Rusija i SAD odmjeravaju nuklearne snage

Ilustracija: Tatjana Pereligina

Ilustracija: Tatjana Pereligina

Neki ruski mediji prošlog tjedna su izvjestili o postizanju pariteta Rusije i SAD-a u broju nosača nuklearnog naoružanja. Prema ocjenama stručnjaka, preuranjeno je govoriti o nuklearnom paritetu između ove dvije sile. Rusija i dalje zaostaje za SAD-om, ali svoje strateške snage za odvraćanje drži u punoj borbenoj spremnosti.

Američki State Department početkom listopada objavio je informacije o stanju strateških nuklearnih snaga Moskve i Washingtona, koje su dobivene tijekom razmjene podataka između dviju zemalja prema uvjetima Praškog sporazuma (iz 2010.) o mjerama za daljnje smanjivanje i ograničavanje strateškog ofanzivnog naoružanja (START-3). Niz ruskih medija objavio je da je Rusija uspostavila paritet s Washingtonom po broju nosača nuklearnog naoružanja.


Što se računa

Ovakva tvrdnja nije u potpunosti ispravna. Na ovu činjenicu je u svojim komentarima za jednu od informativnih agencija ukazao bivši načelnik Glavnog stožera raketnih jedinica strateške namjene, general-pukovnik Viktor Esin: "Po broju raspoređenih interkontinentalnih balističkih raketa, balističkih raketa na podmornicama, kao i teških bombardera, koji zapravo i realiziraju borbeni potencijal strateških nuklearnih snaga, Rusija i dalje suštinski zaostaje za SAD-om", skrenuo je pozornost novinarima. "Rusija od takvih nuklearnih sredstava ima 528 uređaja, a SAD - 266 više".

Vratiti rusku nuklearnu moć na razinu iz vremena SSSR-a
Iako je uloga nuklearnog oružja za obranu i sigurnost Rusije propisan u Vojnoj doktrini, stječe se jak dojam da njegov značaj neminovno devalvira, a riječi su postale samo ritual. Međutim, nuklearno oružje idealno pristaje uz obrambeni, neagresorski smisao ruske vojske, i upravo strateške nuklearne snage bile su i ostaju jedino jamstvo sigurnosti Rusije.

Ako se udubimo u službene podatke, pokazalo se da prema stanju do 1. rujna ove godine SAD ima 794 raspoređene interkontinentalne balističke rakete, balističke rakete na podmornicama i teške bombardere, a Rusija - samo 528. Pritom, ako gledamo broj bojevih glava raspoređenih na nosačima, Washington ima 1642, a Rusija 1643. a po broju raspoređenih i neraspoređenih uređaja, SAD ima 912, a Rusija 911.


Jednostavna aritmetika

Kako bismo se snašli u navedenim brojkama, treba se podsjetiti da, prema uvjetima Sporazuma START-3, svaka strana do 2018. treba imati po 700 razmještenih strateških nosača nuklearnog naoružanja (to jest onih koji se nalaze u jedinicama i na borbenom dežurstvu) i još 100 neraspoređenih, to jest onih u skladištima. Istovremeno, obje strane moraju imati maksimum 1550 raspoređenih nuklearnih bojevih glava. I sada postaje jasno da SAD mora nastaviti sa smanjivanjem svojih strateških nuklearnih snaga, prije svega broja raspoređenih strateških raketa, a Rusija može povećavati broj svojih strateških nosača, i pritom isto kao i SAD smanjivati broj nuklearnih bojevih glava na njima.

Približna ravnoteža nuklearnih bojevih blokova na strateškim nosačima Rusije i SAD-a objašnjava se okolnošću da Washington ima kopnene balističke rakete "Minuteman", koje po pravilu nose od jednog do tri bojeve glave. SAD imaju oko 450 ovakvih raketa. A osnovni nuklearni potencijal je lociran na strateškim raketama nuklearnih podmornica "Trident-2". Na svakoj od njih ima po osam djeljivih bojevih blokova s individualnim navođenjem (RGČ IN, tj. MIRV). SAD ima 14 nuklearnih podmornica klase "Ohio" koje na sebi nose strateške rakete, na svakoj podmornici po 24. Orijentacijski, to je tisuću nuklearnih bojevih glava skrivenih u oceanskim dubinama. Ima još 230 strateških bombardera, i to tri tipa - V-52N, V-1V i V-2A (od toga se preko 50 drži u rezervi, po skladištima i hangarima). A prema uvjetima iz START-3, svaki takav bombarder se tretira kao jedna raketa, iako avion može nositi priličan broj krstarećih raketa s nuklearnim bojevim glavama, kao i atomske bombe.


Očuvanje nacionalne sigurnosti

Osnovni potencijal strateškog nuklearnog naoružanja Rusije nalazi se u raketnim jedinicama strateške namjene (RVSN). Na monoblok-raketama (s jednom glavom) mobilnih sustava i baziranih u silosima ("Topol" i "Topol-M") do 1. siječnja 2014 bilo ih je 186. Nadalje, na mobilnim i u dogledno vrijeme silosnim sustavima "Jars", koji ima djeljive bojeve glave s individualnim navođenjem. Više od 30 ih je na kotačima. I na silosnim sustavima R-36MUTTH / R-36M2 "Vojvoda", s deset djeljivih bojevih (MIRV) glava i UR-100NUTTH "Stilet" sa šest MIRV glava. Na borbenom dežurstvu su 92 rakete. Ukupno na zemlji ima 311 raketa i 1078 bojevih glava. U isto vrijeme na osam ruskih nuklearnih podmornica strateške namjene (dok na bojno dežurstvo nisu stupile nove strateške nuklearne podmornice klase "Borej" s raketama "Bulava") postojalo je 112 raketa R-29R i R-29M "Sinem" i "Leiner" s 416 bojevih glava. Tu je i još 66 strateških bombardera Tu-95MS i Tu-160.

Navedena aritmetika ne govori o nuklearnom paritetu Rusije i SAD-a, nego o strateškoj ravnoteži koja prisiljava Washington na potpisivanje sporazuma o mjerama za daljnje smanjivanje i ograničavanje strateškog ofanzivnog naoružanja s Moskvom.

Rusija se ne namjerava boriti za paritet u strateškom nuklearnom naoružanju ni s jednom državom. Ona savjesno izvršava svoje obveze iz Sporazuma START-3 i, kako potvrđuju nedavni manevri Raketnih jedinca strateške namjene, održava strateške snage za odvraćanje u visokom stupnju borbene spremnosti. Ne kao prijetnju nekome, nego kao suvereno pravo na očuvanje svoje nacionalne sigurnosti i sigurnosti svojih saveznika.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće