Kovačnica pobjede na Uralu

Ljudi su na Uralu radili i po 12-16 sati dnevno, ponekad i do koljena u snijegu, pod otvorenim nebom. Na strugovima su radile i žene, i starci, i djeca. Ovdašnja poduzeća su se specijalizirana za složenu opremu, proizvodila su granate, municiju i oklopnu tehniku. Bilo je potrebno samo 33 dana da se pokrene masovna proizvodnja tenka T–34.

Izvor: Muzej povijesti Uralmašzavoda

„Bili smo uvjereni u pobjedu. Znali smo da je pravda na našoj strani. Fašisti su nas napali bez upozorenja. Pokušali su zauzeti našu zemlju, uništiti narod, a preživjele koristiti kao robove“, kaže za RBTH Tamara Moisejeva, 81-godišnja stanovnica Kamenska uralskog (naselje udaljeno 100 km od Ekaterinburga). Kada je počeo rat imala je sedam godina i mnogi njeni bližnji su otišli na front. „Bilo je vrlo teško, ali nismo očajavali. Svatko je pomagao kako je mogao. U školi smo nakon nastave šili vrećice za duhan, njegovali ranjenike, skupljali klasje... Svi su se trudili da ne rade samo za sebe nego i za prijatelje koji su otišli na front“.

Rađanje „željezne konjice“ Ruska škola proizvodnje tenkova s pravom se ubraja među najbolje na svijetu. Danas je malo zemalja koje se mogu pohvaliti tako velikim iskustvom i kontinuitetom.

U godinama Drugog svjetskog rata u Čeljabinskoj tvornici traktora proizvedeno je 18 tisuća tenkova i samohodnih artiljerijskih oružja. To je petina svih proizvedenih oružja u zemlji. Čeljabinsk je dobio drugi neslužbeni naziv – Tenkograd.

Poznati višecjevni raketni lanserni uređaj Kaćušu proizvodila je uralska kompresorska tvornica. Ona je otpremila na front 1 700 lansera, tj. svaku petu Kaćušu proizvedenu u Sovjetskom Savezu.

Uralska tvornica aluminija u gradu Kamensku uralskom u ratnim godinama je jedina u zemlji proizvodila aluminij, povećavši svoju proizvodnju gotovo osam puta. 

Dobrovoljački tenkovski korpus 

Izvor: Muzej istorije Uralmašzavoda

Nakon sloma fašista kod Staljingrada radnici su predložili da prekovremenim radom formiraju jedinstvenu tenkovsku jedinicu – Uralski dobrovoljački tenkovski korpus. Proizvođači tenkova su se obvezali da će prekoračiti proizvodni plan, raditi bez nadoknade i redovito odvajati dio zarade za opremanje korpusa. Dobrovoljno se prijavilo 110 tisuća radnika, što je 12 puta više nego što je bilo potrebno. Po čitavom Uralu su prikupljani dobrovoljni prilozi u fond za formiranje korpusa. Prikupljeno je preko 70 milijuna rubalja.

Ural spašava kulturu

U ratnim godinama na Ural su evakuirane mnoge znanstvene institucije – predsjedništvo Akademije znanosti SSSR-a, znanstvenoistraživačke i projektantske organizacije.

Fotogalerija: Kotači, tračnice, skije: Uskrsnula vozila Drugog svjetskog rata

Ural je prihvatio mnoštvo evakuiranih kazališta, među kojima je i Moskovski umjetnički akademski teatar (MHAT), Mali teatar, Moskovski teatar Crvene armije, Moskovski teatar satire, Lenjingradski teatar opere i baleta Kirov i Lenjingradski Mali teatar opere i baleta.

U Sverdlovsk (današnji Ekaterinburg) prevezene su riznice Ermitaža – preko milijun eksponata. Odluka o evakuaciji je donesena dva dana nakon početka rata. Ovaj grad je isto čuvao jedinstvene artefakte Hersonskog arheološkog muzeja, evakuirane iz opkoljenog Sevastopolja.