Putin posjetio spomenik žrtvama genocida nad Armencima u Erevanu

Ruski predsjednik Vladimir Putin posjetio je spomenik žrtvama armenskog genocida 24. travnja u Erevanu. Ovo nije prvi puta da je ruski predsjednik posjetio spomenik, 2001. je postao prvi vođa suvremene Rusije koji je posjetio ovaj kompleks.

Tragom drevnih Karela Ruska sjeverna republika Karelija kao da je srodna duša Skandinavije. Zajednička im je surova ljepota krajolika, kao i drevno runsko nasljeđe.

Memorijalni kompleks sastoji se od 12 blokova postavljenih u krug unutar kojega gori vječna vatra. Nešto dalje u nebo se uzdiže obelisk visok 44 metra, koji simbolizira preporod Armenaca. On je podijeljen u dva dijela i to je simbol domovine i armenske dijaspore, koja danas ima više od 5 milijuna ljudi. S brda Cicernakaberd, na kojem se smjestio spomenik, vidi se gotovo cijeli Erevan i biblijski Ararat.

Armenci diljem svijeta štuju uspomenu na svoje sunarodnjake koji su bili žrtve genocida, a slične spomenike imaju širom svijeta. Međunarodno priznanje genocida jedan je od prioriteta armenske vanjske politike.

U erevanskom Muzeju povijesti genocida čuvaju se materijali o ulozi armenskog stanovništva u političkom, gospodarskom, kulturnom, pa čak i sportskom životu Osmanskog Carstva, kao i demografske tablice koje prikazuju broj Armenaca u raznim godinama života u toj državi i poginulih u genocidu.

Povijesna pozadina

Prije Prvog svjetskog rata armenskog stanovništva u Osmanskom Carstvu brojilo je oko 2,5 milijuna ljudi. 1915. godine je kao rezultat sustavnog ubijanja i deportacija ubijeno, prema različitim procjenama, od 600 tisuća do 1,5 milijuna Armenaca.

Armenski genocid priznale su mnoge zemlje, kao što su Argentina, Belgija, Venezuela, Grčka, Italija, Kanada, Cipar, Nizozemska, Slovačka, Francuska, Švicarska, Švedska, Čile, Urugvaj. Godine 1995. i 2005. godine, Državna Duma Rusije usvojila je dokument kojim osuđuju organizatore masovnih uništenja armenskih ljudi i utvrđuje 24. travnja kao Dan sjećanja na žrtve genocida.

Audio-fotogalerija: Život u tundri: Čukči, lovci na sobove

U isto je vrijeme priznavanje genocida jedna od najbolnijih prepreka za normalizaciju armenskog-turskih odnosa. Turska vlada priznaje masovne smrti Armenaca, ali se protivi korištenju termina "genocid" i tvrdi da je broj žrtava prenapuhan. Po mišljenju Ankare, smrt Armenaca nije bila rezultat vladine politike, već posljedica građanskog rata u Osmanskom Carstvu, čije su žrtve također bili i Turci. U Ankari su uvjereni da je teza o masovnom istrebljenju Armenaca u Erevanu aktivno iskorištavana kako bi se diskreditirala Turska. Bilo kakve izjave o odgovornosti smatra nezakonitima, a spominjanje istrebljenja Armenaca kvalificira kao pokušaj da se falsificira povijest. Pritom, smatra Ankara, oni Erevanu šalju "pozitivne signale" koji ukazuju na spremnost za normalizaciju odnosa.

Tema armenskog genocida utječe i na politički i društveni život Sjedinjenih Američkih Država. Od kasnih 1970-ih, svake se godine 24. travnja predsjednici zemlje obraćaju Armencima u Americi. Genocid su službeno priznale sve utjecajnije nacionalne organizacije u SAD-u.

2011. godine Francuska je pravno priznala genocid nad Armencima, ali, vođena pragmatičnim interesima suradnje s Turskom, još nije uvela kaznenu odgovornost za njegovo poricanje, analogno holokaustu.

Što se Europskog parlamenta tiče, priznavanje armenskog genocida od strane turske države jedan je od uvjeta za pristupanje Turske u EU.