Kopiraonica „obojenih revolucija” radi non-stop

Ilustracija: Aleksej Iorš.

Ilustracija: Aleksej Iorš.

Sadašnji događaji u Makedoniji gotovo su po svemu identični s onim što se prije dvije godine događalo u Ukrajini. Sve kao da je iskopirano u dva primjerka, samo što je ovom „drugom primjerku” pridodan albanski čimbenik.

Makedonija je još jedna u nizu zemalja koja je „iz čista mira” dobila svoj Majdan. Organizatori otpora u centru Skoplja nisu htjeli mučiti svoju glavu i izmišljati nešto novo. Parole su do bola poznate: „Makedonija je Europa” i „Tražimo ostavku Vlade”. Čak se i riječ „trg” („ploštad”) na makedonskom izgovara isto kao i na ukrajinskom. 

I sami lideri makedonskog Majdana neodoljivo podsjećaju na svoje ukrajinske „kolege”. Na čelu opozicijske Socijaldemokratske stranke Makedonije je milijunaš i oligarh Zoran Zaev. On je obećao da će „protest biti miran i bez nasilja”, što su mnogo puta u početku obećavali i lideri kijevskog Majdana.

Neposredne i posredne paralele današnje situacije u Makedoniji sa situacijom koja je prije dvije godine stvorena u Ukrajini jednostavno bodu oči. Događaji kao da su umnoženi u kopiraonici. Kao i u prvim danima Majdana u Kijevu, organizatori makedonskog protesta su od početka radili na tome da stvore utisak što veće masovnosti gomile koja ih podržava. I kao što u Kijevu u početku nije ni bilo nikakve gomile, tako se ni u Skoplju nije pojavilo 100 tisuća demonstranata, kako je najavila opozicija. Prvog dana (18. svibnja) u jutarnjim satima na Bulevaru Ilinden ostalo je oko dvije tisuće ljudi, a „glanc” novi šatori, kao i u Kijevu, bili su prazni, ali su stvarali utisak masovnosti.

I sami lideri makedonskog Majdana neodoljivo podsećaju na svoje ukrajinske „kolege”. Na čelu opozicijske Socijaldemokratske sranke Makedonije je milijunaš i oligarh Zoran Zaev. On je obećao da će „protest biti miran i bez nasilja”, što su mnogo puta u početku obećavali i lideri kijevskog Majdana. Iskustvo svih prethodnih „majdana”, međutim, ne ulijeva nadu da će obećanje biti ispunjeno. Utoliko prije što je kriza u Makedoniji od samog početka bila stvorena posle oružanog sukoba vlasti i albanskih terorističkih bandi koje s Kosova ulaze na teritorij Makedonije. Ta situacija je umjetno pretvorena u antivladin protest, isto kao što su ukrajinski ekonomski problemi umjetno transformisani u prevrat čiji je cilj bio svrgavanje predsjednika Janukoviča.

Zapad nastavlja „turneju” po Balkanu
Prozapadne pristalice „obojene revolucije” u Makedoniji upuštaju se u opasnu igru – destabiliziraju etnički i kulturno nehomogenu državu ne razmišljajući o posljedicama.

Netrpeljivost znatnog dijela stanovništva prema aktualnoj vlasti isto je trenutak po kome je sadašnja Makedonija bliska Ukrajini iz 2014. godine. Aktivno je i sudjelovanje omladine, posebno studenata, koji za komunikaciju koriste društvene mreže. „Studentska praksa” vodi porijeklo još iz doba beogradskih protesta i sada već čuvene organizacije „Otpor”, a u Kijevu je ona dostigla takve razmjere da su studentice svojim rukama pripremale „molotovljeve koktele”.

Još jedan čimbenik srodan Ukrajini je apsolutni utjecaj stranih sila na događaje u zemlji. U makedonskom slučaju su to cijelih šest veleposlanstava – SAD-a, EU i vodećih zapadnoeuropskih zemalja – koje kolegijalno upravljaju opozicijom. U kijevskoj varijanti je bilo dovoljno samo jedno veleposlanstvo – američko. Ali tamo Washington zbog blizine Rusije nije imao mnogo povjerenja u Europljane. Stalne konzultacije lidera opozicije Zaeva u zgradama spomenutih veleposlanstava vjerna je kopija ponašanja lidera kijevskog Majdana, koji su u veleposlanstva SAD-a odlazili kao na posao.

Sljedeća sličnost s ukrajinskom situacijom u Makedoniji je korupcija. Zoran Zaev, doduše, optužuje vlast za još veće grijehe – tvrdi da se u Makedoniji prisluškuje preko 20 tisuće građana. Vlada sa svoje strane operira dokazima koji omogućavaju da se Zaev optuži za pripremu državnog prevrata, i to u zavjeri s drugim moćnim državama. Isto su tako i ukrajinske vojne strukture uoči odlučujuće faze Majdana raspolagale svim dokazima umiješanosti lidera opozicije u pripremu prevrata uz sudjelovanje američkog veleposlanstva.

I naposljetku, makedonskog premijera i dalje okružuje manja grupa ljudi koji nisu spremni pogaziti svoje principe. Za razliku od Ukrajine, premijer Gruevski je uspio u Skoplju organizirati kontramiting podrške vladi, dok se Janukovič svojevremeno nije odvažio pružiti ozbiljan otpor liberalnom Majdanu i organizirati nešto slično, jer se bojao da će tako izazvati krvoproliće. 

Zaev otvoreno računa na podršku radikalnog dijela albanskog stanovništva Makedonije i Kosova. Otud i albanske zastave na mitinzima opozicije, dok se na kontramitinge podrške vladi iznose zastave Makedonije i Srbije.

Nedovoljno jasno definirane političke pozicije i jedne i druge strane su još jedna direktna paralela s Ukrajinom. Ni vladajuća koalicija, ni socijaldemokratska opozicija ne mogu ponuditi ništa osim apatičnih i jedva sročenih parola. I jedni i drugi se na riječima zalažu za europsku integraciju. Janukovič je isto do posljednjeg trenutka potvrdno kimao glavom svima koji su vjerovali u sretan zajednički život s Europom, a nisu vjerovali u ekonomski model integracije. Makedonska vlada je u tom pogledu ranjivija. Opozicija se još nije pokazala na tom polju (a samim tim ni osramotila), tako da ima izvjesnu „zalihu” povjerenja, naročito među studentima i stanovnicima većih gradova, koji su na Bulevar Ilinden izašli u kratkim hlačama i kao da je praznik iznijeli su rakiju, vino i meze. Karnevalska kultura je i na kijevskom Majdanu bila izuzetno dobro zastupljena.

Zaev otvoreno računa na podršku radikalnog dijela albanskog stanovništva Makedonije i Kosova. Otud i albanske zastave na mitinzima opozicije, dok se na kontramitinge podrške vladi iznose zastave Makedonije i Srbije. Isto tako su se na kijevskom Majdanu vijorile desetine zastava „savezničkih zemalja” Gruzije, Litve, Poljske i Europske unije, dok su protivnici Majdana na istoku Ukrajine podizali zastave Rusije.

Balkanska geografija Turskog toka
Vlasti u Ankari pokušavaju pretvoriti zemlju u ključno čvorište energetskih tokova koji idu ka Europi i od Turske napraviti glavnog igrača u planovima svih budućih projekata transporta plina u Europu. Energetska sigurnost Balkana diktira dobre odnose s Rusijom.

Što bi mogao biti stvarni razlog neočekivanog izbijanja makedonskog Majdana? I SAD i Zapadna Europa su prije nekoliko meseci iznenada shvatile da balkanske države ponovo počinju izmicati njihovoj sferi utjecaja, i pored toga što su, reklo bi se, pod totalnom kontrolom. U Ukrajini je zapadni svijet bio šokiran neočekivanim odbijanjem Viktora Janukoviča da potpiše sporazum, iako je Europska unija, kako se činilo, zapravo zadjenula Ukrajinu za pojas. Sasvim je umjesno razmatrati i verziju po kojoj se situacija u Makedoniji destabilizira zbog toga što makedonska vlada želi sudjelovati u ruskim planovima vezanim za izvoz plina. Na isti način je Majdan bio konačno isprovociran i u Kijevu, nakon ruske financijske ponude koju Janukovič nikako nije mogao odbiti.

Najupadljivija razlika između situacije u Makedoniji i Ukrajini je albanski čimbenik. Proširile su se glasine da su zapovjednik tajne policije Saša Mijalkov i njegovi ljudi bili u bliskim odnosima s drugim kosovskim banditima, tj. upravo s grupom koja je 21. travnja zauzela karaulu u selu Gošince. Već tada su mnogi obratili pažnju na krajnju teatralnost tih događaja. Nitko nikog nije ni htio ubiti, samo su se napadači svojski potrudili utjerati ljudima strah u kosti i privući pozornost medija. 

Važno je prije svega to da sada postoji opasnost od novog velikog rata u regiji – rata koga se ne boji samo lokalno stanovništvo, nego, po svemu sudeći, i čitava Europa.

Albanski odredi iz Kosova su gotovo idealan instrument za destabilizaciju svega oko sebe. Ti ljudi još uvijek žive za teoriju „mnoštva albanskih država” i za ideju „Velike Albanije”. Tko je prvi s njima stupio u kontakt i s kakvim ciljem? Je li to bio sam premijer Gruevski, sa ciljem da teatralno „uzdrma situaciju” i iskoristi gužvu kako bi likvidirao opoziciju, ili su to učinile vanjske sile sa ciljem da zbrišu samu vladu Gruevskog? To nije toliko ni važno. Možda je i jedno i drugo.

Važno je prije svega to da sada postoji opasnost od novog velikog rata u regiji – rata koga se ne boji samo lokalno stanovništvo, nego, po svemu sudeći, i čitava Europa. I drugo, vrlo je vjerojatno da će u unutarnji makedonski konflikt biti uvučeni i SAD i Rusija. To se može dogoditi samo od sebe, kao što domine povlače jedna drugu. A može i svjesno, jer Moskva možda neće pristati da proguta još jednu „obojenu” revoluciju s antiruskim usmjerenjem.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće