U ruskim je kinima 15. rujna počelo prikazivanje filma čuvenog holivudskog redatelja Olivera Stonea o Edwardu Snowdenu, bivšem agentu i programeru obavještajne službe SAD-a. Stone je na ovom filmu radio dvije godine. Čak i za majstora takvog formata ova tema je krupan zalogaj. Još se nije slegla prašina oko događaja kojem je film posvećen, a Snowdenovi potezi su diskreditirali vlasti i obavještajne službe SAD-a i prouzročili mnoge skandale na međudržavnoj razini.
O tome u kakvim je uvjetima sniman film o Snowdenu slikovito govore Stoneove riječi upozorenja koje mi je uputio dok smo dogovarali intervju preko telefona: "Ja sam uvjeren da nas prisluškuju ili da rade nešto u tom smislu. Intervju također mogu prisluškivati. Zato mislim da trebamo biti oprezni koliko je to moguće. Pitajte što vas zanima, a ja ću se potruditi odgovoriti ono što budem mogao".
Olivere, odmah imam jedno pitanje u vezi s vašim upozorenjem. Zar vi i vaša ekipa niste strahovali da ćete biti "pod prismotrom" zbog snimanja takvog filma? Znamo da su Snowdenove insajderske informacije snažno uzdrmale reputaciju američkih obavještajnih službi. U tom je smislu na udaru posebno bila Agencija za nacionalnu sigurnost (NSA, američka obavještajna služba koja prati elektronske i radio-tehničke izvore informacija). Zašto su najvažniji dijelovi filma snimani u Njemačkoj?
Film je trenutačno u montaži, a datum izlaska još uvijek nije poznat.Oliver Stone: Mi smo osjećali da je sigurnije snimati u Njemačkoj. Tamo ljudi, s obzirom na prošlost njihove zemlje, negativnije reagiraju kada ih država špijunira. Sjetite se 2013. i 2014. godine kada se sve to dogodilo. U Americi su iznošene histerične optužbe da Snowden radi za Rusiju ili Kinu, da je izdajnik i špijun. Atmosfera je bila usijana, pa smo mi pomislili da, ukoliko film budemo snimali u SAD-u, ne možemo računati na druželjubiv stav prema našem projektu. Ankete su pokazivale da je u Njemačkoj stav građana prema Snowdenovom postupku bio daleko pozitivniji nego u SAD-u, gdje ga je osuđivalo oko 60% ispitanika. Doduše, kasnije se to promijenilo, tj. i u Americi je stav prema njemu postao pozitivniji. Pojedine scene smo snimali i u SAD-u. Tamo je snimanje trajalo oko dva tjedna. Glumac koji igra Snowdena šetao se ispred Bijele kuće, rezidencije predsjednika Baracka Obame. Snimali smo i na Havajima, u Hong Kongu i u Moskvi.
Jeste li osjećali nekakav pritisak vlasti SAD-a ili specijalnih službi zbog snimanja filma? Kako ste kontaktirali s Snowdenom? Vjerojatno i NSA i CIA budno prate sve što je vezano za njega.
Oliver Stone: Mi smo oprezno radili na scenariju. Nismo o njemu razgovarali ni telefonom ni preko elektroničke pošte. Računala s tekstom scenarija nismo spojili na internet i koristili smo šifriranu prepisku svugdje gdje je to bilo moguće. Sve to nije bilo lako. Što se tiče Snowdena, nikad ne bih s njim razgovarao telefonom. Odlazio sam u Moskvu kako bih ga posjetio, ili sam mu slao poruke preko dvojice odvjetnika - Bena Wiznera u Washingtonu i Anatolija Kučerene u Moskvi. Iskreno rečeno, nisam očekivao da će NSA učiniti nešto protiv nas zbog tog filma. To bi bilo glupo, od toga bi oni sami imali štete. Ja sam se i ranije mnogo puta bavio takvim projektima i osjećao sam da sam u izvjesnoj mjeri zaštićen, jer sam svoj posao obavljao javno i sukladno zakonu. Doduše, možda i nisam u pravu.
SAD se obično pozicionira kao zemlja slobode i afirmacije ličnosti. Jeste li lako pronašli glumce, studio i financiranje za film posvećen temi koja je s političkog gledišta toliko škakljiva?
Oliver Stone: Sa studijima je bilo veoma teško. U SAD-u svi oni pripadaju velikim korporacijama, a sve su one odbile raditi s nama. Same su sebe cenzurirale. Doslovno sam osjećao kako ih paralizira strah od skandala vezanog za tu situaciju. S korporacijama je uvijek tako.
Našli smo financijere u Njemačkoj i Francuskoj, a financije treba osigurati i prodaja filma u inozemstvu. U SAD-u je s nama pristala raditi mala, neovisna i mlada tvrtka Open Road Films. Međutim, oni nemaju mnogo novca za filmove, tj. nemaju sume koje posjeduju velike korporacije. Prilično je čudno da snimamo film o Amerikancu, a nemamo mogućnosti financirati ga u SAD-u. Nelagodno je i razmišljati o posljedicama koje to može imati u slučaju svake teme ili radnje koja nije očito proamerička.
Dakle, snimanje je bilo prilično teško. Ali vi tu imate veliko iskustvo. Postali ste slavni zahvaljujući filmovima koji su posvećeni škakljivim temama i imali su velikog odjeka. Ni film o Snowdenu nije iznimka. Zauzima li ovaj film u vašoj osobnoj hijerarhiji posebno mjesto?
Oliver Stone: To je bio težak projekt. Uz već spomenute probleme najteže je bilo od te radnje napraviti dramu, tj. triler. Događaji se vrte oko računala i šifriranja, ali to se ne čini jako zanimljivo. Na ekranu je to dosadno. S druge strane, trebalo je sačuvati vjerodostojnost i realno prikazati ono što se dogodilo. Trebalo je napraviti dekoracije koje liče na stvarno stanje, naročito računala. To jest, nije se smjelo pretjerati s time kako sve ne bi izgledalo suviše fantastično.
Kako vam je Snowden pomogao? Je li on već vidio film? Ako jest, je li mu se svidio?
Oliver Stone: Dva puta sam mu pokazao film. Da, svidio mu se. Snowden je bio dvostruko koristan. Prvo, on se odlično razumije u svijet računala, tako da nam je pomogao da izbjegnemo tehničke pogreške. On je bio u tim krugovima, zna njihov žargon. Drugo, on je shvatio što je potrebno da bi se radnja dramatizirala.
Mnogi su dovodili u pitanje Snowdenovu motivaciju. U jednom članku lista The Guardian navedeni su citati iz njegovog korisničkog računa na kompjuterskom forumu. Teško je povjerovati, ali Snowden je 2009. godine pisao sve najgore o listu The New York Times zbog objavljivanja povjerljivih informacija o nuklearnom programu Irana. Samo četiri godine kasnije i sam je postao insajder. U SAD-u je optužen za narcisoidnost i težnju da postane popularan i slavan. Kakav je vaš dojam? Zašto je on to učinio?
Oliver Stone: U tome se sastojao moj dramaturški posao. Treba pogledati film kako bi se to u potpunosti shvatilo. Ali bilo je nekoliko razloga. On je patriot. On vjeruje u Ustav gotovo kao mladi skaut. On se zakleo na vjernost Ustavu, a ne agencijama CIA ili NSA. Mi smo pokazali kako je on napredovao u obavještajnim krugovima, kako je mijenjao radno mjesto i što je sve saznao na različitim mjestima. Plašilo ga je to što je saznao.
Najvažnije je to da je on imao svoj život. Treba uzeti u obzir i odnose s djevojkom Lindsay Mills. Oni su bili 10 godina u vezi. Drugi faktor su problemi s epilepsijom, kada je prvi put postao svjestan da je smrtan, da ovaj život ima granicu. Kada se mlad čovjek suoči s tim, on počinje razmišljati o tome što on radi i čime se bavi u životu.
Radnja obuhvaća njegov razvoj od 20. do 29. godine. To je veliki korak. Čovjek napreduje, uči i mijenja se. U tome se i sastoji život. Zapravo, film govori o tome kako spasiti svoju dušu.
Snowden je jedan od najpoznatijih insajdera u povijesti SAD-a. To je povijesna epizoda koja se dogodila nedavno. I ona još nije završena, jer je ta tema još uvijek vrlo aktualna. Zašto ste donijeli odluku snimiti film o tome? Što vas je tu privuklo kao redatelja?
Leonardo DiCaprio već je pristao sudjelovati u engleskoj verziji projekta.Oliver Stone: Da, lako je snimati filmove o pokojnim liderima pokreta za građanske slobode, ali nije lako napraviti film o čovjeku koji je još živ. Ja se najprije time nisam htio baviti, protivio sam se samome sebi. Kada snimate film o kontroverznoj temi, često to ne možete ostaviti iza sebe, jer vas netko tuži i počinju sudski procesi i problemi. Situacija u vezi sa svakim problemom se mijenja. To pogotovo vrijedi za ovu temu – tu se situacija lako može promijeniti. Bila je to vrlo teška odluka.
Ali mene je oduševljavao postupak Edwarda Snowdena kao građanina, jer sam sumnjao na to da se vlasti bave nečim sličnim još od vremena kada ih je James Risen raskrinkavao u listu The New York Times 2005. godine (serija poznatih publikacija o programima protuzakonitog prisluškivanja za vrijeme administracije Georgea Busha mlađeg). Kada je Snowden to napravio sedam godina kasnije, on je u rukama imao činjenice. To je utjecalo na cijeli svijet.
U siječnju 2014. godine sa mnom se povezao Anatolij Kučerena (ruski odvjetnik Edwarda Snowdena), poslije čega sam se napokon susreo sa Snowdenom. On je bio nepovjerljiv, raspitivao se kakav je to film. Ja sam također bio sumnjičav i prema njemu, i prema filmu. Ali taj mladić je na mene ostavio snažan dojam. Osjećali smo da nam Ed izlazi u susret i priča ono što može reći. Nije pričao sve. Pojedine informacije suviše su osjetljive. Ja sam tada donio odluku i poželio tu priču prenijeti onoliko vjerodostojno i realistično koliko je to moguće.
Snowdenov postupak bio je moćan stimulans za rasprave u američkom društvu o tome gdje treba povući granicu između demokracije, građanskih sloboda i sigurnosti, tj. borbe protiv terorizma. Nakon iznošenja insajderskih informacija administracija je poduzela korake usmjerene na ograničavanje razmjera elektronske špijunaže, koja je bila totalna. Jesu li provedene reforme po vašem mišljenju dovoljne?
Oliver Stone: Mogu vam reći da je sam Snowden za Obamine reforme rekao da je to isto kao kada "promijenite zavjesu u sobi". Obavještajna služba može sve premotati unazad i povratiti podatke koji su joj potrebni. Mislim da svi Amerikanci osjećaju da smo mi pod prismotrom. Ja sam odrastao 1950-ih u New Yorku. Otac mi je pričao o tom osjećaju Hladnog rata. Taj strah postoji u svakom od nas. Mi smo postali oprezniji, sve više biramo riječi. Ako otvoreno kažete što mislite, možete postati klasni neprijatelj ili neprijatelj države, neprijatelj biznisa ili korporacija, što je vjerojatnije.
Najveća promjena poslije Snowdena se, po mom mišljenju, sastoji u tome što je uvedeno šifriranje. Privatne tvrtke počele su koristiti tu koncepciju. Facebook i Google otišli su korak naprijed. Ne zato što su vjerovali da je Snowdenov postupak ispravan, već jednostavno nisu htjeli izgubiti klijente. U protivnom bi druge kompanije ponudile proizvode sa šifriranjem i korisnici bi prešli kod njih.
Je li po vašem mišljenju Rusija donijela ispravnu odluku da Snowdenu pruži azil?
Oliver Stone: Znate, to pitanje sam ja postavio Vladimiru Putinu. On je dao dobar odgovor, ali vam ja ne mogu reći što je odgovorio dok film ne bude premijerno prikazan. Naravno, to što je predsjednik Vladimir Putin pružio utočište Snowdenu nanijelo je štetu njegovim odnosima sa Zapadom. Ne mislim da se to jako svidjelo Americi koja dominira nad Zapadom.
Usput, vi ste radili na dokumentarnom filmu o Putinu. Kako napreduje taj projekt?
Oliver Stone: Da, taj posao se privodi kraju. Možda će biti gotov sljedeće godine.
Punu verziju intervjua možete pročitati ovdje.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
