Karikatura: Konstantin Maler
Budući da se u vijestima iz Rusije na prvom mjestu već nekoliko dana nalazi informacija s alarmantnom oznakom ''munje'' o valutnim ''borbama'', pretpostavilo bi se da čitavo stanovništvo Rusije ništa drugo ne radi nego prati dramatične padove i uspone rublja u odnosu na svjetske valute. 10 ili čak 20-postotne oscilacije tijekom dana sa znakom ''plus'' ili ''minus'' označavale bi, recimo, katastrofu za mnoge države svijeta. Potom bi slijedila ostavka vlade i narodni nemiri.
Gledajući sa strane, moglo bi se činiti da će se nešto slično dogoditi u Rusiji: osiromašeni (dva puta u dolarima) narod izaći će na ulicu, a predsjednik će morati žrtvovati kabinet ministara Medvedeva. Ipak, u Rusiji riječ ''katastrofa'', čak ako se ona izgovara u vijestima, potrebno je uzeti s određenom dozom rezerve. Država je ogromna, a inercija svih procesa je još veća.
Dovoljno je pogledati iskustvo posljednjih desetljeća, u kojima je došlo do nekoliko devalvacija rublja, i to još većih. Kao primjer možemo navesti onu u 1998. (trenutno je situacija puno bolja od 1998.). Posljednja se dogodila prije samo šest godina. I to u vremenu, kad je opozicija bila jača i organiziranija nego što je danas, kad su mogućnosti za organizaciju takvih protesta bile puno veće. Posotji nekoliko razloga za takvu ''otpornost'' prema devalvaciji.
Glavni: većina stanovništva države koristi samo rubalj, valutu uopće ne upotrebljava, čak ni u smislu ušteđevine. Količina depozita građana u ruskim bankama trenutno iznosi otprilike 16, 8 trilijuna rubalja (270, 7 milijuna dolara). Tijekom aktualne dramatične godine smanjila se ta količina, ipak na kraju opće smanjenje nije bilo veće ni za jedan posto u odnosu na razinu od početka godine: već se ovo ljeto dogodio novi priljev novca, koji je gotovo u potpunosti nadoknadio prvi šok. Pritom nije primijećen tijekom godine masovni ''bijeg'' u valutu.
Važno je uzeti u obzir da sva velika suma uloga pripada relativno malenom broju građana. Velika većina Rusa (podaci Sveruskog centra za istraživanje javnog mnijenja od početka godine, u uvjetima stagnacije ta se brojka nije mogla povećati), točnije 71%, uopće nema nikakvu ušteđevinu. 10% stanovništva ima bankarske uloge u ovoj ili onoj količini (a ne samo tekući račun za uplatu plaće, koja se skida na bankomatu). Pojam ''gomilanja'' za prosječnog Rusija započinje od skromne brojke otprilike 250 tisuća rubalja (4 200 dolara prema aktualnom tečaju). Mnogi čuvaju ušteđevinu kod kuće, pripremajući se za neku veliku kupovinu. Od 4 do 7% stanovništa koristi, prema različitim anketama, valutu kao sredstvo čuvanja i gomilanja.
Naravno, tečaj dolara u odnosu na rubalj sam po sebi ipak zanima ljude (njega prati više od polovine Rusa). Ali to samo u smislu svojevrsne naslade, jer oscilacije s rubljom najviše zabrinjavaju razmažene i bogate Ruse, koje pretjerano ne voli ostatak ruskog stanovništva. Čak s gledišta inozemnih putovanja izravni utjecaj devalvacije ima ograničeni učinak. Putovnicu ima otprilike 15% stanovništva, od kojih su većina oni koji jednom godišnje idu u Tursku ili Egipat. Udio onih koji redovito putuju na Zapad je od 3 do 5% te su ti ljudu prilično pismeni da minimiziraju svoje valutne rizike te ne padnu pod utjecaj panike.
Što se tiče utjecaja devalvacije na rast cijena, on postoji i još će se jače odraziti u sljedećim mjesecima. Ipak pad rublja na 10% u odnosu na dolar je povećanje inflacije otprilike za 1%, ostali dio inflacije ima uzrok u samoj ruskoj ekonomiji, koja nije dovoljno diversificirana, koja je suviše monopolizirana i nedovoljno konkurentna. Ipak, čak 20-30-postotni rast cijene neće izvesti ljude na ulicu, budući da to za Rusiju nije nešto potpuno iznenađujuće i novo.
Ono što je karakteristično za aktualan trenutak je i to da predsjednik i vlada uživaju povjerenje stanovništa koje nije postojalo još od sovjetskog vremena. I to na sukoba sa Zapadom, u kojem, vjeruje većina stanovništva, Rusija ima pravo, a odnos prema njoj je naprevedan. Ukratko, ''Krim je naš!''. Trenutno ne manje od 80% Rusa (podaci Levanda-centra za kraj studenog) imaju povjerenja u predsjednika (rast povjerenja povećao se za godinu dana jedan i pol puta). Broj onih, koji smatraju da nije zaslužio povjerenje, pao je tijekom godine s 12% na 4%. Za razliku od prijašnjih godina, rast povjerenja praćen je istim takvim rastom povjerenja prema drugim institucijama vlasti. U uvjetima rata u Ukrajini, u Rusiji vjeruju vlastima tako jako da ne smatraju da bi bitka rublja s dolarima zasluživala masovne proteste.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu