Makedonija: „Obojena revolucija“ protiv „Turskog toka“?

U ovom trenutku se u Makedoniji mogu istovremeno pratiti dvije krize. Jedno je kriza vlasti koja ima socijalnu i ekonomsku pozadinu, a drugo kriza međuetničkih odnosa vezana za eskalaciju albanskog ekstremizma. Ova druga je u novonastaloj konfliktnoj situaciji odigrala ulogu „okidača“. U tom smislu je odluka vlade Nikole Gruevskog da uništi jednu vojnopolitičku strukturu albanskog podzemlja u Kumanovu bila signal za albanske ekstremiste da uskrate podršku aktualnoj vladi, što je i posvjedočio lider makedonske Demokratske unije za integraciju Ali Ahmeti, koji je član vladajuće koalicije: „Ovo su teška vremena za Albance i spremni smo učiniti sve kako bi Zaev i njegovi pobornici dobili ostavku Gruevskog i izveli zemlju iz političke krize“.

Kompromis ili konfrontacija?

Međutim, po mišljenju doktoranta na Sociološkom fakultetu Sveučilištu Mcgill (Montreal, Kanada) Matveja Lomonosova, ne treba preuveličavati razmjere sadašnjeg zaoštravanja međuetničkih odnosa u Makedoniji. „U ovom trenutku postoji određeni konsenzus između Skoplja, Prištine, Tirane i Beograda. Vodeći politički akteri u regiji tretiraju kumanovske sukobe kao pojedinačan incident. Međunarodni službenici su isto nedvosmisleno izrazili zainteresiranost za očuvanje stabilnosti. I što je najvažnije: nije došlo do mobilizacije stanovništva na etničkoj osnovi. U Makedoniji se protesti održavaju pod parolama vlade i opozicije, a ne pojedinih etničkih grupa“, kaže Lomonosov. Prema mišljenju ovog stručnjaka, može se očekivati da će u Makedoniji biti očuvan politički sistem koji se već dugo oslanja na dvije etnički čisto makedonske i dvije etnički čisto albanske stranke. On smatra da nije vjerojatna varijanta u kojoj bi došlo do drastične promjene odnosa snaga ili do silaska jedne stranke s političke scene.

Kopiraonica „obojenih revolucija” radi non-stop Sadašnji događaji u Makedoniji gotovo su po svemu identični s onim što se prije dvije godine događalo u Ukrajini. Sve kao da je iskopirano u dva primjerka, samo što je ovom „drugom primjerku” pridodan albanski čimbenik.

„Makedonskoj vladi se iz pojedinih europskih glavnih gradova šalju signali koji je pozivaju na kompromis. U svjetlu te činjenice nije isključeno da će se kriza makedonske vlasti u dogledno vrijeme okončati formiranjem vlade u kojoj bi više bile zastupljene političke snage Makedonije“, smatra ruski stručnjak. Po njegovom mišljenju, makedonske elite velikom brzinom mijenjaju metode političke borbe i ukoliko u dogledno vrijeme pristalice vlade i opozicije ne usvoje jasna pravila političke igre, u Makedoniji može doći do dalje eskalacije političke borbe i politički život se u dugoročnoj perspektivi može svesti isključivo na proteste i skandale. 

„Iskustvo političke povijesti Makedonije upućuje na optimističku prognozu. Ova zemlja je poznata po svojim nenasilnim smjenama vlasti. Prognoziram mirno rješavanje ove krize – ili putem prijevremenih izbora u vladajućoj koaliciji, ili postizanjem dogovora s opozicijom o mirnom prevazilaženju tekuće političke krize uključivanjem opozicijskih stranka u vladu“, smatra doktor povijesnih znanosti, docent Katedre za opće pravo i međunarodnu politiku Sanktpeterburškog državnog agrarnog sveučilišta Evgenij Koloskov. On ujedno konstatira da može biti mnogo scenarija razvoja krize, ali su svi povezani s pitanjem o kojem mediji danas mnogo govore, a to je kako će se (ili kako se neće) odigrati smjena vlasti. 

Neovisno o rezultatu političkih okršaja u Skoplju, sadašnja makedonska kriza će biti nastavljena na razini daljnjeg aktiviranja albanskog čimbenika, ne samo u Makedoniji nego i van njenih granica, između ostalog i u Srbiji, tj. u južnim srpskim općinama Preševo, Medveđa i Bujanovac s mješovitim srpsko-albanskim stanovništvom, prognozira Petar Iskenderov, doktor povijesnih znanosti i stariji znanstveni suradnik Instituta za slavistiku Ruske akademije znanosti. Po njegovim riječima, vrlo je moguće da se Makedoniji dogodi balkanska verzija ukrajinske katastrofe, i u tom slučaju bi čitava regija mogla biti zahvaćena požarom etničkih konflikata. 
 

Putevi ka ekonomskom blagostanju 

Nezaposlenost u današnjoj Makedoniji se prema različitim procjenama kreće od 20-30% radnosposobnog stanovništva, s tim što među omladinom ovaj pokazatelj dostiže 50%. Pri tome mladi ljudi najčešće čine okosnicu protestnih i ekstremističkih pokreta. Treba, međutim, imati u vidu da makedonska vlada ne snosi apsolutnu odgovornost i krivicu za socijalno-ekonomske probleme, s obzirom da se unutarnja kriza po vremenu i uvjetima „nadovezala“ na općeeuropsku i globalnu krizu. Pored toga, Makedonija je u ovom trenutku de facto izuzeta iz antikriznih projekata Europske unije, za razliku od zemalja-sudionica programa Istočno partnerstvo, pa čak i za razliku od država bliskoistočne regije, za koje se izdvajaju značajna sredstva. 

Zapad nastavlja „turneju” po Balkanu Prozapadne pristalice „obojene revolucije” u Makedoniji upuštaju se u opasnu igru – destabiliziraju etnički i kulturno nehomogenu državu ne razmišljajući o posljedicama.

Dugoročniji, strukturni razlozi makedonske krize kriju se u inferiornosti modela razvoja i ograničenosti postkonfliktnog reguliranja situacije, što je sve nametnuto ovoj zemlji početkom 2000-ih, smatra Matvej Lomonosov. Po njegovim riječima, politički pravac koji je međunarodna zajednica zauzela kada je riječ o Makedoniji dao je lokalnim političkim akterima lažne nade i stimulirao pojavu nerealnih očekivanja kod njenih stanovnika. Mit o punom stomaku i stabilnoj europskoj budućnosti aktivno je korišten u populističkoj politici većine makedonskih stranaka.

„U narodnim masama je gotovo neizbježna eskalacija radikalnog raspoloženja, jer se ispostavilo da obećani ekonomski procvat, europska perspektiva i politička stabilizacija nisu ništa drugo do obične političke mitologeme. Inozemne investicije nisu zapljusnule zemlju, a Makedoniji je zatvoren put u Europsku uniju – ne samo zbog stava Grčke, o čemu se često govori, nego i zato što ova zemlja nije u stanju ispuniti sve postavljene preduvjete. Stav Europske unije prema Makedoniji u posljednje vrijeme više se svodi na uvjeravanje nego na aktivno djelovanje. U takvom kontekstu nije ni čudo što je frustracija stanovništva u stalnom porastu, i što se sve manje vjeruje u učinkovitost politike konsenzusa“, kaže Lomonosov. 

Bilo kako bilo, međunarodne organizacije na čelu s Europskom unijom stale su na stranu opozicije, na čijem je čelu Zoran Zaev. Tome je najviše kumovao pokušaj premijera Nikole Gruevskog da sebi pripiše samostalniju ulogu u međunarodnim pitanjima, smatra Petar Iskenderov. Po njegovim riječima, pokušaji Gruevskog su imali ekonomsku podlogu i cilj im je bio iznaći novi izvori priljeva sredstava u budžet. „Makedonska vlada nije samo odbila da se pridruži antiruskim sankcijama Europske unije, nego je, štoviše, pokušala uvećati izvoz svojih poljoprivrednih proizvoda u Rusiju, a pored toga je izrazila i zainteresiranost za projekt Turski tok. Upravo to je vladi Gruevskog (koja je ranije uživala prešutnu podršku Zapada) automatski osiguralo status „odmetnika“, a zapadni mediji su počeli nazivati Makedoniju najbližim strateškim saveznikom Rusije na Balkanu, što apsolutno ne odgovara istini, ali zato omogućava da se osigura potrebna propagandistička logistika nasilnoj smjeni vlasti u Skoplju“, kaže stručnjak.

Izvor: EPA

Svojim najnovijim izjavama o sudjelovanju Makedonije u projektu „Turski tok” samo pod uvjetom da EU pristane na to, Gruevski pokušava da se prilagodi onima koji stoje iza nereda u zemlji, smatra Nikita Bondarev, doktor povijesnih znanosti, viši znanstveni suradnik Centra za euroatlantska istraživanja Ruskog instituta za strateška istraživanja. Po njegovom mišljenju, kriza u Makedoniji je počela upravo u onom trenutku kada je postalo jasno da će „Turski tok” proći kroz Makedoniju. „Gruevski, po svemu sudeći, želi malo popustiti, jer osjeća da mu gori pod nogama, a vrijeme medijskog kompromitiranja je završeno. Ako se povlači analogija s Ukrajinom (a ona se sama po sebi nameće), situacija će se dalje razvijati po scenariju eskalacije albanskog separatizma, organiziranja demonstracija u glavnom gradu i ujedinjenja separatista s raznim predstavnicima opozicije. Nakon tog ujedinjenja Gruevski je osuđen na put kojim je morao ići Janukovič. Ja sam gotovo uvjeren da će proći kroz sve to”, smatra stručnjak. 

Plin "za unutarnju primjenu" Srbija i Makedonija lako se mogu prevariti u svojoj političkoj računici.

Treba reći da i sama Turska ispoljava krajnju zabrinutost zbog pokušaja Zapada da osujeti projekt Turski tok. Kako između ostalih, navodi i lokalno izdanje Yeni Şafak, tako važan strateški projekt koji će, kako se očekuje, proći iz Turske u Europu kroz Grčku, Makedoniju, Srbiju i Mađarsku, neizbježno će imati „političke posljedice“. Izdanje ističe da se događaji u Makedoniji s jedne strane mogu „tretirati kao kampanja protiv vlade“ koju opozicija i inače uvijek vodi. Ne treba, međutim, gubiti iz vida činjenicu da Makedoniju vezuju bliski odnosi s Turskom i da Zapad upravo Makedoniju tretira kao „najslabiju kariku u projektu alternativne energetske maršrute“. U vezi s tim, političko obračunavanje u Makedoniji treba interpretirati kao strateški potez Zapada upućen Turskoj, a preko Turske i Rusiji, zaključuje izdanje Yeni Şafak.

„Novo bojno polje“                                          

Očigledno je da sve što se danas događa na Balkanu u izvjesnoj meri zadire u strateške interese Rusije. Agencija Bloomberg je već okarakterizirala Makedoniju kao „novo bojno polje SAD-a i Rusije“. Petar Iskenderov smatra da je upravo SAD (pored lidera albanskih ekstremista u samoj Makedoniji) maksimalno zainteresiran za svrgavanje vlade Gruevskog i da je to samo jedan od mnogih elemenata globalnih „energetskih ratova“ čiji je zadatak izolirati Rusiju od europskog plinskog tržišta, prisiliti Europljane na kupovinu američkog plina iz uljnog škriljca, i osigurati Kijevu ostanak u igri sa sadašnjom ulogom regionalne tranzitne zemlje – ulogom koja ukrajinskim vlastima omogućava istovremeno ucjenjivati i Bruxelles i Moskvu. „Nakon eventualne smjene vlasti u Skoplju i odustajanja nove vlade od suradnje s Rusijom po pitanju Turskog toka, zanimanje SAD-a i EU za događaje u ovoj balkanskoj zemlji splasnut će isto tako iznenada kao što se iznenada i pojavilo u travnju ove godine“, prognozira stručnjak.

Izgradnja Turskog toka počinje bez dozvole Gazprom je objavio da započinje graditi plinovod Turski tok. Velika kompanija prvi put pokreće veliki izvozni projekt a da pritom nije potpisala obvezujuće ugovore.

Kada je riječ o svemu onome što se tiče unutarnjih političkih „raspleta“ u Makedoniji, Moskva se pridržava principa nemiješanja u unutarnje poslove suverene države. Pa ipak, Rusija se već nedvosmisleno izjasnila povodom događaja u Makedoniji, posebno kada je ukazala na vanjski čimbenik kao glavni element destabilizacije. „Ne mogu dati konačan sud, ali objektivno gledano događaji u Makedoniji se odvijaju u kontekstu odustajanja makedonske vlade od pridruživanja politici uvođenja sankcija Rusiji, i u kontekstu aktivne podrške koju Skoplje pruža planovima za izgradnju plinovoda ’Turski tok’, čemu se protive mnogi u Bruxellesu i preko oceana“, izjavio je u vezi s tim ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov.

Dva su pravca u kojima rusko rukovodstvo može pružiti određenu pomoć u rješavanju makedonske krize, smatra Matvej Lomonosov. „Prvi je da izvjesna pomoć može biti pružena Makedoniji i Srbiji u sferi sigurnosti, prije svega u jačanju antiterorističkih jedinica specijalnih službi. I drugo, ruska diplomacija može uzeti sudjelovanje u pripremi novih pravila političke borbe u Makedoniji, a isto se može protiviti i primjeni dvostrukih standarda, kako na unutarnjoj makedonskoj, tako i na međunarodnoj političkoj sceni“, smatra stručnjak.

„Očigledno je da bi Rusija, koja je relativno nedavno pokazala da ima određene ekonomske interese u Makedoniji, morala pružiti podršku političkim snagama zainteresiranim za očuvanje građanskog mira. Moskva bi mogla upotrijebiti svoj autoritet i kulturne veze u cilju formiranja kompromisnog rješenja novonastale krize“, rezimira Evgenij Koloskov.