata . "Može se reći da smo moja obitelj i ja starosjedioci Noriljska", kaže knjižničarka Tatjana Lavrušina. "Moj djed je gradio prve zgrade u novom gradu. On je bio arhitekt. Protjeran je iz Lenjingrada, i zato centar našeg grada toliko liči na Nevski prospekt".

Izvor: Denis Koževnjikov/TASS

Mnogo ljudi je iz "sjeverne prijestolnice" dospjelo u Noriljsk. Oni su na neki način definirali kulturni znak grada. Stanovnici Noriljska su uvijek slovili za obrazovane, inteligentne i napredne ljude. "To u velikoj mjeri vrijedi i danas. Grad ima nekoliko sveučilišta, kazališta i muzeje, a fakultetski obrazovanih ljudi u Noriljsk ima više nego bilo gdje u Sibiru".

"Svuda unaokolo je samo pijesak i otrovni dim"

Život u Noriljsku podrazumijeva i veliki broj problema, a među njima je najvažniji problem ekološka situacija. Noriljsk službeno spada među deset najzagađenijih gradova svijeta. Eksploataciju obojenih metala prati ispuštanje velike količine otrovnih plinova u atmosferu. Oni desetljećima sasušuju tundru desetinama kilometara unaokolo. "Od prirode nije ostalo ništa", negoduje Sergej, Tatjanin brat blizanac, radnik u topionici. "Umjesto tundre, kod nas je svuda oko grada mjesečev krajolik. Ništa ne raste, svuda unaokolo je samo pijesak i otrovni dim iznad njega. Još trebamo i biti sretni što je grad malo udaljen od rudnika, tako da nam vjetar ne donosi baš svaki dan otrovne plinove, inače ovdje odavno nitko ne bi ostao".

Izvor: Maksim Blinov/RIA Novosti

Problemi grada

Drugi ozbiljan problem Noriljska je njegova izoliranost od svijeta. Odavde putevi vode samo do najbližih naselja, a do velikih gradova se može stići samo vodenim ili zračnim putem. Zbog surove sjeverne klime i uragana jedina zračna luka često se zatvara. Mještani su navikli čekati zrakoplov po nekoliko dana, pa čak i tjedana. Problemi s prijevozom stvaraju poteškoće i u opskrbi. Zbog uragana grad može i po nekoliko tjedana biti bez voća i povrća ili svježeg mesa. "Izlazimo iz Noriljska samo za vrijeme godišnjeg odmora", žali se Maksim Krjukov, Tatjanin zet. "Zbog toga smo i ja i moja žena poslije škole otišli na studij u Sankt Peterburg. Htjeli smo provesti mladost u velikom gradu". Nakon sedam godina provedenih u Peterburgu Maksim i njegova supruga vratili su se u Noriljsk. Sada imaju kćerkicu i oboje rade u tvrtki "Noriljskij Nikel". Zašto su se vratili? "Prije svega iz financijskih razloga. Meni je ponuđeno vrlo dobro radno mjesto, koje će nam omogućiti da za samo nekoliko godina kupimo stan u Peterburgu i vratimo se tamo".

Izvor: Maksim Blinov/RIA Novosti

"Ovaj grad je privlačan na svoj način"

Maksim i njegova supruga nisu jedini mladi ljudi koji su posljednjih godina došli u Noriljsk zbog zaposlenja. Noriljsko poduzeće je po visini plaća među prvima u zemlji. Zbog toga mladi ljudi iz cijele Rusije, pa čak i iz susjednih država, dolaze u Noriljsk zbog čuvenih "sjevernih plaća" po kojima je ovaj grad bio poznat još u sovjetsko vrijeme. Međutim, nisu svi oduševljeni promjenama. "Grad je mnogo ostario tijekom 1990-ih, kada su mnogi otišli odavde, a mladež nije hrlila na ovu stranu. Ali ipak je on i tada ostao onaj pravi, inteligentni Noriljsk, na koji smo svi navikli od djetinjstva", priča Tatjana. "A zatim su počeli dolaziti ljudi s juga Rusije, s Kavkaza i iz Srednje Azije. Grad se mnogo promijenio, pojavile su se opasne četvrti". Ali Sergej se ne slaže s Tatjanom: "Noriljsk je uvijek bio mjesto gdje su mladi osvajali Arktik i pobjeđivali surovi Sjever", kaže on. "Kakve veze ima odakle ljudi dolaze, ako grad i dalje postoji?"

Jezero Dolgoje, Noriljsk. Izvor: Aleksandar Krjažev/RIA Novosti

I Maksim dijeli Sergejevo mišljenje: "Naravno, mi nećemo cijeli život provesti u Noriljsku. Ovdje je surova klima i loša ekologija", kaže on. "Ali ma što tko pričao, ovaj grad je na svoj način privlačan. Točno se vidi koliko snage i života su ljudi uložili u njega. Mislim da sam i ja spreman pružiti svoj doprinos njegovom razvoju".

Izvor: Maksim Blinov/RIA Novosti