Izvor: Rossijskaja gazeta
Povratak Andrejevske zastave
Sredozemno more povijesno je bila zona vitalnih interesa Rusije. Andrejevska zastava u ovim se vodama pojavila još za vrijeme Katarine II., i od tog trenutka ruska vojna prisutnost u Sredozemnom moru bila je važan faktor svjetske politike. Njegovo djelovanje s vremena na vrijeme se prekidalo zbog raznih kriznih situacija u samoj Rusiji, kada bi unutrašnji nemiri ili vojni porazi prisilili rusku flotu na napuštanje ove regije. Danas su veće mogućnosti ruske ekonomije u usporedbi s prvim postsovjetskim godinama i ponovno stajalište da nam je nužna aktivna vanjska politika omogućili postavljanje zadatka povratka flote u Sredozemno more kao prioritet.
Vrlo često ova prisutnost percipira se samo kao pokazivanje zastave, što nije sasvim točno - ona je mnogo obuhvatnija, čak i danas, u uvjetima prilično ograničenih mogućnosti ruske flote. Nekoliko je osnovnih zadataka koje flota ispunjava u Sredozemnom moru.
Kao prvo, to su školski zadaci - za vrijeme postsovjetskog pada vojne aktivnosti Oružane snage, pa tako i flota, gotovo da su izgubile mnoge važne navike, poput organizacije djelovanja pomorskih jedinica u dalekoj morskoj i oceanskoj zoni. Dugogodišnja prikovanost brodova za obalu nije se dobro odrazila na pripremljenost posade, kao ni na stožere jedinica i flota, koji gube navike rukovođenja snagama koje su im povjerene.
Česta isplovljavanja omogućuju prilično brzo poboljšanje priprema posade i zapovjedno-stožernih struktura svih razina. To je svakako prednost jer pomorska bitka u realnom ratu može trajati manje od sat vremena, ali pripreme za nju traju i po nekoliko desetljeća.
Drugi ne manje važan faktor je politički. Prisustnošću u Sredozemnom moru Rusija pruža političku podršku zakonitim vlastima Sirijske arapske republike, koja vodi bojne akcije protiv terorista. Redovni ulasci ruskih brodova u sirijske luke gotovo onemogućuju vanjsku agresiju protiv ove zemlje, što u spoju s ostalim faktorima osigurava vladi Bashar al-Assada mogućnost nastavka borbe protiv terorista koji imaju podršku iz inozemstva.
U očekivanju obnove
U sljedećih pet godina ruska grupacija u regiji može se uvećati kvantitativno i promijeniti se kvalitativno. Već 2014. godine u Crnomorsku flotu će doći prvi brodovi i podmornice nove konstrukcije, a do 2018. pojavit će se mogućnost formiranja grupa u kojima će novi brodovi postati temelj borbene moći.
No, za učinkovito djelovanje takvih grupa ponajprije je potrebna redovna i kvalitetna priprema kako plovnog sastava, tako i svih obalnih struktura, što je nezamislivo bez stalnih pohoda na more. I ovdje spomenuti zadatak obuke dolazi u prvi plan - mornari koji danas prolaze praksu na palubi zastarjelih brodova sovjetske proizvodnje sutra se mogu osjećati sigurno kada dobiju nove fregate, korvete i podmornice.
Još jedan važan zadatak je uvježbavanje suradnje među flotama. Crnomorska flota nalazi se u jedinstvenom položaju - u svojoj operacijskoj zoni (uključujući Sredozemno more, dio Atlantika i Indijskog oceana) ona surađuje sa svim ostalim ruskim flotama - Baltičkom, Sjevernom i Tihooceanskom. Unutrašnjim vodenim putevima povezana je s Kaspijskom flotilom, čiji brodovi prolaze ispitivanja i redovna obnavljanja na Crnom moru. Sve veća politička i vojna aktivnost u Aziji čini Crnomorsku flotu, zajedno s Tihooceanskom, jednim od važnih političkih instrumenata ruskog vodstva. I njezin značaj samo će rasti.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu