Rusija nije podržala nastavak misije EU u Bosni

Prije nekoliko dana Vijeće sigurnosti UN-a produžilo je na još godinu dana mandat mirovne operacije Europske unije EUFOR Althea u Bosni i Hercegovini. Cilj operacije je kontrola realizacije Daytonskog sporazuma kojim je stavljena točka na krvavi bosanski rat, i čuvanje ove republike skrojene po zapadnoj mustri od obnavljanja etničkih sukoba.

Mir u Bosni je sada (kao i ranije) krhak, ali stabilan. Zbog toga se u principu može reći da glomazni daytonski politički sustav nije veoma učinkovit, ali funkcionira. U svakom slučaju, sada zaista nema etničkih sukoba. Nedavni nemiri (da ne kažemo pobune) u više od 20 gradova ove zemlje, s uličnim tučnjavama i paljenjem i demoliranjem objekata imali su očiglednu socijalno-ekonomsku pozadinu. Bosna ni u vrijeme Jugoslavije nije bila najrazvijenija, tj. ubrajala se u republike koje kaskaju u razvoju. Po životnom standardu bila je u rangu Makedonije i Kosova. Rat je uništio oko 80% industrijskih poduzeća, zahvaljujući kojima je ova republika opskrbljivala SFRJ ugljenom, čelikom i proizvodima od drva. Ostala je samo poljoprivreda s njezinom niskom dodanom vrijednosti. To je faktički još uvijek glavna privredna grana u BiH, i unatoč tome što joj je reljef uglavnom planinski, tj. zemljište joj nije vrlo plodno.

Putin: Bilo bi loše ako bismo ponovo počeli stvarati blokove Vladimir Putin u Vladivostoku je dao intervju agenciji TASS, u kojem iznosi svoje viđenje svjetskog političkog i ekonomskog poretka, međunarodne sigurnosti i ruske politike u kontektsu sankcija Zapada. Ruski vjesnik prenosi najvažnije dijelove tog intervjua.

Međunarodna pomoć koju je Bosna dobila djelomično je, naravno, iskorištena za obnavljanje proizvodnje i turističke infrastrukture, tako da je domaći bruto proizvod počeo rasti, a aparat civilnih upravitelja UN-a prilično se uspješno borio protiv sive ekonomije, što je na kraju omogućilo Bosni da još 2008. stupi u asocijaciju s EU (istu onu asocijaciju kojoj je toliko težio Majdan). Kriza je, međutim, nanijela Bosni vrlo bolan udarac. Sada svaki peti građanin BiH živi ispod granice siromaštva (ta granica iznosi 120 eura mjesečno), a svaki četvrti je nezaposlen. Bez posla su uglavnom mladi, tj. djeca poslijeratnog baby booma. Oni su na kraju i izašli na ulice.

Ipak, valja naglasiti, etnički mir nije narušen. Zato su zapadne članice Vijeća sigurnosti glasale za produženje vlastite sheme, dok su se ostale zemlje pridružile pružanju podrške modelu koji funkcionira, utoliko prije što je ovo pitanje, generalno gledano, izvan zone njihovih interesa. Samo se jedna od ukupno petnaest država suzdržala od glasanja. I ta jedna je bila Rusija.

Jasno je zašto Rusija nije glasala protiv rezolucije. Stalni predstavnik RF pri UN-u Vitalij Čurkin sam je rekao da je situacija u Bosni i Hercegovini i dalje stabilna. Ono što nije rekao, a što je sasvim očito, jest da Ruska Federacija ne želi preuzeti odgovornost za moguće rizike. Ako bi Moskva u Vijeću sigurnosti rekla "ne", to bi značilo da ulaže veto, a ako bi taj krhki mir nakon ukidanja misije bio narušen, Rusija bi snosila svu odgovornost za to.

Ipak, Ruska Federacija ima vrlo bitne primjedbe na model upravljanja u BiH, zbog čega se Moskva i odlučila za demarš i odbila podržati rezoluciju. Prvo, rezolucija je pripremljena u vidu "paketa", tj. dala je zeleno svjetlo misiji EU, ali i vojnom stožeru NATO-a u Bosni. Moskva se tome ne protivi na sav glas, ali bi joj više odgovaralo da NATO u potpunosti prenese svoje funkcije na EU (snage NATO-a, uglavnom američke, kontrolirale su sigurnost u BiH do 2004., a misija EU je naslijedila misiju NATO-a), tj. da se izbjegne sadašnja situacija, kada su prisutni i jedni i drugi.

Drugo, Rusija smatra da je "daytonski model" u potpunosti istrošen. Realno gledano, BiH je konfederacija. Podijeljena je na dva dijela, tj. na dva entiteta (Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska), i svaki entitet živi svojim životom, ima vlastitu vladu, vlastiti parlament i vlastite zakone, pa čak i vlastiti novac (valuta u BiH je konvertibilna marka, ali dizajn novčanica nije isti za Srbe i za federaciju Bošnjaka i Hrvata). Tome treba dodati da funkciju federalnog predsjednika BiH vrše tri predstavnika, tj. zemljom upravlja savjet koji se sastoji od jednog Srbina, jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, dok nadziranje obavlja visoki predstavnik (sada je to Austrijanac Valentin Inzko), koji istovremeno predstavlja i UN i EU. Moskva smatra da je upravo ta institucija postala suvišna.

"Nedavni izbori su još jednom potvrdili sposobnost lokalnih strana da rješavaju svoje zadatke bez oslanjanja na međunarodni protektorat. Smatramo da je važno da proces formiranja novih organa vlasti u zemlji protječe bez miješanja izvana, prije svega od strane visokog predstavnika. Pitanja od temeljne važnosti za budućnost zemlje trebaju rješavaju sami građani Bosne i Hercegovine putem inkluzivnog dijaloga na temelju suglasnosti svih triju državotvornih naroda. Uvjereni smo da je iscrpljen potencijal vanjskog praćenja situacije po liniji aparata visokog predstavnika. Ne treba tražiti umjetne povode za očuvanje tog aparata. Naprotiv, treba raditi na njegovom što skorijem gašenju", izjavio je između ostalog Čurkin u svom izlaganju.

Jednostavnije rečeno, Rusija inzistira na tome da BiH ima potpuni suverenitet, i instituciju visokog predstavnika, kao i misiju EU, tretira kao faktore utjecaja.

Tu, međutim, postoji i jedan poseban trenutak. Naime, i Zapad smatra da je sadašnja konstrukcija vlasti u BiH vrlo loše rješenje. Na Zapadu se neprekidno vode razgovori o ustavnoj reformi u ovoj zemlji. Takva reforma nailazi na podršku i u samoj BiH, s tim što je tamo podržavaju uglavnom Bošnjaci i Hrvati. Razlog za takav stav je očigledna neefikasnost i glomaznost sustava. Gotovo svaki korak vlade može biti blokiran na nekoj instanci, zbog čega je u Bosni krajnje teško provoditi bilo kakve reforme.

Istina, u tim razgovorima obično se prešućuje da bi jedna od tih "reformi" bilo stupanje u NATO. Ako bi uvođenjem novog modela Srbima bilo oduzeto pravo veta, Savez bi s radošću primio Bosnu i Hercegovinu u svoj zagrljaj, i takva odluka bi formalno bila donesena demokratskim putem, jer Srba u Bosni ima nešto više od 30% (iako Republika Srpska zauzima gotovo polovicu teritorija BiH), a Bošnjaci i Hrvati su već odavno "za".

Istina, NATO se rijetko spominje u tom kontekstu. Obično se spominje Europska unija, prema kojoj Bosna aktivno gravitira. Bosanski Srbi, kao i Srbi iz "matice", po svemu sudeći također nemaju ništa protiv eurointegracije, ali je, da to ponovno naglasimo, izuzetno teško provesti reforme koje su i nužan uvjet za to (a u pitanju je čitav paket zahtjeva). Činjenica je, ipak, da Sarajevo u doglednoj budućnosti svakako neće stupiti u Europsku uniju, čak ne ni zbog toga što je BiH presiromašna zemlja. Glavni razlog je institucionalna kriza u samoj Europskoj uniji. Elite i stanovništvo mnogih zemalja EU krajnje su skeptični prema ideji daljnjeg širenja Europske unije, pa će slični pokušaji siromašne, i uz to nedvosmisleno islamske zemlje na kraju očito biti blokirani. Zbog toga službena podrška Bruxellesa, pa i Berlina, želji Bosne i Hercegovine da stupi u EU, predstavlja zapravo mamac "varalicu", tj. jedan od mehanizama za očuvanje maksimalnog utjecaja na Bosnu, što je, uostalom, i jedna od garancija da neće ponovo izbiti rat. Novi rat pogotovo nije u interesu Europskoj uniji, jer to automatski podrazumijeva ne samo rijeke izbjeglica, nego i veliko žarište islamskog ekstremizma (nema nikakve sumnje da će se u konflikt umiješati Međunarodna islamski terorizam).

U takvom kontekstu primjedbe Rusije izgledaju dvojako. S jedne strane, Moskvi objektivno ne odgovaraju dodatne baze NATO-a u Europi, a nemiješanje u unutarnje stvari trećih zemalja uz stavljanje naglaska na nacionalni suverenitet pozicija je koju RF uvijek zastupa (tagovi vezani uz ovu temu: Sirija, Libija, Irak itd.). Činjenica je, doduše, da daytonska konstrukcija u suštini ometa razvoj Bosne (i da odnos Moskve bar prema srpskim dijelu BiH nije dobar, nego izuzetno dobar).

Kome je potrebna slobodna trgovina EU i Rusije? U Moskvi ponovno počeli govoriti o bescarinskoj trgovini EU i Euroazijskog ekonomskog saveza.

Međutim, postoji i druga strana medalje. Naime, sadašnji neučinkoviti model faktički predstavlja jamstvo da Bosna neće postati dio NATO-a. Neće biti reformi koje su za to potrebne, ali je zato gotovo izvjesno da će Srbi staviti veto na takvu odluku (usput, pojedini ruski politolozi smatraju da je takvo ustrojstvo idealno za Ukrajinu, jer bi njezin istočni dio imao mogućnost da govori ruski, ali i da blokira pojedine vanjskopolitičke korake prozapadnog Kijeva). Uz sve to, ne treba u potpunosti isključiti mogućnost da će u načinu bez visokog savjetnika i u općem preuređivanju postojeće konstrukcije Bošnjaci i Hrvati ugušiti Srbe svojom većinom, ili, recimo, u ekonomskom smislu (vanjska podrška je za Bosnu i dalje izuzetno važna, a ona se raspoređuje preko bošnjačkog Sarajeva, a ne preko srpske Banja Luke). Teorijski gledano, to može izazvati još jedan rat, o čemu ne želimo niti razmišljati.

Ukratko, Rusija je postupila sasvim razumno. S jedne strane, sačuvala je status quo i nije preuzela nikakvu rizičnu odgovornost, a s druge strane postavila se kritički i prema neefikasnom daytonskom sustavu i prema principu miješanja Zapada u unutarnje stvari suverenih država. Taj njezin potez, doduše, nije utjecao da se bilo što promijeni.