Osobni Isus za uspjeh na Olimpijadi u Sočiju

Izvor: Reuters / Vostock Photo

Pokazali ste elemente svojih novih programa. Možete li reći da ste spremni?

Olimpijska baklja Igara u Sočiju 2014.

Tatjana Volosožar: Rekla bih da smo 80% spremni. Idemo korak po kora. Uskoro će biti probno natjecanje u Sočiju, zatvoreno, gdje ćemo predstaviti puni program.

A vaši kostimi?

Maksim Tranjkov: Kostimi za kratki program već su spremni, oduševljavaju nas. Sa slobodnim programom je nešto teže. Recimo, Kristovu hlamidu nemoguće je prikazati u uvjetima umjetničkog klizanja. To je i zabranjeno u pravilima. Ipak imamo zasad jednu varijantu kostima. Tijekom sezone pojavljivat će se i druge, a do Olimpijade izabrat ćemo najbolju.

Maksime, je li to vaša ideja da se kližete uz muziku Andrewa Lloyda Wevera. Kako ste uopće došli do te ideje?

M. T.: U djetinjstvu je moj brat slušao rock-muziku i jednom je donio ploču Isus Krist Superstar. Dodirnuo me je tad mjuzikl. Potom sam vidio kako su uz tu muziku igrali Averbah i Lobačeva. Iskreno govoreći, mislio sam da bih ja bolje otklizao. Zapravo, dosta je klizača uzimalo tu temu, ali svi su nekako čudno klizali. Jako sam želio napraviti program koji bi prepričavao povijest određenih likova. To je u našem slučaju povijest Krista i Marije Magdalene.

Ne bojite li se uloge Isusa Krista?

M. T.: U tom programu kližem upravo lika iz mjuzikla koji nema ništa zajedničkog s Kristom iz Biblije. Naš trener se brinuo treba li se uzimati ta tema. Vjerojatno će biti kritike, neće svi razumjeti našu interpretaciju. No Tatjana i ja smo na to već navikli, mi uvijek postupamo odlučno.

A koliko su vama, Tatjano, zanimljivi likovi Marije Magdalene i  barunice?

Najskuplje Olimpijske igre u povijesti Olimpijske igre u Sočiju bit će najskuplje Igre u povijesti. Tijekom 8 godina u njihovu pripremu bit će uloženo više od 51 milijarde dolara. Igre 2008. u Pekingu stajale su 45 milijardi, a u Londonu oko 30 milijardi. Najviše će biti utrošeno na prometnu infrastrukturu Sočija, grada dugog više od 150 km.

T. V.: Tema ljubavi mi je jako bliska, ja sam romantičan čovjek. Ruku na srce, bliži mi je zasad lik u slobodnom programu. Iako mi se i barunica sviđa. U kratkom programu se pleše uz takvu genijalnu muziku da me to uvijek oraspoloži kad se ne osjećam baš najbolje.

Toliko likova već ste prilagodili umjetničkom klizanju. Nemate želju da se možda okušate u kazalištu?

M. T.: Jako bih želio. U kazalištu ili na filmu. Nadam se da ću u budućnosti imati prilike za to. Zasad me još nitko ne primjećuje (smije se).

T. V.: Meni je bliža karijera pjevačice. No mogla bih igrati i u serijama.

Imate li kao par neki svoj posebni stil?

M. T.: Nemamo jedan jedini stil. Našu poziciju možemo ovako opisati: dajte nam bilo koju muziku i mi ćemo je otklizati. Ako nas zamolite da zaplešemo break-dance, učit ćemo ga čitavo ljeto, a onda ćemo ga po svaku cijenu otplesati. Ne želimo da nas, recimo, nazivaju romantičnim parom. Smatram da je to pravi profesionalni pristup.

Postoji li život na ledu nakon olimpijskog „zlata“?

M. T.: Mislimo da postoji. Nismo stari, nismo hromi. Motivacija? A zbog čega nam je potrebna? Super je plesati i bez motivacije. Ne misliti samo o elementima klizanja, nego o umjetnosti kao takvoj.