Glavni pozitivni aspekt sastoji se u tome što su jedinice počele dobivati ​​cijele komplete za divizije i pukovnije, a ne pojedinačne primjerke, kao što je to ranije bio slučaj. Zahvaljujući tome, udio suvremenog naoružanja u strateškim nuklearnim snagama samo u 2013. dostigao je 45 %, u jedinicama zračno-svemirske obrane 62 %, u Ratnom zrakoplovstvu - 42%, u Ratnoj mornarici - 52% i Kopnenoj vojsci - 21%.


Dva u jedan: Su-34

Glavni simbol obnove ruskih vojnozračnih snaga u 2013. postala je realizacija prvog ugovora za isporuku 32 najnovija frontovska bombardera Su-34 tvrtke „Suhoj“. Ovaj avion smatra se jednim od najoriginalnijih projekata u posljednje vrijeme, od onih koji su uvedeni u naoružanje ruskog Ratnog zrakoplovstva.

Su-34 je hibrid lovca i bombardera. S uzletnom masom od gotovo 50 tona, on s podjednakom lakoćom može izvoditi akrobacije figurnog letenja, služiti kao lovac-presretač, i uz to izvršavati precizno uništavanje točkastih ciljeva malih razmjera, upravo kao podzvučni „kukuruznik“ (poljoprivredni avion). 

Prva dva bombardera stajala su Ratno zrakoplovstvo 1,8 milijardi rubalja (52 milijuna dolara). Usporedbe radi, Raketne jedinice strateške namjene u isto su vrijeme kupile šest najnovijih interkontinentalnih balističkih raketa „Topol-M“ za 5 milijardi rubalja (105 milijuna eura).

Bombarder odjednom može podići 8 tona bombi i raketa visoke preciznosti. Može djelovati u svim vremenskim uvjetima, u bilo koje doba dana. Oklopna zaštita kabine za posadu i vitalnih dijelova aviona omogućuje Su-34 da izdrži teže pogotke u odnosu na ostale avione ove klase. A visoki potencijal modernizacije osigurava mu rok službe od 30 do 35 godina. Vojska ukupno planira u dogledno vrijeme dobiti najmanje 120 ovakvih strojeva. 
 

Osvajač svijeta: „Iskander-M“


Izvor: AP

Ruska vojska je 2013. dobila prva dva potpuna kompleta raketne brigade operativno-taktičkog kompleksa (OTK) „Iskander-M“. Prije toga su u bojnu službu stupali samo samostalni divizijski operativno-taktički kompleksi. Osim toga, Ministarstvo obrane Rusije s ponosom je izvijestilo da je poduzelo mjere potrebne za pariranje prijetnjama razmještaja američkog sustava proturaketne obrane u istočnoj Europi, tako što je zapravo razmjestilo „Iskander“ u Kalinjingradskoj oblasti.

Kome smetaju ruski Iskanderi na granici s EU?
Ruske balističke rakete na granici s Europskom unijom odgovor su na vojnu opasnost od strane NATO-a, koja se može sažeti ovako: SAD u Europi na šest zrakoplovnih baza u Belgiji, Njemačkoj, Italiji, Nizozemskoj i Turskoj ima ukupno 180 nuklearnih bombi. Spomenute zemlje „nemaju nuklearno oružje", ali imaju avione koji mogu nositi nuklearne bombe V61. Istovremeno, Rusija drži svoje nuklearno oružje isključivo na vlastitom teritoriju.

Rakete koje su „skrivene“ u četveroosovinski tegljač imaju domet leta preko 500 km i brzinu leta od dvije tisuće metara u sekundi. Na svakoj raketi može stajati nuklearna, konvencionalna ili kasetna bojeva glava.

Budući da se nalazi u dubokoj pozadini, „Iskander“ s podjednakom učinkovitošću može uništavati raketne komplekse, dalekometnu artiljeriju, objekte sustava PRO i PVO, avijaciju na aerodromima, centre za zapovijedanje i vezu, uključujući i podzemne, kao i ostale važne točkaste i površinske ciljeve. Radi veće vjerojatnosti uništavanja dobro zaštićenih ciljeva, u kompleks su unesena tehnička rješenja koja raketi omogućuju da lako savladava protivničke sustave PVO ili PRO – gotovo potpuno ista kao na kompleksima „Topol-M“. Glave za navođenje kod ruskih su raketa toliko osjetljive, da omogućuju uspješno uništavanje svih vrsta objekata (podzemnih, malih dimenzija, površinskih, pokretnih) čak i u uvjetima noći bez mjesečine, bez dodatnog prirodnog svjetla, s mogućom greškom od plus ili minus 2 metra.


Strateška dubina: nuklearna podmornica (APL) „Severodvinsk“


Izvor: Sevmash.ru

Ratna mornarica Rusije prošle je godine dobila odjednom tri nuklearne podmornice nove generacije. Dvije su strateški nosači raketa projekta 955 tipa „Borej“, naoružane strateškim raketama „Bulava“ („Jurij Dolgoruki“ i „Aleksandar Nevski“). Treća je nuklearna podmornica „Severodvinsk“ iz projekta 885 tipa „Jasen“. Ovaj brod će odmah zamijeniti nekoliko klasa podmornica koje postoje u naoružanju podvodne flote.

Opasno nečujne

Nuklearne podmornice treće generacije iz projekta 971 tipa „Akula“ gotovo uopće se ne mogu prepoznati u oceanskim dubinama. Pripadnici američke i britanske mornarice jako dobro znaju do koje mjere su ove podmornice opasne. Više puta je primijećeno njihovo pojavljivanje u priobalju Velike Britanije, SAD-a i Kanade, ali nitko još nije uspio i pratiti njihovo kretanje.

Stručnjaci tvrde kako je pojava „Jasena“ prava revolucija u izgradnji podmornica. Po svojoj niskošumnosti „Jasen“ ne nadilazi samo nuklearnu podmornicu „Akula“ („Morski pas“), već i najnoviju američku nuklearnu podmornicu „Sea Wolf“ (Morski vuk).

„Severodvinsk“ nosi nekoliko vrsta krstarećih raketa i torpeda. Jedna od njih je i nadzvučna krstareća raketa „Jahont“, a na bazi nje se danas izrađuje nadzvučni raketni kompleks „Cirkon“. Komplet udarnih sredstava omogućuje brodu da s istom lakoćom „lovi“ protivničke nosače aviona, kao i da nanosi masivne raketne udare po ciljevima na obali.

Sva prava pridržana Ruskom vjesniku. Nijedan dio sadržaja na Ruskom vjesniku ne smije se umnažati ili prenositi u bilo kojem obliku i bilo kojim elektronskim, mehaničkim ili drugim putem bez navođenja direktnog linka.