Sergej Nariškin.
RIA NovostiIstiče mandat Državne dume šestog saziva. Pripremajući se za dužnost načelnika Vanjske obavještajne službe Rusije želio bih da između ostalih značajnih rezultata koje smo postigli u proteklih pet godina još jednom istaknem naše aktivno djelovanje u sferi međunarodne parlamentarne diplomacije. Tu imam u vidu i djelovanje u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe.
Naši parlamentarni izbori su završeni i počinje priprema za prvo zasjedanje sedmog saziva Državne dume. Pored izbora rukovodstva donjeg doma i formiranja desetaka parlamentarnih odbora (među kojima će biti i Međunarodna) već na prvim plenarnim zasjedanjima može biti postavljeno pitanje o svrsishodnosti povratka u Parlamentarnu skupštinu Vijeća Europe i o sastavu naše delegacije.
Jesenja sesija ove Skupštine otvara se već kroz nekoliko tjedana i na njoj će ponovo biti vođene demonstrativne bitke povodom ovlasti naše delegacije. One će, između ostalog, biti vezane i za produžavanje antiruskih sankcija. Usput, ta procedura je u Europskoj uniji već postala nekako svakodnevna i rutinska. Parlamentarna skupšina Vijeća Europe je svoj plan vezan za sankcije "prebacila" još u travnju 2014. godine, kada je povezala "maramu šutnje" na tridesetak ruskih parlamentaraca (o čemu sam ja tada otvoreno pisao bivšem rukovoditelju Skupštine). Nedavno sam u Moskvi ponovno razgovarao sa sadašnjim rukovodstvom.
Nama je od početka bilo jasno da su sankcije nelegitimne, a u danom slučaju one su u izravnoj suprotnosti sa statutom Vijeća Europe. Dodao bih da odsustvo naše delegacije u sali za sjednice Parlamentarne skupšine Vijeća Europe nama nije smetalo da pažljivo pratimo diskusije vezane za naše ovlasti. Mi smo vidjeli na što su agresivna manjina i visoki dužnosnici Europske unije pokušavali (i još uvijek pokušavaju) nagovoriti Skupšinu. Nedavno je čak ministar vanjskih poslova Ukrajine počeo razgovarati s Parlamentarnom skupšinom Vijeća Europe jezikom ultimatuma, pretendirajući na nekakav poseban status svoje zemlje, iako već svi znaju da je ona pod vanjskim protektoratom.
Uz sve to dužan sam reći da je u toku naših rujanskih razgovora s predsjednikom Parlamentarne skupštine Vijeća Europe i liderima njezinih političkih skupina bilo ustanovljeno uzajamno razumijevanje po čitavom nizu stavova. Tijekom predstojećih mjeseci postat će jasno hoće li se ono pretočiti u jedino ispravno rješenje u Strasbourgu. Već ova listopadska sesija Skupštine mogla bi staviti točku na toliko očigledno bezakonje kada je riječ o stavu prema izaslanstvu Rusije, pa i o samim načelima i vrijednostima parlamentarizma.
Zahvalni smo gospodinu Agramuntu i kolegama koje su došle s njim, na njihovoj iskrenosti i otvorenosti ispoljenoj u posljednjem susretu. Shvaćamo i poteškoće koje oni imaju u dijalogu sa članovima pojedinih nacionalnih izaslanstava. I europski stručnjaci kažu da je čak i objektivan tijek diskusija o akutnim pitanjima često ometen krajnje negativnim stavom izaslanika iz baltičkih država, Poljske, Ukrajine i niza drugih zemalja. Po svemu sudeći, "stara Europa" se stidi ponašanja pojedinih svojih novih saveznika, na primjer, zbog toga što su znanstvenicima i kulturnim djelatnicima ograničili ulazak u zemlju.
Ti problemi će u budućnosti u više navrata doći do izražaja, i smetat će našoj zajedničkoj i prirodnoj želji da živimo u Europi bez linija razdvajanja, ali i samim članicama Europske unije da samostalno grade svoju budućnost. Pored toga, bliže se i parlamentarni izbori u ključnim europskim zemljama - Francuskoj, Njemačkoj i Italiji. Već se vodi borba za mandate, a nacionalno orijentirane snage sve glasnije govore o svojim ambicijama i sve većoj podršci javnosti, au svemu tome stav prema Rusiji nije nevažan faktor.
Tko su najveći neprijatelji Rusije prema mišljenju Rusa?
Ja sam bio i ostajem pristalica partnerskih odnosa sa svim zemljama svijeta. Smatram da treba učiniti sve kako bi se čovječanstvo u 21. stoljeću izbavilo od opasnosti raspirivanja novih ratova, i "hladnih", i utoliko prije "vrelih". Međutim, rizik se u tom pogledu znatno povećava ako se u pitanja našeg kontinenta nastave miješati akteri koji nisu iz ove regije, i u svakom pogledu su daleko od interesa Europe. A mi vidimo kako SAD već "zapovijeda" u strukturama Europske unije i u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe.
Nažalost, tijekom proteklih par godina paneuropske ideje su popustile pod pritiskom euroatlantskih. Međutim, potiskivanje jednog vektora u korist drugog počelo je odavno - od odugovlačenja s rješavanjem pitanja bezviznog režima s Rusijom, od približavanja NATO-a ruskim granicama, a posebno od postavljanja infrastrukture američkog proturaketnog sustava blizu naših granica. Ponavljam: sve se to događalo mnogo prije ukrajinske krize.
Na kraju su suvremeni europski političari gotovo i zaboravili koncepciju Velike Europe, a to nimalo nije pridonijelo sigurnosti na kontinentu. Ako je tako, zašto se onda ne obnovi sveobuhvatni dijalog o gorespomenutoj temi, kao i o drugim krajnje aktualnim pitanjima?
Na zajednički kolosijek se treba vratiti i radi rješavanja problema koji su se nagomilali tijekom ove dvije godine. Treba početi od reformiranja općeeuropskih struktura koje su nekada stvorene upravo radi dijaloga. Rusija je radi tog dijaloga prije 20 godina i stupila u te strukture, videći u takvom koraku šansu za najtješnje moguće zbližavanje.
U uvjetima krize sigurnosti parlamentarna diplomacija se pokazala kao jedan od najučinkovitijih instrumenata. Neophodno je potpuno vratiti Rusiji ovlasti u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe i uz to modernizirati rad same Skupštine. Naši prijedlozi po tom pitanju su poznati, ja sam ih više puta iznosio. Prvi put je to bilo još prije tri godine u izlaganju u Strasbourgu, a ponovio sam to i u posljednjem susretu s rukovodstvom Parlamentarne skupštine Vijeća Europe.
Naglašavam: pozitivan pristup zajedničkom rješavanju problema je mnogo bolji od povišenog tona i rasprave koja ne vodi ničemu. Utoliko prije što se radi o pitanjima koja su se pojavila upravo zbog obustavljanja dijaloga i zbog toga što je izvana ometen vektor suradnje koji je potpuno prirodan za nas i za cijelu Europu. Naše zajedničke humanističke vrijednosti i povijesna sudbina svakako će pronaći izlaz i neće dozvoliti da netko posvađa obitelj europskih naroda. A tko zamišlja drugačiju sliku svijeta, taj se protivi istini i doživjet će poraz.
Ne treba zaboravljati ni to da je Rusija bila i ostaje "most" između Europe i Azije. Kada smo s partnerima iz Zajednice neovisnih država osnovali Euroazijsku ekonomsku uniju mi smo otvorili mogućnost za širenje partnerskih veza s drugim zemljama i integracijskim zajednicama država. Još u Deklaraciji potpisanoj u Alma-Ati 1991. godine jasno je potvrđena privrženost ekonomskoj suradnji kako u euroazijskom, tako i u općeeuropskom pravcu.
Sergej Nariškin je novi načelnik Vanjske obavještajne službe Rusije, bivši predsjednik (6. saziv) Državne dume.
Original teksta pročitajte na stranici Rossijskaja gazeta.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
