SAMBO – tajna borilačka vještina kagebeovaca

Željko Banić (treći slijeva) u klubu "UFC Crows" sa sambo trenerima. Izvor: UFC Crows / Press Photo

Željko Banić (treći slijeva) u klubu "UFC Crows" sa sambo trenerima. Izvor: UFC Crows / Press Photo

Sambo (kratica od ruskog SAMozaštita Bez Oružja) borilačka je vještina slična judu, koja se počela razvijati po moskovskim sportskim centrima od 20-ih do 80-ih godina prošlog stoljeća. Sovjeti su u toj vještini željeli sintetizirati tradicionalne borilačke vještine i vojne „prsa o prsa“ sustave sa znanostima poput biomehanike i sportske psihologije. Nakon perestrojke sambo centri se otvaraju diljem čitavog svijeta. Ruski vjesnik razgovora o toj sovjetskoj borilačkoj vještini s gospodinom Željkom Banićem, osnivačem UFC Crowsa, prvog sambo kluba u Hrvatskoj.

Sambo se obično opisuje kao kombinacija tisućljetnih autohtonih vještina kavkaskih i sibirskih naroda s olimpijskim disciplinama: grčko-rimskim i slobodnim hrvanjem, japanskim jiu-jitsuom i judom. Čovjeku s ovih krajeva nisu poznate spomenute euroazijske tehnike, dok o džudu ima barem kakvu-takvu predodžbu. Možete li navesti u čemu se sambo razlikuje od juda, koji je na sovjetsku vještinu snažno utjecao? U jednom je intervjuu Fjodor Emeljanenko, poznati ruski borac mješovitih borilačkih sportova, rekao da je „sambo puno raznolikiji, svestraniji od jiu-jitsua“. Slažete li se s tom tvrdnjom?

Deset najfascinantnijih sportaša Rusije
Vrhunskih ruskih sportaša je mnogo i o njima bi se moglo pisati u seriji članaka. No, ovdje je izbor najzanimljivih ličnosti i sportskih velikana koji su obilježili dosege ruskog i svjetskog sporta.

Slažem se, naravno. Od malih nogu bavim se borilačkim sportovima i usudio bih se reći po čemu se sambo razlikuje od ostalih borilačkih sportova. Sambo je kroz svoj povijesni razvoj prije svega stavljao naglasak na učinkovitost, odnosno borilačka vještina prilagođavala se osnovnom motivu: kako što prije i djelotvornije obučiti pojedinca samoobrani, odnosno pripremiti ga za fizički sukob. Ostali borilački sportovi vrlo brzo su zapali, pak, u svojevrsnu „samodostatnost“ i „samodopadnost“, dok sambo i dalje prati učinkovitost kao svoj glavni kriterij.      

Sambo nastaje unutar sovjetske Crvene armije ubrzo nakon boljševiške revolucije 1917. Krajem tridesetih godina naredbom Sportkomiteta postaje službenom borilačkom vještinom SSSR-a. Otad se ta vještina naglo širi po nekadašnjem Sovjetskom Savezu, a sovjetski olimpijski prvaci u judu izvorno su zapravo bili sambisti. No recite nam kad i kako se Sambo probija na međunarodnu arenu?

Nekad davno bila je vrlo važna fizička priprema u svim vojskama. Ona se, naravno, ne može ni danas zanemariti, ali nema ni približno nekadašnju važnost. U svom povijesnom razvoju, dok je sambo bio namijenjen isključivo za vojnu upotrebu, za elitne vojne, policijske i obavještajne kadrove (bojevni sambo, u eng. terminologiji: combat sambo), razvio je izvanredne načine obuke i pripreme pojedinca za fizički sukob. Kad je ta tendencija u vojsci izgubila svoju primarnu važnost, bilo je posve prirodno da sambo kao borilačka vještina uđe u „civilnu“ upotrebu, odnosno da se tranformira u suvremeni sport (sportski sambo). Kako smo zadnjih godina svjedoci sve većeg interesa svjetske populacije za kontakne borilačke sportove, naravno da je i sambo pronašao tu svoje mjesto.  

 

Od malenih nogu bavite se hrvanjem i svoj život ste posvetili istraživanju borilačkih vještina. Ispričajte nam kako i kad ste se prvi put susreli sa samboom?

S obzirom da sam jedan od osnivača Hrvatskog saveza slobodne borbe (MMA), mogu reći da smo imali čitav niz boraca koji su se tijekom vremena profilirali u MMA pravilima. MMA pravila su jako bliska pravilima u „bojevnom sambou“ (bojevni sambo ima 95% sličnosti s pravilima slobodne borbe, ali uz puno više zaštitne opreme), pa možemo reći da nas je sambo oduvijek privlačio. Prvi kontakt s FIAS-om (Međunarodnom sambo federacijom) i samboom imao sam preko Dmitrija Stojanova, trenera slovenske reprezentacije koji vrlo često boravi u Mariboru. On je za nas, grupu entuzijasta, organizirao prve seminare i poklonio nam prvu sambo opremu koja je došla u Hrvatsku. Možda ne bi bilo loše navesti opremu koju sambisti nose: „kurtka“ (nešto što je vrlo slično judo kimonu, ali što je različito krojem, veličinom i načinom vezanja pojasa), propisane hlačice i „sambovke“ (obuća koja je slična hrvačkim tenisicama, ali bez tvrdog đona).  

Hrvatski sambo savez postao je u 2010. punopravni član svjetske sambo federacije (FIAS). Recite nam koliko sambo klubova postoji u Hrvatskoj? Pohađaju li treneri specijalne seminare u Rusiji ili ruski majstori dolaze u Hrvatsku?Uspjesi na međunarodnim natjecanjima?

Emeljanenko: Bit će mi zadovoljstvo ući u ring s Mirkom Filipovićem
32-godišnji Aleksandar Emeljanenko ovaj tjedan leti u Nizozemsku kako bi započeo trenirati za borbu s hrvatskim borcem mješovitih borilačkih vještina Mirkom Filipovićem.

Trenutno u Hrvatskom sambo savezu postoje četiri punopravna člana, a taj će se broj proširiti na idućoj Skupštini saveza u listopadu na još tri kluba. Također, još tri kluba podnose molbu za pridruženo članstvo. Savez organizira seminare za suce i trenere uz veliku pomoć FIAS-a, tu imamo veliku podršku od presjednika FIAS-a gospodina Vasilija Šestakova kao i od presjednika Europske sambo federacije gospodina Sergeja Elisejeva. Čest gost kod nas je i sportski direktor FIAS-a, olimpijac Dmitrij Maksimov koji nam uvelike pomaže svojom stručnošću i iskustvom. Od natjecanja svakako bih izdvojio Svjetski kup u Moskvi u 2010., kad je hrvatska sambo reprezentacija prvi put nastupila na jednom međunarodnom natjecanju. Također, naši reprezentativci trenutno se pripremaju za sljedeće svjetsko prvenstvo u St. Peterburgu koje će se održati u studenom.

Prošli tjedan Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović predstavio je projekt "Judo u školama", kojim se od ove jeseni taj sport uvodi kao izvannastavna aktivnost. U Rusiji postoji sličan program koji u školama osigurava subvencije i besplatno bavljenje olimpijskim sportom (uključujući i borilačkim).  Kao čovjek koji je čitav svoj život proveo u borilačkim sportovima te kao trener borilačke vještine slične judu, možete li istaknuti vrijednosti koje djeca mogu imati od takvog programa u školama?

Naravno da takvi programi mogu biti samo od koristi kako za samu djecu, tako i za društvo u cjelini. Osim razvijanja motoričkih sposobnosti djeca razvijaju radne navike i stječu natjecateljska iskustva, koja će im kasnije pomoći u svim vidovima života.

I za kraj. Mirko Filipović uskoro će se u Moskvi boriti s Aleksandarom Emeljanenkom, bratom poznatijeg Fjodora Emeljanenka. Okršaj Mirka Filipovića i Fjodora Emeljanenka mnogi smatraju „epskim“, možda i najboljom profesionalnom borbom ikad održanom u MMA svijetu.  U intervjuu za „Izvestija“ Aleksandar Emeljanenko je rekao da će „dvoboj završiti prije vremena“. Možete li prognozirati tko će pobijediti?

Slažem se s Aleksandrom da će dvoboj završiti prije vremena, ali ne njemu u korist. Budući da sam presjednik Hrvatskog sambo saveza, prognoziram da će pobjedu prekidom dominantno odnijeti Mirko Filipović.  

Sve detalje o klubu i termine treninga možete pronaći na: http://www.ufc-crows.com/

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće