Sprema li se "nevidljivi rat" u dubinama Crnog mora?

Vasilij Batanov / RIA Novosti
Iskonske želje Washingtona o pretvaranju Crnog mora u "jezero Atlantika" i nisu neko novo otkriće. Brodovi NATO-a, prije svega SAD-a, praktički ne napuštaju ove vode. Oni neprekidno vrše rotaciju svojih pomorskih borbenih snaga (pretpostavke su da se trenutno u Crnom moru nalazi operativna pomorska borbena skupina NATO-a koju čini oko 10 razarača i fregata, s perspektivom njenog daljnjeg porasta na oko 20 borbenih plovila) kako bi u kontinuitetu ne samo zadržali svoje prisustvo, već i imali odmorno i budno ljudstvo, koje permanentno prati situaciju u regiji i sudjeluje u pojačanim vojnim vježbama s državama koje se nalaze na obalama Crnog mora, a koje su nedavno primljene u NATO.

Osnovni problem za strategiju ostvarivanja pune dominacije nad cjelokupnim akvatorijem Crnog mora predstavlja ruski poluotok Krim, koji zbog svog specifičnog geografskog položaja i oblika neodoljivo podsjeća na nepotopivi nosač aviona. Štoviše, bez obzira na sve okolne državice koje su svoje pomorske luke dale na uporabu snagama NATO-a, zapadna vojna alijansa je ovdje (dokle god je Krim čvrsto u ruskim rukama) u strateškoj defenzivi.

Zapadni vojni stratezi vjerojatno imaju u planovima vojno rješenje statusa Krima. Za takvu operaciju im je potreban ne samo Kijev, koji Krim smatra okupiranim dijelom svog teritorija, već i Turska, koja je na Krimu prisutna preko krimskih Tatara. Naravno, iluzorno je očekivati ​​da ove dvije države mogu samostalno sa svojim vojskama nešto ozbiljnije učiniti po tom pitanju. Posebice zato što vrijeme ne radi za NATO.

Naime, u posljednje vrijeme, dok se traže načini kako i na koji način preuzeti Krim, Vladimir Putin je s generalom Sergejem Šojguom od njega napravio stravično jako uporište, koje je pored Kalinjingradskog "džepa", ili granice koja dijeli Sjevernu i Južnu Koreju, najmilitariziraniji teritorij na svijetu. Ako dopuštate da se i ja malo našalim (premda u svakoj šali ima i nešto zbilje), mišljenja sam da bi, u nekom imaginarnom sukobu, prije pala Moskva nego Sevastopolj. A koja je vjerojatnost da padne Moskva? Pa nikakva...

Ali zapadni stratezi ne dijele to mišljenje. Ili "pretaću iz šupljeg u prazno" samo da bi nešto radili, da im dan ne prođe uludo. Naime, prema pisanju poznatog ruskog vojnog analitičara Sergeja Išenka, američki veleposlanik u Bugarskoj Eric Rubin nedavno je izjavio da se u strateškom planiranju Pentagona razmatra otvaranje stalne pomorske baze u neposrednoj blizini ruskog Krima, u kojoj bi bio prisutan eskadron sastavljen od pomorskih diverzanata, koji se nalaze u sastavu Američkog zapovjedništva za specijalne operacije SOCOM, poznatijeg kao United States Navy SEALs. Ova baza će se po svemu sudeći formirati kod naših istočnih susjeda, koji se nalaze u NATO-u. No ovaj put nije u pitanju Rumunjska, već Bugarska. Američki veleposlanik smatra da je "dogovor" s bugarskom vladom već postignut, te da se u narednim mjesecima očekuje značajno povećanje američkih borbenih potencijala u bazenu Crnog mora, uključujući tu i primarnu specijalnu jedinicu RM SAD koju će predvoditi američki SEAL-ovci. Iz riječi veleposlanika slijedi da je ova panoceanska taktička jedinica mornaričkih komandosa već na putu i da je u fazi prebacivanja u regiju Crnog mora. Naime, od 13. do 30. travnja ove godine na području Burgasa i Varne održale su se veoma interesantne združene vojne vježbe, u kojima je pored klasičnih pomorskih sastava sudjelovala i grupa pomorskih diverzanata iz Navy SEAL-a s oko 70 ljudi. Ova grupa je u vježbi imala glavnu "ulogu". Pored bugarske tehnike, u vježbi je angažiran i vojno-transportni zrakoplov S-130 "Hercules", koji je sa skupinom američkih komandosa uvježbavao tajno desantiranje na vodenu površinu. Bugarski vojnici su im tom prilikom davali operativnu podršku.

 

"Crni eskadron" oštri svoju sjekiru za Krim

Specijalna jedinica Navy SEAL stvorena je kako bi izvodila najsloženije tajne operacije koje se provode po cijelom svijetu. Uglavnom ove operacije uključuju eliminaciju terorista i drugih nepodobnih elementata koji se deklariraju kao neprijatelji SAD-a, ali i za čitav niz drugih posebnih zadataka širokog spektra, uključujući diverzantsku aktivnost, sabotaže, subverziju, operacije obuke i tehničke pomoći paravojnim i parapolicijskim jedinicama u različitim državama gdje su ugroženi američki interesi (s obzirom na to da se deklarirao kao jedina globalna supersila, SAD praktički smatra cijeli planet zonom svojih interesa tako da nema nijedan jedini kvadratni metar na planeti koji je izvan tog doktrinarnog pogleda). U tom smislu posebno je interesantan slučaj jednog od super-tajnih dijelova ove borbene grupe, a to je 6. skupina mornaričkih komandosa (SEAL Team Six).

U cilju prikrivanja postojanja ove grupe unutar ove specijalne jedinice, dan joj je nezgrapan naziv "Grupa za razvoj pomorskog specijalnog oružja". Nakon 11. rujna 2001. godine i tragičnih događaja u New Yorku, ova grupa je poslana u Afganistan u svojevrstan "lov na teroriste". Ona u svojoj osnovi nije velika. Sastoji se od 300 komandosa i još oko 1500 ljudi koji se mogu definirati kao pomoćno osoblje. Osnovu grupe čini taktički tim koji je opremljen najmodernijim snajperskim puškama i sredstvima za izviđanje, pod upečatljivim imenom "Crni eskadron". Iskustvo ove grupe je ogromno, i obuhvaća specijalne operacije u Afganistanu, Somaliji, Jemenu, Siriji i Iraku. Pouzdano se zna da su njeni pripadnici sudjelovali i u specijalnoj operaciji likvidacije jednog od najpoznatijih terorista svih vremena, Osame Bin Ladena. Ova operacija je nosila kodno ime "Neptunovo koplje" ("Trozubac"). Posebno je zanimljiv tragični događaj koji datira od 6. kolovoza 2011. godine kada se vojno-transportni helikopter Chinook pod vrlo čudnim okolnostima srušio na jugu Afganistana (navodno oboren vatrom sa zemlje). U helikopteru su bili upravo pripadnici 6. skupine SEAL-a koji su osobno sudjelovali u operaciji "Trozubac", od kojih gotovo nijedan nije preživio ovaj pad.

Za osvajanje kopna i prodor u njegovu dubinu iz tamnog i hladnog oceana SEAL-ovci koriste specijalno projektirane, praktički bešumne diverzantske podmornice Mark 8 Mod 1 SDV, kao i brze desantne brodove "Pegasus", "Cyclone" i SOC-R. Desantiranje iz zraka je povjereno zračnoj komponenti koja je uglavnom opremljena helikopterima "Seahawk" i vojno transportnim avionima S-130 "Hercules" i sl. Vrlo često, kako bi se što bolje infiltrirali na neprijateljsko tlo, pomorski diverzanti koriste i komercijalne brodove, kao što su veliki transportni brodovi-tankeri s kontejnerima, turistički kruzeri i sl... Kao nagradu za svoje sudjelovanje u borbi, pomorski diverzanti dobivaju specijalno napravljen Tomahawk (indijansku sjekiru), koji pored Neptunovog koplja-trozupca predstavlja i svojevrsnu amajliju i simbol jedinice. Zapovjedništvo SSO SAD-a je utvrdilo da su poslije 11. rujna 2001. specijalne jedinice SAD-a koje se nalaze pod njihovim zapovjedništvom izvršile na stotine borbenih misija diljem planeta. U okviru ovih izvještaja naglašava se učinkovitost ovih sastava na neutralizaciji opasnih terorističkih subjekata koji su bili velika opasnost po globalnu sigurnost svijeta.

Međutim, bez obzira na sve to, nesumnjiva je činjenica da su iza 6. skupine pomorskih diverzanata ostale rijeke prolivene krvi i gomile leševa. A među njima se nalazi i veliki broj nevinih žrtava. I to nije tzv. "propaganda iz Kremlja". O bezbrojnim specijalnim operacijama u kojima su stradali nevini ljudi pisao je i američki tisak, i to mediji poput The New York Times. Posebno je zanimljiva skandalozna operacija SEAL-ovaca u rajonu afganistanskog naselja Gazi-Han u provinciji Kunar, koja se dogodila krajem 2009. godine. U toj su operaciji, pored 6. skupine mornaričkih komandosa, sudjelovale i specijalne jedinice afganistanske vojske kao i operativci CIA. Glavni zadatak je bilo hvatanje ili likvidacija jednog od visoko pozicioniranih ljudi iz pokreta "Taliban". Operacija je završena tako što je vrelim olovom izrešetano na desetine ljudi koji nisu pripadali talibanskom pokretu niti su imali ikakve veze s njima. Ovo je ustanovila istražna komisija na čijem čelu je bio bivši guverner pokrajine Kunar. Američko zapovjedništvo za specijalne operacije pokušalo je nekako ublažiti ovaj događaj pričom da su pobijeni ljudi bili naoružani, međutim, ispostavilo se da ni to nije bilo točno.

Akcije 6. skupine mornaričkih komandosa, pišu američki novinari, obilježila su masovna ubojstva mirnih civila, kuda god su oni prolazili. Tako su lokalni seljaci, kao i britanski vojnici, bili svjedoci nemilog događaja kada je u jednom selu bez ikakvog razloga ustrijeljen jedan mještanin. Za ovaj događaj oni su optužili ozloglašeni "Crni eskadron" koje se nalazi u sastavu 6. skupine... Postoji čitav niz ostalih incidenata s tragičnim posljedicama u kojima su okrivljenici bili američki SEAL-ovci.

 

Ruski odgovor je brz i učinkovit

Međutim, ako postoji razlog za djelovanje ovakve jedne jedinice protiv terorista u slučaju Afganistana, Somalije, Jemena, Sirije i Iraka, postavlja se pitanje što ova grupa radi u blizini ruskih obala, u blizini Krima, gdje desetljećima nije ispaljen nijedan metak, osim za obuku? Naravno, odgovor na ovo pitanje nije poznat samo zapadnoj političkoj i vojnoj eliti. On je itekako poznat i u Moskvi. I to dobro analiziran i projektiran kroz adekvatan kontra-odgovor. Naravno, svi detalji koji praktički proizlaze iz ovog odgovora nisu poznati široj javnosti. Ali indikativno je da je 5 od ukupno 10 protudiverzijskih brodova projekta 21980 "Gračonok", koje posjeduju vojno-pomorske snage Ruske Federacije, isporučeno u postrojbe Crnomorske flote. Još 5 ovakvih specijaliziranih patrolnih brodova se gradi u Zelendoljsku i nije isključeno da će uskoro svi otploviti za Krim.

Što je ono čime raspolaže specijalni protudiverzijski brod "Gračonok"? To je prije svega hidroakustična stanica MG-757 «Anapa» koja otkriva podvodna transportna sredstva koja uglavnom koriste ronilačke diverzantsko-terorističke skupine, zatim specijalni podvodni uređaj "Falkon", kojim se upravlja daljinski, putem TV-kamera, i koji može učinkovito raditi na dubinama i do 300 metara. Također, tu je hidroakustični kompleks "Kalmar", koji se može koristiti i u spasilačkim misijama. Njegov zadatak je detaljno pretraživanje morskog dna, a, prema riječima proizvođača, može otkriti predmete poput brodske olupine na dubinama i do 600 m. U slučaju otkrivanja neprijateljskog cilja, "Gračonok" po njemu može djelovati dubinskim bombama koje se ispaljuju iz daljinski navođenog kompleksa 98U ili specijalnim protudiverzijskim ručnim bacačima DP-64 "Neprjadva".

Pored jedinica Crnomorske flote, na Krimu je nedavno formirana i 112. Brigada Nacionalne garde - Rosgvardija, koja u svom sastavu također ima patrolne čamce opremljene tehnikom za otkrivanje podvodnih transportnih sredstava, od kojih su svi opremljeni adekvatnim naoružanjem za njihovo učinkovito neutraliziranje. Međutim, pored ovih površinskih sredstava koji su specijalizirani za otkrivanje uljeza koji "gmižu" morskim dubinama, osnovno sredstvo za odvraćanje agresora predstavlja jedinica analogna američkim SEAL-ovcima. Ta jedinica je elita ruske Crnomorske flote, i stacionirana je u Sevastopolju.

Predstavlja je 102. samostalni odred za borbu s podvodnim diverzantima, ili "ljudi žabe", koji po svojim ukupnim karakteristikama ni po čemu ne zaostaju za svojim američkim "prijateljima" koji se nalaze sa suprotne strane Crnog mora. Njihova selekcija, uvježbanost i motivacija na izuzetno su visokoj razini i, prema riječima načelnika GŠ VMF RF Olega Burceva, trenutno teško da imaju pandana u planetarnim razmjerima. Trenažni program obuke koji se izvodi unutar jedinice jedan je od najzahtjevnijih na svijetu, a posebna pažnja se obraća adekvatnom tehničkom opremanju ovakvih visoko-specijaliziranih borbenih sastava.

Je li ruski admiral u pravu ili ne, odgovor može dati samo stvarni borbeni sudar u dubinama Crnog mora. Nije isključeno hoće li u bliskoj perspektivi ovaj mračni front, pun vrtložnih struja i podvodnog mulja, postati poligon vrlo vjerojatnog "nevidljivog" rata između 2 vojske. U svakom slučaju Rusi svoje goste neće dočekati samo s kruhom i solju.

Slobodan Đukić kolumnist je južnoeuropskih redakcija RBTH.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće