Zašto je današnji svijet nespokojan, nepravedan i militariziran? Prekid globalne konfrontacije i neviđene mogućnosti novih tehnologija trebale su udahnuti cijelom svijetu novu snagu, učiniti život svakog čovjeka boljim. Ispostavilo se, međutim, da je stvarnost drugačija.
Ta činjenica nema jednostavno objašnjenje. Oni koji su proglasili "pobjedu Zapada u Hladnom ratu" i odbili graditi novi, ravnopravni sustav sigurnosti snose veliki dio odgovornosti za sadašnje stanje u svijetu. Ali stvar nije samo u tome. Novi globalni svijet još uvijek nije na pravi način ni shvaćen ni osmišljen. On zahtijeva nova pravila ponašanja i drugačiji moral, a svjetski lideri po svemu sudeći "nemaju vremena" da se pozabave takvim pitanjima.
Upravo to je glavni razlog današnjeg "globalnog smutnog doba".
Kriza liderstva
Za prevladavanje svjetskih problema postoje i mogućnosti i mehanizmi. To su UN i G-20. Međutim, teško da će netko okarakterizirati rad ovih institucija kao uspješan, jer one svo vrijeme kasne i zaostaju za događajima.
Kriza liderstva je očigledna. Političari su zaokupljeni "gašenjem požara", krizama i konfliktima današnjice.
Neosporno je da ih treba rješavati. Posljednjih tjedana se u tom pogledu primjećuju izvjesni pozitivni pomaci.
Vidimo da se vodi dijalog o Siriji. Istina, zasad u njemu više sudjeluju vanjske sile, prije svega SAD i Rusija. Ali to je već doprinijelo određenom popuštanju napetosti u odnosima između Rusije i Zapada.
Nema, međutim, pomaka u rješavanju krize oko Ukrajine. Sadašnji mehanizmi rješavanja te krize (sporazum iz Minska, normandijski format) ne funkcioniraju dobro. Njihov rad bi trebalo dopuniti i stimulirati, možda debatom u Vijeću sigurnosti UN-a ili pomoću nekih drugih mehanizama uz sudjelovanje Rusije i SAD-a.
Ukrajinsku krizu ne treba ostaviti kao gnojnu ranu koja potresa Europu i svijet. Može se dogoditi da Europa ne izdrži još jedan "zamrznuti sukob". Ponovno se obraćam predsjednicima Obami i Putinu s pozivom da se sastanu i razmotre ovu krizu koja već dugo traje.
Pogled u budućnost
Prevladavanje sadašnjih akutnih kriza bit će samo prvi korak ka rješavanju složenijeg zadatka, a to je da naučimo živjeti u globalnom svijetu.
Globalni problemi čovječanstva su:
- Oružje za masovno uništavanje i militarizacija svjetske politike;
- Siromaštvo i nedovoljna razvijenost ogromnog dijela čovječanstva;
- Ekološki izazovi, promjena klime;
- Terorizam.
A pored toga - masovne migracije, ksenofobija i vjerska netrpeljivost, kao i problemi koegzistencije različitih civilizacija.
Nijedan od tih problema ne može biti riješen silom. Trebalo bi ujediniti napore, i to je, čini se, aksiom. Međutim, zasad prevladavaju podjele i neumijeće zajedničkog djelovanja.
Glavnu odgovornost za to snose države i njihovi čelnici. Pojavili su se i drugi sudionici svjetskih procesa. To su organizacije građanskog društva, biznis, znanstveni krugovi i vjerske zajednice. Međutim, uloga i odgovornost država, njihovih lidera i međudržavnih organizacija i dalje treba biti odlučujuća.
Politika i moral
Odnosi među državama ne trebaju se regulirati samo normama međunarodnog prava, već i pravilima ponašanja zasnovanima na principima općeljudskog morala.
Ta pravila trebaju predviđaju suzdržanost, poštivanje interesa svih strana, konzultacije i posredništvo prilikom zaoštravanja situacije i povećane opasnosti od izbijanja krize. Mogle su se izbjeći i ukrajinska i sirijska kriza da su se njihovi neposredni sudionici i vanjski akteri rukovodili spomenutim pravilima ponašanja.
Etički kodeks je potreban i medijima. Oni često podgrijavaju situaciju i zagađuju medijski prostor. Umjesto da pomažu u sprečavanju i rješavanju sukoba, oni praktički sudjeluju u njihovom raspirivanju.
Najvažnije je da problemi poput obnavljanja aktualnih svjetskih tema, spoja morala i politike, i pravila ponašanja u globalnom svijetu, trebaju biti u centru pažnje država i svjetskog građanskog društva.
Uloga Rusije
Uloga Rusije u prevladavanju krize u svjetskoj politici može i treba biti važna i pozitivna. Vrijeme je da Zapad odustane od pokušaja njezine izolacije. To nikada nije urodilo plodom. Prije svega treba odustati od "personalnih sankcija". U protivnom neće biti dijaloga i šansi za ponovno uspostavljanje povjerenja. Svi mogu samo izgubiti od novog hladnog rata.
Treba ostaviti po strani emocije i propagandističke ekscese. Sadašnjoj generaciji lidera vodećih država može se ozbiljno prigovoriti, ali ona i dalje ima šansu zauzeti dostojno mjesto u povijesti. Bila bi velika šteta da se ta šansa ne iskoristi.
Tekst je objavljen u skraćenoj verziji.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
