„Od američkog mlijeka ženama rastu brkovi“

Zašto na rusko tržište dospijevaju štetni proizvodi?

Nikolaj Vlasov: Nažalost, kod nas ne postoje mnogi važni elementi pouzdanog sustava provjere sigurnosti proizvoda. Kao prvo, ne postoji mehanizam identifikacije i praćenja sirovina i proizvoda koji se koriste u ishrani. Kao drugo, ne postoji jedinstveni nadzorni organ. Naime, kod nas, i možda još jedino u Njemačkoj, istovremeno funkcionira jako mnogo nezavisnih veterinarskih službi. U Rusiji ih ima oko stotinu i situacija je van svake kontrole. Kao treće, kod nas ne postoji registracija tržišnih aktera. U Americi, na primjer, da biste se registrirali na tržištu, trebate popuniti online formular i u njemu navesti sve vlasnike biznisa. Za svakog od njih treba pokazati da ranije nije dolazio u sukob s veterinarskim zakonodavstvom. Ako to ne može biti utvrđeno za svakog vlasnika pojedinačno, tvrtka neće biti registrirana. A kod nas funkcionira, na primjer, neko poduzeće „Različak”, a da pri tome nitko ne zna tko stoji iza njega. Napravi li „Različak” ozbiljan prekršaj, tvrtku će zatvoriti, a umjesto nje će odmah biti otvoreno poduzeće „Ljutić” s identičnom vlasničkom strukturom. 

Na pomolu novi trgovinski rat između Rusije i SAD
Poslije usvajanja „Zakona Magnitskog“, Moskva je zabranila uvoz američkog mesa od životinja uzgojenih uz pomoć raktopamina, a to znači - sve što Amerika u Rusiju izvozi. „Rusija pokušava riješiti politička pitanja pritiskom na naše džepove“, kažu u SAD.

Kako napreduju pregovori sa SAD o obnavljanju isporuka mesa bez stimulatora rasta raktopamina?

N. V.: Pregovori se ne miču s mrtve točke. Amerikanci ne popuštaju, a pri tome proizvode bez raktopamina nastavljaju izvoziti u Europsku uniju. Mi od njih očekujemo da iste proizvode izvoze i u Rusiju. Biološke tehnologije ubrzano se razvijaju, ali to ne znači da ih treba koristiti na štetu potrošača. U Americi se kravama muzarama daje hormon rasta somatotropin. On djeluje tako da krave proizvode 20% više mlijeka. A kod žena se od ovih hormona razvijaju muške spolne karakteristike i počinju im rasti brkovi.

Kada su u pitanju strani proizvođači prehrambenih proizvoda, možete li navesti zemlje koje najviše krše ruske zakone?

N. V.: Ne postoji zemlja koja bi u svim područjima bila vrlo dobar ili vrlo loš proizvođač i izvoznik. Vijetnam je, na primjer, dobar proizvođač kada je u pitanju ribolov, ali je, kada su u pitanju toplokrvne životinje, toliko loš da tu vrstu proizvoda iz Vijetnama uopće ne treba uvoziti.

Postoje zemlje koje se tradicionalno nalaze na „crnoj listi” Federalne inspekcije, kao što je, na primjer, Indija. Dolazi li u ovoj zemlji ipak do poboljšanja situacije?

N. V.: Indija bi Rusiji mogla dostavljati bivolje meso. To je proizvod koji može zamijeniti govedinu. Međutim, za sada je to rizično, jer bivoli često pasu na smetlištima. Ovaj indijski biznis je u razvojnoj fazi i pojavljuju se gospodarstva u kojima se vodi računa o sigurnosti proizvoda.

Kako se razvija situacija u vezi sa širenjem afričke svinjske kuge, koja bi mogla ugroziti stočarstvo u Rusiji?

N. V.: Situacija je još uvijek neizvjesna. Posljednji slučaj zaraze dogodio se prošlog vikenda u Tulskoj oblasti. Za sada nema ozbiljnijih problema. Međutim, situacija može postati isto tako ozbiljna kao što je bila prošle godine. Neophodno je da se usvoji državni program iskorjenjivanja afričke kuge.

Može li se očekivati da će biti pronađen lijek protiv afričke kuge?

N. V.: Za sada ne postoji univerzalni lijek protiv ove bolesti, niti ga je moguće proizvesti koristeći postojeće tehnologije. Bolest se primjenom lijekova može iz akutne faze dovesti u kronično oboljenje. Na taj način se situacija samo pogoršava. Ili se životinja može cijepiti. U tom slučaju ona neće oboljeti, ali će postati nosilac oboljenja. Zato ni cijepljenje nije rješenje. To znači da u teoriji postoje izvjesne mjere, ali one nisu efikasne u praksi. Znamo da je moguće postići imunost na afričku kugu, ali još uvijek nismo u stanju to ostvariti u praksi.

Dobro je što je barem ptičja gripa savladana.

N. V.: Bojim se da to nije sasvim točno. Pretpostavili smo da će tema ptičje gripe do 2012. sići s dnevnog reda. I sve je ukazivalo da će tako i biti. Ali, nažalost, naše kolege iz Jugoistočne Azije su se pravili kao da se ništa ne događa i sada tamo dolazi do novog vala širenja ptičje gripe. Hoće li nas taj problem ove godine zaobići, ne bih mogao odgovoriti. Međutim, sigurno je da se situacija iz 2005. neće ponoviti, jer su naši uzgajivači stoke spremni izbjeći opasnost. Može doći do izvjesnih neugodnosti, ali očekujem da će u pitanju biti samo nekoliko pojedinačnih žarišta zaraze.