Najjači ljudi Rusije

Rusija je u svim vremenima bila bogata snažnim ljudima. Početkom 20. stoljeća u Europi je doživljavao ovacije hrvač Ivan Podubni, koji u 40 godina nije doživio niti jedan poraz. Kasnije, 1970-ih, sovjetski dizač utega Vasilij Alekseev oborio je 90 svjetskih rekorda. I tijekom 1990-ih postojao je junak svoga doba. Riječ je o legendarnom Aleksandru Karelinu, hrvaču u grčko-rimskom stilu. On je u karijeri izgubio samo dva od ukupno 900 mečeva. Ti ljudi su u svoje vrijeme bili najjači na svijetu. Stanje se nije puno promijenilo ni u 21. stoljeću.

Aleksej Voevoda (bob, obaranje ruku)

Aleksej Voevoda ima tri titule svjetskog prvaka u kategoriji amatera. Fotografija: Mihail Mokrušin/RIA Novosti

Aleksej Voevoda poznat je široj publici prije svega kao gurač bolida u bobu. On je bio junak nedavno održane zimske olimpijade, gdje je u rodnom Sočiju (zajedno s pilotom Aleksandrom Zupkovom) osvojio dvije zlatne medalje, u dvosjedu i četvorosjedu.

Američka MMA zvijezda Jeff Monson želi postati državljanin Rusije Jeff Monson, jedan od najpoznatijih američkih majstora mješovitih borilačkih vještina (Mixed Martial Arts, MMA), namjerava uzeti rusko državljanstvo.

Nešto je manje poznato da se Voevoda profesionalno bavi i obaranjem ruku, iako popis njegovih nagrada u toj disciplini zaslužuje najdublje poštovanje: tri titule svjetskog prvaka u kategoriji amatera i bezbroj trofeja u profesionalnom sportu. Nadimak "Najjače ruke na Zemlji" je, naravno , hiperbola, ali nije daleko od stvarnosti. Aleksej je još sa 14 godina, kako sam kaže, podizao automobil "Zaporožac" bez dizalice.

Citat: "Uvijek sam želio postati jak, a ne zdrav. Sjećam se jednog dječačkog nestašluka. Susjed je nepravilno parkirao "sedmicu" (VAZ-2107 - prim. red.), i ja sam je podignuo, prevrnuo i ostavio nasred ceste. On je istrčao van i uhvatio se za glavu, a mi smo se valjali od smijeha. (Sport-Express)

Ruslan Albegov (dizanje utega)

Ruslan Albegov je osvojio brončanu medalju na Olimpijadi u Londonu. Fotografija: Valerij Melnikov / RIA Novosti

Ako se može reći da je najjači čovjek u Rusiji dizač utega u superteškoj kategoriji s najvećim osobnim rekordom, onda je to svakako aktualni prvak svijeta i Europe, osvajač brončane medalje na Igrama u Londonu Ruslan Albegov. Na svjetskom prvenstvu 2013. u Wroclawu ovaj 26-godišnji sportaš rodom iz Vladikavkaza podignuo je ukupno 464 kg. Taj rezultat bi mu na posljednjoj Olimpijadi bio dovoljan za uvjerljivu pobjedu. Albegov je, međutim, pokazao odličan rezultat u disciplini trzaj, ali nije mogao pružiti maksimum u drugoj disciplini, tako da je "zlato" otišlo Irancu Behdadu Salimu. Doduše, taj neuspjeh ima i svoje objašnjenje. Naime, iako je bio član vojnog kluba, ovaj sportaš je 2008. iz nekog razloga pozvan na odsluženje vojnog roka, i to kao tenkist. O ozbiljnim treninzima nije moglo biti ni govora.

Citat: "Nakon dva mjeseca u vojsci mogao sam čak ući u tenk, iako sam morao skidati kacigu, jer se u protivnom kapak na kupoli nije mogao zatvoriti. Godinu dana kasnije sam se vratio iz vojske kao vodnik. Nepovratno sam izgubio godinu dana života. Da nije toga bilo, danas bih možda imao malo drukčiju [olimpijsku] medalju. Vratio sam se u profesionalni sport 30 kg lakši nego što sam bio prije vojske. Nakon toga mi je trebala cijela godina da se vratim u formu, a zatim još jedna da poboljšam rezultat."("Argumenti i fakti")

Mihail Kokljaev (dizanje utega, powerlifting, natjecanje najjačih ljudi svijeta)

Mihail Kokljaev je pobjeđivao na najprestižnijim međunarodnim natjecanjima najjačih ljudi svijeta. Fotografija: PhotoXPress

Mihail Kokljaev iz Čeljabinska u određenom smislu je nasljednik Ivana Podubnog. On je svojevremeno bio član reprezentacije Rusije u dizanju utega. Kokljaev je jedini građanin Rusije koji je pobjeđivao na najprestižnijim međunarodnim natjecanjima najjačih ljudi svijeta. Sedam puta je pobijedio na natjecanju "Strongman Champions League", osvojio je četiri medalje na turniru "Arnold Strongman Classic", tri na "IFSA Strongman World Championships", pobijedio je na "IFSA World Open 2005". Na ovom popisu bi mogla biti i olimpijska medalja, ali vodstvo Ruske federacije za dizanje utega 2003. nije poslalo Kokljaeva na svjetsko prvenstvo. To sportaš nije izdržao.

Citat: "Imao sam 2004. šansu otići na olimpijske igre i postati prvak. Ali ja sam tu šansu uprskao, kao i sve svoje izglede. Sve je otišlo na dno čaše. Srećom, izvukao sam se. Obitelj i sport su mi pomogli da pobijedim sve svoje mane."

Tatjana Kaširina (dizanje utega)

Dizačica utega Tatjana Kaširina. Fotografija: Grigorij Sisoev / RIA Novosti

U Rusiji je i slabiji pol snažan. Dizačici utega Tatjani Kaširinoj danas pripadaju svi svjetski rekordi u superteškoj kategoriji (preko 75 kg): 151 kg u disciplini trzaj, 190 kg u izbačaju, 334 kg u biatlonu ukupno. Prva dva rezultata su postignuta na najvažnijim natjecanjima sezone: srebro na Olimpijadi u Londonu i zlato na svjetskom prvenstvu 2013. u Wroclawu. Zanimljivo je da se u Wroclawu Tatjana revanširala Kineskinji Zhou Lulu, koja je godinu dana ranije u žestokoj borbi u posljednjem trenutku oduzela Ruskinji olimpijsko zlato.

Citat: "Pokazalo se da je natjecanje u dizanju utega bilo treće na listi najgledanijih prijenosa Olimpijade u Londonu. Kada sam se vratila kući mnogi su mi prilazili i govorili kako nisu očekivali da je dizanje utega tako lijep sport". (Nova Izvestija)

Biljal Mahov (hrvanje slobodnim stilom)

Biljal Mahov je osvojio brončanu medalju u kategoriji do 120 kg u borbi slobodnim stilom na Ljetnoj olimpijadi u Londonu. Fotografija: Vladimir Baranov / RIA Novosti

I u hrvanju slobodnim stilom ruski superteškaši su sjajniji od ostalih. To prije svega vrijedi za 26-godišnjeg Biljala Mahova, rođenog u Naljciku. On je osvojio tri titule svjetskog prvaka u kategoriji do 120 kg i broncu na londonskoj Olimpijadi. Mahov je trebao otići na Igre u Peking 2008., ali netko ga je na pripremama uoči kvalifikacija otrovao živom. Točna dijagnoza je postavljena tek mnogo mjeseci kasnije. U početku je sve pripisano običnom trovanju hranom.

Citat: "Ne želim pričati o tome. Nastaviti priču na tu temu znači nekoga optužiti, a ja sam na pripremama jeo iz zajedničke posude, i sam sebi sam vadio hranu u tanjur. Shvaćate, u tom slučaju bi svi dečki u timu imali trovanje. Sudski proces bi ugrozio ugled ljudi koji su mi dragi."(Sovjetski sport)