T-14 "Armata", za razliku od većine suvremenih borbenih tenkova, poprilično odskače u pogledu ukupne vatrene moći koja je za njih karakteristična. Njegov top 2A82-1M u kal.125 mm učinkovito može upotrijebiti navođenu protutenkovsku raketu na daljinama i do 7 km. Pojedini izvori navode podatak da je novo protutenkovski streljivo razvijeno za ovaj tenk učinkovito na daljinama preko 8 km (radi se o raketi "Sprinter" koja se ispaljuje iz cijevi topa). Ovo bi potencijalno moglo predstavljati problem za ruske inženjere, jer se ovakva razdaljina opasno približava graničnim vrijednostima vidljivog horizonta postojećih elektro-optičkih uređaja zapovjednika tenka i nišandžije koji se nalaze u ravnini tenka. Pasivni uređaji SUV-a integrirani na tenku, bez upotrebe radara, mogu u prosjeku otkriti cilj veličine neprijateljskog tenka oko 5-6 km, ovisno o dobu dana, reljefu terena, vegetaciji itd.
Također, ruski konstruktori ispituju mogućnost integracije još jačeg topa u kupolu "Armate". Radi se o topu 2A83 kal.152 mm, koji bi drastično povećao vatrenu moć tenka i značajno uvećao efektivni domet streljiva koje bi se radilo specijalno za njega. Za ovaj top se razvija kinetički podkalibarni projektil brzine 2000+ m/sek. koji bi trebao imati efektivan domet i probojnost praktički kao navođena protutenkovska raketa.
Ovo sve navedeno nameće potrebu da se razmotri pitanje povećanja dosega elektro-optičkih uređaja na daljinama većim od 10 km. Ruski konstruktori su uvidjeli ovaj problem i lansirali projekt "Pterodaktil", koji bi mogao vrlo učinkovito riješiti ovu problematiku.
Izvor: Vladimir Astapkovič / RIA Novosti
U osnovi ovog projekta nalazi se bespilotna letjelica, koja će biti integrirana u korpus tenka ili kupolu i koja će biti dopuna postojećem panoramskom kompleksu za izviđanje, otkrivanje i navođenje vatre po neprijateljskim ciljevima.
Jaka strana bespilotnih letjelica je njihovo teško otkrivanje. One su minijaturne, brze, okretne, neuhvatljive... naprosto nevidljive ljudskom oku. Zbog svojih malih dimenzija i pokretljivosti, vrlo je teško navoditi vatru na njih, pa čak i ako se otkriju. Pored svojih očiglednih prednosti, bespilotne letjelice imaju i svoje mane. Naime, autonomija leta jedne taktičke bespilotne letjelice iznosi u prosjeku 3 sata. Njihova konstrukcija i izrada od laganih materijala značajno povećavaju ekonomičnost potrošnje goriva i baterije. Međutim, u realnim borbenim uvjetima gdje se borbena djelovanja izvode zapanjujućom brzinom, sve je ovo teško usuglasiti... Zašto?
Taktički bespilotni aparati-dronovi po svom izgledu predstavljaju minijaturne avione. Potrebna im je ravna površina za sigurno polijetanje i slijetanje. Nešto laganije bespilotne letjelice mogu se katapultirati i iz ruku operatera. Ovo im omogućuje početno ubrzanje koje im je neophodno da bi nastavile daljnji let. One se u pravilu prizemljuju padobranom. Ovo prizemljenje ponekad može biti na udaljenosti od nekoliko desetaka pa i stotina metara od položaja na kojem se nalazi tenk. Dakle, njihova primjena na tenku može biti vrlo složena i stresna, jer zahtijeva od posade da napusti svoja ustrojbena mjesta i bespotrebno se izlaže neprijateljskoj vatri.
Očigledno je da eksploatacija bespilotnih letjelica koje su konstruirane na principu aviona nije učinkovito rješenje za autonomnu letjelicu koju koristi tenkovska posada. Za takvu namjenu su potrebni kvadkopteri. Oni nemaju problem s polijetanjem tj. doslovno polete s bilo kojeg mjesta. Ono što je posebno važno je njihova sposobnost preciznog slijetanja - povratka s borbene misije. Međutim, osnovna mana kvadkoptera je njihova autonomija leta. Ona je čak za 5-6 puta manja nego kod standardnih BPL s avionskim oblikom.
Za otklanjanje ovog problema ruski konstruktori su smislili jednostavno rješenje. Oni su putem dugačkog kabela povezali tenk s kvadkopterom. Ovim tehničkim zahvatom tenkovska posada je dobila minijaturnog saveznika u zraku, koji praktički može beskonačno raditi (napajanje se vrši iz tenkovskog akumulatora). Promjer djelovanja ovog kvadkoptera iznosit će približno 100 metara u radijusu 360 stupnjeva oko tenka, a također toliko će se moći popeti i u visinu. S ove visine vidljivi horizont se povećava na 35-40 km daljine, što zaista predstavlja impresivan prostor površine od oko 1350 kvadratnih kilometara koji se na ovaj način pokrivaju.
Zamislite T-14 "Armatu", ukopanu i kamufliranu na nekom brdu, koja tako ušuškana detaljno promatra prostor oko sebe na daljinama od nekoliko desetaka kilometara. Zaista, ovo je nešto o čemu su tenkovske posade mogle samo sanjati.
Projekt "Pterodaktil" predviđa opremanje jednog ovakvog kvadkoptera elektro-optičkom opremom posljednje generacije, uključujući tu i termovizijske kamere visoke rezolucije, pa čak i minijaturni radar...
Kabelska veza sa kvadkopterom rješava problem eventualnog ometanja od strane protivničkih sredstava za protuelektroničku borbu, hakerskih napada i sl. On u potpunosti osigurava 100% stabilnu vezu s operaterom koji se nalazi u tenku.
Sama konstrukcija kvadkoptera rađena je po shemi konvertoplana. Zahvaljujući ovakvom tehničkom rješenju, kvadkopter "Pterodaktil" neće imati samo veliku brzinu penjanja, nego će imati i visoke horizontalne brzinske performanse. Ovo je posebno značajno kada treba pratiti tenk T-14 koji u jurišu može dosegnuti brzinu od gotovo 100 km/h. Ovaj je projekt zaista toliko perspektivan da će ruske tenkove učiniti još učinkovitijim (čitaj: opasnijim).
I pored planiranog projekta "Pterodaktil", ruski tenk T-14 "Armata" ima sustave koji mogu otkriti neprijateljske ciljeve na daljinama i do 100 km! Nekoliko izvora je potvrdilo da su T-14 i T-15 u stanju prepoznati, pratiti i locirati 40 kopnenih i 25 zračnih ciljeva. Ovo je jedino moguće uporabom AESA radara (prema nekim izvorima ovaj je radar sličan onome koji se montira na avion 5. generacije Suhoj T-50 PAK-FA). Radar integriran na tenk T-14 radi na frekvencijama od 26,5 do 40 GHz i ima domet od 100 kilometara. T-14 je opremljen i posebnim uređajem za navođenje prijateljskog topništva, a komunikacijski uređaji su tako koncipirani da povezuju skupinu tenkova i zapovjedni centar koji može biti mobilan ili statičan.
Tenk T-14 "Armata", zahvaljujući izuzetno suvremenoj elektronici koja je u njemu primijenjena, postaje pravo oruđe za vođenje borbe na potpuno umreženom bojištu. On u doslovnom smislu objedinjuje teško naoružanu gusjeničnu platformu i kopneni radar, koji ima sposobnost brze obrade i razmjene podataka u realnom vremenu. Hipotetski, tenkovski bataljun sa 40 tenkova "Armata" može na frontu širine 100 km (po dubini i širini) precizno locirati gotovo tisuću neprijateljskih ciljeva i u koordinaciji s drugim rodovima oružanih snaga Ruske Federacije ih u vrlo kratkom vremenskom rasponu uništiti. Naravno, sve ovo ovisi o količini visokopreciznih ubojnih sredstava kojim vojska raspolaže i jedinici vremena za koliko se ova sredstva mogu upotrijebiti, tj. lansirati na cilj. Ovakav udarac bi prouzročio neizmjerne, katastrofalne gubitke po neprijatelja, a većina današnjih vojski bila bi poražena, praktički bi nestala s bojišta za svega nekoliko sati bitke.
Naravno, u uvjetima teškog do potpunog elektroničkog ometanja od strane neprijatelja, na scenu stupa kvadkopter "Pterodaktil". Tada on preuzima funkciju ranog otkrivanja i navođenja vatre po neprijatelju, ali u nešto bližem radijusu (do 35 km u dubinu neprijateljskog fronta).
Pored osnovnog borbenog tenka T-14 "Armata", kvadkopter "Pterodaktil" će se moći primijeniti i kod teškog borbenog vozila pješaštva, također izgrađenog na bazi "Armate" oznake T-15. Za ovo vozilo je napravljena specijalna kupola tipa "Epoha", koja je opremljena posljednjim verzijama vođene rakete "Kornet" koje imaju domet od 10 km i probojnost 1300 mm homogene čelične ploče zaštićene dinamičnim oklopom. Također, planira se i ugradnja kupole koja bi sadržavala top u kalibru 57 mm čime bi se radikalno unaprijedila vatrena moć ovih sredstava za neposrednu vatrenu podršku tenkovima i pješaštvu.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
