Borba umnih snagatora

Na ulazu u klub čeka gomila ljudi. Svi se tresu od hladnoće. Na uskom prostoru koji su vozači velikodušno ostavili pješacima tiskaju se djevojke u skupocjenim bundama i njihovi pratioci, kao i dobro građeni mladići. Ispred ulaza stoji reklama. Na njoj je prikazan muškarac brutalnog izgleda u boksačkim rukavicama i sa šahovskom pločom u rukama. Sve objašnjava natpis „Svjetsko prvenstvo u šahoboksu". „Baš me zanima kako to izgleda!", kaže kovrčava djevojka. Ona je očito upućena u sve što se događa u Moskvi, ali ovo je ipak nešto neviđeno. „Ne mogu ni zamisliti kako izgleda spoj boksa i šaha. Sve mi se čini da je boksačima mozak potpuno izubijan."

Šahoboks se pojavio prije deset godina i još uvijek se doživljava kao egzotičan sport. Nizozemski umjetnik-performer Iepe Rubingh odvažio se spojiti sportske discipline koje se obično doživljavaju kao potpuna suprotnost. Počevši od 2003. amaterski šahoboksači regularno tuku jedan drugog po glavi, a u pauzama pokušavaju razbistriti istu tu glavu i početi razmišljati. I jedno i drugo se odigrava u ringu. Procedura traje 11 rundi: šest rundi šaha i pet rundi boksa. Svaka serija traje tri minute. Tijekom cijelog susreta protivnici se vraćaju na istu partiju. Moraju brzo razmišljati, jer se igra na sat. U toj vrsti šaha računa se svaka sekunda. U slučaju da se igrač dugo dvoumi, sudačko upozorenje mu vraća samopouzdanje.

Šahoboks je privlačan upravo zbog česte promjene situacije. Nakon intenzivne boksačke runde sportaši imaju samo jednu želju: doći do daha. Zbog toga se ponekad figure na ploči ne kreću ustaljenom putanjom, a tipka na satu se „zaglavljuje". Ali tu je sudac koji pomaže borcima da se ne zbune. Pravi majstori u takvim situacijama vjerojatno se nerviraju, ali se zato svi ostali zabavljaju. Što se tiče boraca, za one koji i pored svega zadrže orijentaciju u prostoru s pravom se može reći da su i najjači i najpametniji ljudi na planetu.

Iepe Rubingh je svojevremeno bio prvi prvak svijeta u sportskoj disciplini koju je sam lansirao, a sada je to gospodin s bradom odjeven u moderno crno odijelo s uskom kravatom. Rubingh neprestano priča o tome kako je Rusija prava zemlja za njegov projekt. „Boks i šah su Rusima u krvi", ne štedi Iepe komplimente. „Vi imate mnogo šampiona i u šahu i na ringu."

Ali nije stvar samo u tome što Rusi vole razmišljati i tući se. Šahoboksu su potrebni sponzori, kao i svakoj mladoj sportskoj disciplini. Sada sportaši dobivaju skromne honorare: najviše tri tisuće dolara i plaćene putne troškove. Turnir u Moskvi tumači se kao prelazak šahoboksa na profesionalnu razinu. S obzirom da su ulaznice za natjecanja stajale od 1,5 do 18 tisuća rubalja (330 eura), Rubingh je imao prilično velike šanse u gledalištu pronaći investitora.

Glavni ruski natjecatelj u šahoboksu je Nikolaj Sažin, „Sibirjak" (stanovnik Sibira) težak 100 kg. On uspješno brani titulu prvaka u superteškoj kategoriji. Nikolaj inače radi kao agent za prodaju nekretnina. Gorostas iz Krasnojarska zavolio je šah još kao dijete, a boksačku vreću mlati od četrnaeste godine. Čim je saznao za hibridni sport, javio se u Međunarodnu federaciju šahoboksa s molbom da razmotre njegovu kandidaturu za meč protiv 37-godišnjeg Franka Stoltea koji je u tom trenutku bio najjači borac. Sažin je prvi put postao prvak u ljeto 2008.

Nikolajev protivnik u Moskvi je 41-godišnji Gianluca Sirci, čiji izgled upućuje na čovjeka povezanog s talijanskom mafijom, ali je Gianluca zapravo doktor bioloških znanosti i vrlo je miroljubiv. Nikolaj nakon borbe priča kako je od samog početka odlučio glavnu bitku voditi za šahovskom pločom, jer nije osjećao spremnost da potuče protivnika u boksačkim rundama. Gledatelji su odmah prozreli njegovu taktiku. „Predaj se", viču Talijanu s tribina kada Rus povlači potez. Gianluca se predaje tek u devetoj rundi, poslije čega se iznad ringa po drugi put razliježe pjesma na riječi ruskog pjesnika Sergeja Jesenjina „Opet plaču, tuku se i piju". Sažin je izlazio na ring uz zvuke te pjesme.

Nikolaj i ovog puta dokazuje da jedan čovjek može imati i snagu i pamet. Skoro svi prisutni guraju se da mu čestitaju, tako da njegovoj djevojci ne preostaje ništa drugo nego da se skromno pomakne u stranu i pričeka. U tom trenutku se čini da ljudi koji su ga vidjeli u ringu već više ne mogu zamisliti boks i šah kao odvojene discipline, a kada na televiziji sljedeći put ugledaju Vladimira Klička, vjerojatno će se zapitati kako bi on izgledao za šahovskom pločom.