Nečujna diplomacija

Karikatura: Viktor Bogorad

Karikatura: Viktor Bogorad

U čemu bi se mogao sastojati nekakav dogovor kojim bi bila okončana krvava kriza u Ukrajini? To je okvirno bilo jasno još u travnju, kada je u Ženevi poduzet prvi pokušaj postizanja sporazuma između sukobljenih strana, prije masovnog krvoprolića u Donbasu, žestokih borbi, opsade gradova i oborenog civilnog zrakoplova. Danas je situacija mnogo složenija, ali suština se nije promijenila.

Vojnopolitički konflikt koji zbog Ukrajine danas potresa cijelu Europu izgleda beznadno. Izlaz iz situacije je moguć jedino ako se ulože izuzetni diplomatski napori i povuku nestandardni potezi. Ni jedno ni drugo ne može se činiti javno, a svako curenje informacija - bilo namjerno ili slučajno - otkriva ovaj proces očima javnosti i pomiče ga u sferu u kojoj među sudionicima vlada potpuno uzajamno neprihvaćanje. A kada se radi o ozbiljnom pregovaračkom procesu, o njegovom sadržaju saznajemo tek na kraju: bilo u slučaju neuspjeha, bilo u slučaju da se pregovori završe postizanjem određenog dogovora.

Ukrajinski sukob je građanski rat u koji su umiješane vanjske sile i interesi. On spada u onu vrstu sukoba kod kojih okosnica mogućeg kompromisa i buduće političke ravnoteže mora biti utvrđena prije nego što se postigne primirje.

U čemu bi se mogao sastojati taj dogovor? To je okvirno bilo jasno još u travnju, kada je u Ženevi poduzet prvi pokušaj postizanja sporazuma između sukobljenih strana, prije masovnog krvoprolića u Donbasu, žestokih borbi, opsade gradova i oborenog civilnog zrakoplova. Danas je situacija mnogo složenija, ali suština se nije promijenila.

Na pregovaračkom stolu je nekoliko tema. Prva je političko uređenje Ukrajine koje bi istoku zemlje jamčilo poseban status uz očuvanje kulturnopovijesnog identiteta. Druga je neutralan status Ukrajine i njezino odustajanje od pristupanja NATO-u, što Rusija smatra preduvjetom svoje sigurnosti. Treću temu čini širok spektar pitanja vezanih uz plin: dugovi, cijena, tranzit i dr. Četvrta tema je revitalizacija ukrajinske ekonomije nakon završetka rata, što će u slučaju potpunog prekida odnosa s Rusijom biti gotovo nemoguće.

Svaki od ovih elemenata pojedinačno izgleda nerješiv, a kamoli svi oni uzeti zajedno. Ali, u stvari, veća je šansa da se postigne nekakvo rješenje svih ovih problema u paketu, nego ako bi se rješavali jedan po jedan. To su gotovo osnove svake diplomacije. Što ima više mogućnosti za povezivanje različitih pitanja, to je širi manevarski prostor za uzajamne ustupke. Mogu se pojaviti teme koje su za jednu stranu od drugorazredne važnosti, dok za drugu imaju principijelni značaj, i tada strane mogu izaći u susret jedna drugoj.

Moskva ne planira "predati" narodne republike, već prije želi postići da njihovi predstavnici budu prihvaćeni kao sudionici mirovnog procesa.

Tužno je ali istinito da je na ovakvim susretima gotovo beskorisno razmatrati pitanje obustavljanja borbenih djelovanja. Ukrajinski sukob je građanski rat u koji su umiješane vanjske sile i interesi. On spada u onu vrstu sukoba kod kojih okosnica mogućeg kompromisa i buduće političke ravnoteže mora biti utvrđena prije nego što se postigne primirje. Vojni uspjesi sukobljenih strana predstavljaju argument, još jedan adut tijekom pregovora političkih predstavnika. Zbog toga će se oružani sukobi i diplomatski pregovori voditi usporedno.

Stanovnici Donjecka napuštaju grad pod opsadom
Donjeck je izložen sve intenzivnijoj paljbi, bolnice su prepune, u trgovinama vlada nestašica, a ljudi odlaze kamo mogu. Dopisnik Ruskog vjesnika izvještava o tome kako živi grad pod opsadom.

Zašto su pregovori ipak obnovljeni? Sredinom srpnja, naime, u svjetlu prave informacijsko-propagandne oluje, koja je počela nakon obaranja malezijskog aviona, činilo se da je sve gotovo, da više neće biti nikakvih razgovora, već da će se rat voditi do konačne pobjede. Za nastavak pregovora, međutim, ima nekoliko razloga.

Rusija, koja ne krije da prema dobrovoljcima gaji političke i čisto ljudske simpatije, u potpunosti je svjesna koju liniju ne želi prijeći. Pitanje vojne intervencije se ne postavlja, što znači da oružanu fazu konflikta treba okončati. Istina, Moskva ne planira "predati" narodne republike, već prije želi postići da njihovi predstavnici budu prihvaćeni kao sudionici mirovnog procesa. Što znači da ne može dopustiti da ih ukrajinska vojska u borbama porazi. Dobrovoljcima su pritom sada potrebni vlastiti politički predstavnici koji bi se mogli uključiti u ovaj proces. I to ne bi mogli biti odvažni zapovjednici s bojnog polja, pogotovo ne oni ruskog porijekla, jer njihov zadatak je nešto drugo.

Kijev se, naravno, ne može povući. Veliki broj žrtava i ogromna razaranja prisiljavaju ga da se bori za vojnu pobjedu, inače će se unutar samog ukrajinskog društva postaviti nezgodno pitanje: za što je plaćena tako visoka cijena? Rat, međutim, potuno uništava nacionalnu ekonomiju, koja je i bez toga bila u žalosnom stanju. Ukrajina može računati samo na vanjsku pomoć, koja dolazi iz dobro poznatih izvora. Ovi, međutim, zasada ne pokazuju spremnost da odriješe kesu.

Povećati sliku.

Nitko nema onoliko sredstava koliko će za to biti potrebno. Glavni teret financijskog spašavanja Kijeva na sebe će očito morati preuzeti Europa, ali njoj nedostaju slobodna sredstva. A čak su i oni Europljani koji se prema Rusiji odnose krajnje negativno, optužujući je za sve nevolje Ukrajine, svjesni da se bez gospodarske suradnje Moskve, a pogotovo u slučaju da ona pruži aktivan otpor, ukrajinsko pitanje ne može riješiti. Dok plinska kriza još uvijek prijeti na horizontu.

Pritom ono što je prije nekoliko mjeseci izgledalo nezamislivo danas više nije sasvim nemoguće. "Sankcijska groznica", koja je zahvatila sve sudionike, diktira posebnu logiku ponašanja. Kijev je već spreman vlastitim zakonom zabrani tranzit plina u Europu, dok Moskva, izazvana time što se Zapad prema stalnoj članici Vijeća sigurnosti UN-a ponaša kao prema trećerazrednoj zemlji koja je spremna popustiti pod pritiscima, razmatra mogućnost da upotrijebi drastične mjere.

Ukrajinska kriza je već uništila ono što se poslije Hladnog rata smatralo za novi sustav europske sigurnosti. Ako diplomacija uspije riješiti ovu krizu, bit će to prvi korak prema uspostavljanju istinski novog sustava.

Autor teksta je predsjednik predsjedništva Vijeća za vanjsku i obrambenu politiku.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće