Sibirski grad Krasnojarsk (oko 975 000 stanovnika) prijestolnica je jedne od najvećih administrativnih regija u Rusiji - Krasnojarskog kraja. Regija se prostire od Republike Tuva (koja graniči s Mongolijom) pa sve do Karskog i Laptevskog mora u Arktičkom oceanu. Osnovan je u 1628. godine kao granična postaja na južnom toku moćne rijeke Enisej. Tijekom prvih sto godina u Krasnojarsku su živjeli samo jedan odred kozaka i nekolicina naseljenika. Ime grada je prijevod na ruski jezik izvornog naziva mjesta koje na lokalnom hakaškom jeziku znači "crvena obala".
U prvom stoljeću postojanja naselja život lokalnih kozaka i seljaka svodio se na puko preživljavanje, prije svega zbog oštre sibirske klime. Ipak, obilje prirodnih resursa u okolici konačno je potaknulo industrijsku i obrtničku proizvodnju tijekom osamnaestog stoljeća, posebice poslije pokoravanja stepskih plemena s juga i otvaranja Moskovskog puta (1735.-1741.), prometnice koja je izmijenila pravac naseljavanja i transport u Sibiru.
Pogledajte fotogaleriju Krasnojarska:
Topionice bakra i željezare počele su s radom tijekom 1750-ih. U to vrijeme, prostranim teritorijem duž rijeke Enisej upravljalo se iz grada Enisejska, koji je od Krasnojarska udaljen nekih 300 kilometara u smjeru sjevera. Nakon požara koji je uništio veliki dio Krasnojarska 1773. godine, jedan vojni inženjer iz sibirske prijestolnice Tobolska izradio je plan grada s pravilnom mrežom ulica.
Kao i u drugim sibirskim gradovima, u Krasnojarsku su prvobitno podizane drvene građevine, a izgradnja nekoliko zidanih crkava na prelasku u 19. stoljeće bila je odraz napretka. Među njima je najimpresivnija bila crkva Pokrova Presvete Bogorodice, građena od 1785. do 1795. godine i bogato ukrašena u stilu sibirske arhitekture kasnog 18. stoljeća. Građevina je obnovljena sedamdesetih godina 20. stoljeća i tada je vraćena Ruskoj pravoslavnoj crkvi. Sada služi kao saborna crkva Eparhije Krasnojarska i Enisejska. Značajna je također i Crkva Navještenja, građena između 1804. i 1812. kao glavna crkva istoimenog manastira.
Godine 1822. Krasnojarsk je postao administrativni centar Enisejske oblasti. Pošto mu je porastao značaj, gradu je darovan i nov izgled: za to se pobrinuo škotski arhitekt William Hastie, koji je služio na carskom dvoru u Sankt Peterburgu. Njegov projekt i dalje predstavlja osnovu centra Krasnojarska.
Pored nekoliko poslovnih zdanja izgrađenih od opeke, u Krasnojarsku je zidana gradnja tijekom najvećeg dijela 19. stoljeća bila ograničena prvenstveno na crkvenu arhitekturu. Najupečatljiviji primjer toga je kapela svete Petke u obliku osmerokutne kule, sagrađena na vrhu Karaulske gore između 1852. i 1855. godine. Svoju prepoznatljivost zadržala je do današnjih dana - ne samo u Krasnojarsku nego i u cijeloj zemlji - zahvaljujući tome što je predstavljena na ruskoj novčanici od 10 rubalja.
Kao što je slučaj i s Omskom na zapadu, Krasnojarsk je krajem 19. stoljeća prerastao iz provincijskog garnizonskog grada u važan prometni centar zahvaljujući Transsibirskoj željeznici, čija je izgradnja započela 1891. godine. Tako je već 1895. godine Krasnojarsk bio povezan željeznicom s europskim dijelom Rusije, a potom i s Irkutskom i ruskim Dalekim istokom. Povezanost sa željezničkim sustavom zemlje i blizina važne rijeke pružili su veliki potencijal za razvoj grada.
Gospodarski razvoj Krasnojarska iznjedrio je trgovačku elitu, u kojoj se posebno istaknuo Genadij Judin, bibliofil koji je prodao veliki dio svoje izuzetno dragocjene zbirke knjiga Kongresnoj knjižnici 1907. godine. Među drugim znamenitim ličnostima iz oblasti kulture s kraja 19. i početka 20. stoljeća treba spomenuti i slikara Vasilija Surikova (1848.-1916.), čija je kuća u centru grada pretvorena u muzej.
Početkom 20. stoljeća u Krasnojarsku su izgrađene mnoge poslovne i stambene zgrade. U gradu je 1914. godine otvoren novi muzej, impozantna građevina projektirana u neoegipatskom stilu. Od novih bogomolja izgrađene su luteranske crkve, kao i velika neogotska crkva Preobraženja Gospodnjega, građena od 1908. do 1910. godine za brojne rimokatolike u toj oblasti, od kojih su mnogi bili potomci poljskih emigranata. Lokalna židovska zajednica oformljena početkom 19. stoljeća tada dobiva i novi centar uz postojeću sinagogu.
Nakon Oktobarske revolucije uslijedila je snažna industrijalizacija cijele regije. Tijekom 1930-ih u Krasnojarsku je izgrađen niz važnih centara teške industrije. Novi impuls je došao tijekom Drugog svjetskog rata (1941.-1942.), kada su mnoge tvornice iz europskog dijela Sovjetskog Saveza prenijete u Sibir iz sigurnosnih razloga, dalje od dohvata agresora. Poslije toga, grad je dobio hidrocentralu i započeta je proizvodnja aluminija. Krasnojarsk je i u 20. stoljeću nastavio igrati svoju ulogu važnog vojnog centra: u blizini grada je napravljen zatvoreni grad "Krasnojarsk-26", jedan od stožera ruske nuklearne industrije. Razvoj grada tijekom sovjetskog razdoblja doveo je do izgradnje čitavog niza velikih javnih objekata. Ipak, razvoj Krasnojarska u ovo vrijeme djelomično se može pripisati i tome što je bio centar sustava gulaga.
Izvor: Lori/Legion Media
U prvim godinama postsovjetskog razdoblja broj stanovnika i ekonomska moć Krasnojarska su vidno opali, ali se tijekom posljednjih godina grad oporavio. Uskoro će biti otvorene prve stanice dugo očekivanog metroa, a očekuje se da će broj stanovnika do sredine ovog desetljeća doseći milijun. U Krasnojarsku se nalaze važne obrazovne institucije, među kojima je i Sibirsko federalno sveučilište, izuzetno velika ustanova nastala spajanjem četiri nekadašnja sveučilišta. Grad ima vrlo razvijenu kulturnu scenu, posebno u području klasične glazbe: najpoznatiji predstavnici iz ove oblasti su Simfonijski orkestar Krasnojarska i izvanredni operni bariton Dmitrij Hvorostovski.
Poput mnogih sibirskih industrijskih gradova, Krasnojarsk posjeduje bogato i višeslojno arhitektonsko nasljeđe. Očuvane cjeline drevne gradske arhitekture - svjetovne kao i crkvene - brižljivo se izučavaju i svjedoče o postojanju kulturnog kontinuiteta u vrtlogu dinamičnog razvoja.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
