Rusija je prva u Europi ukinula smrtnu kaznu

Krajem svibnja 1744. Elizaveta Petrovna, kćerka ruskog cara Petra I., naredila je svim državnim institucija da pošalju u glavni grad ispisnice o osuđenima na smrtnu kaznu te da se presuda ne izvršava bez careve odluke. Tako je Rusija još prije 270 godina odustala od smrtnih kazni. Međutim, ne zauvijek.

Pokušaji da se sluša volja naroda

U Rusiji u posljednje vrijeme predlaže se da se ukine moratorij na smrtnu kaznu, djelomično o tome govore parlamentarci navodeći argumente o potrebi za strogim kažnjavanjem pedofila. Doslovno ovih dana o „hipotetskoj mogućnosti primjene“ smrtne kazne govorio je šef Istražnog komiteta Rusije Aleksandr Bastrikin.

Rusi se jako privrženo odnose prema smrtnoj kazni. Prije dvije godine fond Javno mnijenje proveo je anketu te su rezultati pokazali da se 62% izjašnjava da se vrati smrtna kazna. 72% ispitanika izjavilo je da treba smrtno kazniti seksualne zločine počinjene na maloljetnicima, 64% izjasnilo se za primjenu najstrože kazne na ubojice, a 54% na teroriste. 12% smatra da treba kazniti one koji izdaju državu.

Grafikon: Čega se Rusi najviše boje?

Stručnjaci su uvjereni da vlasti ne bi trebale slušati stanovništvo. Marija Kannabih, predsjednica neprofitne organizacije Međuregionalni dobrotvorni fond za pomoć zatvorenicima, kategorički je protiv smrtne kazne. „Smrtna kazna neće poboljšati situaciju, jer jedne rigorozne mjere rađaju druge“, rekla je u razgovoru s Ruskim vjesnikom.

Lev Ponomarev, voditelj pokreta Za ljudska prava, rekao je u intervjuu za Ruski vjesnik da se stanovništvo već odavno pridržava takvog razmišljanja, i to ne samo u Rusiji. „Postoji mit da pooštravanje kazne može smanjiti broj zločina. No svjetsko iskustvo pokazuje da se ništa ne može riješiti na taj način“, rekao je aktivist. „Na razini UN-a provodilo se istraživanje u desetak zemalja koje je potvrdilo tu tezu. Pritom ukidanje smrtne kazne dovodi do opće humanizacije društva“.

Ponomarev ukazuje na to da se ljudi, kad govore o smrtnoj kazni, rukovode strategijom osobne osvete te izjavljuju: „A da su ubili tvoje dijete, ti ne bi želio smrtnu kaznu zločincu?“. „Vlast države mora misliti o smanjenju broja zločina, smanjenju agresije u društvu, o mogućim greškama i onima koji su nevino kažnjeni“, izjavio je.

Bjelorusija je danas jedina država u Europi koja primjenjuje smrtnu kaznu.

Povijest pitanja smrtne kazne

Prema odluci iz 1744., Ruska Federacija je prije svih europskih država humanizirala sistem kazni, pišu novine Moskovskij komsomolec. Taj dokument nije formalno isključio odredbu o kaznama iz zakona, no u praksi se dogodilo upravo ukidanje smrtne kazne.

Bez obzira na to ukidanje, ipak su bili oni koji su bili kažnjeni smrtnom kaznom. Od 1741. do 1825. kažnjeno je bilo sedmero ljudi, urotnika od kojih je jedan bio poznati Emeljan Pugačev. No to se dogodilo kad Elizaveta Petrovna više nije bila na vlasti. Kasnije je ruski car Pavel I. izrekao rezoluciju: „Hvala Bogu, nema smrtne kazne u Rusiji i ja je neću uvoditi“.

To mirno razdoblje bilo je završeno te je od 1825. broj smrtnih presuda tijekom 80 godina došao do broja 625. Doduše, 191 presuda je i izvršena.

Početak XX. stoljeća bio je dosta okrutniji: za samo tri godine (od 1905. do 1908.) bilo je ubijeno oko 2 200 ljudi tijekom gušenja ustanaka.

Otvoreni Staljinovi arhivi Preko 400 tisuća digitaliziranih kopija dokumenata iz Ruskog državnog arhiva socijalno-političke povijesti postalo je dostupno na web stranici „Dokumenti sovjetske epohe“, koji je pokrenula arhivska agencija zajedno s državnim arhivima.

U sljedećem razdoblju nastajanja sovjetske vlasti pa sve do 1947. broj žrtava bio užasavajući. Nekoliko stotina tisuća ljudi bilo je osuđeno na smrtnu kaznu. Povjesničari se slažu da je nešto više od 600 tisuća realan podatak. Kad bismo formalno gledali, u tom razdoblju svakodnevno su u prosjeku kažnjavali oko 1 200 ljudi.

26. svibnja 1947. Josif Staljin ukinuo je smrtnu kaznu, ali ju je ponovno donio početkom 50-ih.

Od 1962. smrtna kazna se počela primjenjivati u SSSR-u i za ekonomske prekršaje, recimo, za „valutne makinacije“. Tako je od 1962. do 1990. strijeljano 24 tisuće ljudi.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza i preorijentacije države na demokratske vrijednosti naglo je pao broj osuđenih. Tijekom 5 godina, od 1991. do 1996., izvršene su 163 presude. 2. rujna 1996. izvršena je posljednja smrtna presuda. A prije toga, 16. svibnja 1996., ruski predsjednik Boris Jeljcin izdao je odluku „O postupnom smanjenju primjene smrtne kazne u vezi s ulaskom Rusije u Vijeće Europe“. 16. travnja 1997. donesen je moratorij na smrtnu kaznu. 3. lipnja 1999. 703 zatvorenika, koji su bili osuđeni na strijeljanje, dobilo je doživotni zatvor. 19. studenog 2009. Ustavni sud priznao je smrtnu kaznu kao proturječnu međunarodnim obvezama Ruske Federacije.