Što sprečava Rusiju i Zapad da se ujedine u borbi protiv terorizma?

Ususret terorizmu: Zašto se mlada djevojka htjela pridružiti ID-u

Međutim, europske političke elite su suviše ponosne i drže do sebe, tako da bi se moralo dogoditi nešto mnogo krupnije od onoga što se dogodilo u Parizu, pa da kod njih prevagne strah od Islamske Države i želja za osvetom. Čini se da Europska unija neće žrtvovati svoj principijelan stav prema Rusiji i osudu njenog djelovanja u pogledu Ukrajine radi nagodbe oko zajedničke borbe protiv Islamske Države.

Romantično istraživanje Krima po pristupačnoj cijeni

U svakom slučaju, izvjesno je da takav korak ne mogu sebi dopustiti aktualni političari, jer su oni previše ogrezli u ranije iskazanom stavu i nisu ga u stanju promijeniti bez ogromne štete po vlastitu reputaciju. To znači da se izvjesni bitni zaokreti u odnosima između Rusije i Europske unije mogu očekivati samo ukoliko takvu inicijativu pokrene ruski predsjednik Vladimir Putin.

U usporedbi s Europljanima, on je u svome djelovanju daleko manje ograničen strogo propisanim principima i moralnim okvirima, i u tome je njegova najveća prednost. Ruski predsjednik je tijekom svojih mandata konstruirao političku stvarnost u kojoj sam određuje što je moralno a što nemoralno, gdje je granica između dobra i zla i u čemu se sastoje nacionalni interesi Rusije.

Zbog toga je danas samo Putin sposoban promijeniti modus rusko-europskih odnosa. On to može učiniti ako žrtvuje nešto od svojih aktiva (poznato je da sve najatraktivnije šahovske kombinacije počinju žrtvovanjem figure, a Putina odavno bije glas da je autor neočekivanih „gambita“). Doduše, i tu postoje određene granice. Moskva neće vratiti Krim Ukrajini radi opće konsolidacije u borbi protiv Islamske Države, čak i ako bi teroristički napadi preplavili Rusiju od Kalinjingrada do Vladivostoka.

Tri uzroka nejedinstva europskih članica NATO-a

Jesu li europski saveznici u okviru NATO-a sposobni organizirati operaciju protiv Islamske države bez direktnog sudjelovanja SAD-a, kao što su, na primjer, učinili to u libijskoj akciji 2011. godine? U Rusiji je prilično rasprostranjeno gledište da Europljani ne samo da mogu, nego su i obvezni to učiniti, i to u saradnji s ruskim oružnim snagama. Međutim, kada se takav scenarij detaljnije razmotri, on djeluje kao fantazija.

Sedam sibirskih čuda – najljepša mjesta za putovanje

Prvo, operacija u Libiji nije bila antiteroristička, dok su za likvidaciju Islamske države (ukoliko je to uopće moguće učiniti putem vojne intervencije) potrebni potpuno drukčiji resursi – na primjer, to nije moguće učiniti bez kopnene operacije. Teroristički napadi u Parizu jesu izazvali veliki potres, ali i pored toga čak ni svi Francuzi nisu spremni krenuti u totalni rat, da i ne govorimo o stanovnicima europskih članica NATO-a koje za sada još uvijek nisu izravno stradale od terorizma.

Drugo, za organiziranje kopnene operacije protiv Islamske Države mora se nekako pronaći zajednički jezik s aktualnim vlastima Sirije na čelu s Bašarom Asadom. Europski partneri u okviru NATO-a, posebno bez direktnog sudjelovanja SAD-a, nikada neće uspjeti usaglasiti vojnu operaciju koja bi podrazumijevala taktičku rekolonizaciju dijela Bliskog istoka s jačanjem protektorata NATO-a nad teritorijom Sirije ili sjevernog Iraka.

I treće, vojno prisustvo Rusije u Siriji u ovom trenutku ne stvara toliko preduvjete za konsolidaciju u borbi protiv Islamske Države, koliko svima „mrsi karte” i doprinosi da situacija bude gotovo neriješiva.

Glavna ruska ideja je da se sve vrati kako je bilo prije američke intervencije i „obojenih revolucija“, tj. da Asad ponovno uspostavi kontrolu nad Sirijom i da se pruži podrška vlastima Iraka, kako bi se one svojim snagama uspjele izboriti protiv zloćudnog tumora Islamske države. Sve to liči na želju da se jednom istisnuta zubna pasta vrati nazad u tubu.

Prvi korak ka usaglašavanju stavova

Teroristički napadi „Islamske države“ danas imaju ulogu zvona koje poziva lidere civiliziranih zemalja da pokažu zdrav razum i ujedine se. Eksplozije i pucnji nisu samo napad neprijatelja izvana, koliko su simptomi bolesti unutar samog Zapada.

Ruski glazbenik na hrvatskom otoku gradi turistički kompleks

Rusija se tijekom čitave svoje povijesti razvijala kao dio Zapada, kao istočna periferija tog ogromnog civilizacijskog prostora, a danas se ona našla u čudnom i nezgodnom položaju. Sada ona liči ili na grobara koji ukopava zapadnu civilizaciju (trudeći se razbiti jedinstvo Europe i SAD-a, radujući se političkim neuspjesima zapadnih lidera i organizirajući razjarene napade na „svakodnevne vrijednosti Zapada“), ili na silu koja ulijeva posljednju nadu u spas svijeta od radikalnog islamizma.

I jedan i drugi status ne priliči Rusiji i ne pruža joj nikakve perspektive. S druge strane, na žalost, u sadašnjoj međunarodnoj situaciji i ne postoje neke druge alternative.

Pitanje koje zasada ostaje bez odgovora glasi hoće li lideri Rusije, SAD-a i Europe imati dovoljno mudrosti i postati svjesni činjenice da zaštita danas nije potrebna parcijalnim interesima pojedinih zemalja, naroda i političkih elita, nego interesima cjelokupne civilizacije Zapada, kojoj svi oni zasada još uvijek pripadaju. Netko mora učiniti prvi korak u susret ostalima. Onaj tko učini taj korak ući će u povijest kao najmudriji i najdalekovidniji vladar.

Dr. Ivan Cvetkov je povjesničar, profesor Državnog sveučilita u Sankt-Peterburgu, stručnjak za rusko-američke odnose.