U obranu izolacije

Karikatura: Andrej Tkalenko

Karikatura: Andrej Tkalenko

Globalizacija nije novi fenomen: težnja za širenjem utjecaja postoji otkad je svijeta. Nedavna samoizolacija Rusije po pitanju uvoza prehrambenih proizvoda može biti samo pozitivna. Ovaj potez skreće pažnju i na mnoga druga važna pitanja o svijetu u kojem živimo.

Ne sviđaju mi se prigovori mojih moskovskih prijatelja i kolega da će sada u ruskoj prijestolnici teže moći nabaviti sir Gruyère ili Camembert zbog zabrane uvoza robe iz Europske unije. Naravno, nitko neće umrijeti od gladi zato što ne konzumira europske ili sjevernoameričke proizvode. Zapravo, žudnja za zapadnim proizvodima i sistemima (koja postoji i u Indiji i drugim zemljama Azije) nastaje uslijed snažnog utjecaja globalizacije i intenzivne kampanje da se čitavo čovječanstvo „mentalno pokori“.

Globalizacija nije novi fenomen, a težnja za širenjem utjecaja postoji otkad je svijeta. Primjer za to je i nedavna ekspanzija bliskoistočnih religija na cijeli svijet, započeta još prije mnogo stoljeća. Međutim, sve treba imati svoju mjeru.

Uvijek sam smatrao da se pravi duh i kultura Rusije najbolje mogu upoznati kada se ode istočno od Urala.

Prije nego što netko pomisli kako neopravdano tvrdimo da je život u Moskvi bio bolji prije dolaska svjetskih trgovačkih lanaca, potrebno je objektivno sagledati promjenu stila života u ruskoj metropoli. Prije svega, svatko tko je u posljednjem stoljeću ovdje redovno dolazio primijetit će da se veća konzumacija brze hrane odrazila na liniju Moskovljana. Snobovi će sigurno reći da su pridošlice iz unutrašnjosti najveći konzumenti proizvoda McDonald’sa, ali takvi komentari su neozbiljni. Bolesti čiji uzrok leži u suvremenom načinu života, a koje su ranije bile rijetke, u ovom gradu postaju češće nego što su bile prije petnaestak godina. Barack Obama potiče Amerikance da uzgajaju povrće u svojim vrtovima, dok istovremeno službenici američke vlade traže od sve više zemalja da otvore tržišta za restorane brze hrane, gotova jela i genetski modificiranu hranu.

Zapadni (točnije, američki) sistemi i ideje dovode do sve veće nezaposlenosti i uništavaju manje kompanije širom svijeta. Zato se moramo zapitati koristi li globalizacija uopće malim zajednicama. U Skandinaviji vrlo dobro razumiju značaj koji ima kupovina domaćih proizvoda i koliko je važna podrška malim tvrtkama. Raste broj ljudi koji izbjegavaju multinacionalne trgovačke lance i kupovinu preko Interneta iako to ponekad bude ponešto skuplje.


Usmjerenost na lokalne interese

Aktualna deglobalizacija Rusiji može donijeti samo korist. Država sve snažnije potiče poljoprivrednike i poduzetnike. Čak i rusku industriju može ojačati to što će imati veći prostor na tržištu. Rusija bi trebala slijediti primjer skandinavskih zemalja koje su se usmjerile na lokalne interese. Više bih volio kupovati robu od ruskih seljaka nego inozemnu hranu masovne proizvodnje.

Embargom protiv sankcija: tko je veći gubitnik?
Procjenjuje se da će zemlje Europske unije izgubiti 12 milijardi eura zbog embarga na prehrambene proizvode koji je Rusija uvela kao odgovor na sankcije EU.

Izvjestan stupanj izolacije pomaže u očuvanju lokalne kulture i tradicije. Uvijek sam smatrao da se pravi duh i kultura Rusije najbolje mogu upoznati tek istočno od Urala. Gradovi kao što su Habarovsk ili Vladivostok (čak i poslije njegove rekonstrukcije 2012. godine) mogu posjetitelju dočarati pravu rusku atmosferu koja se zbog globalizacije više ne može naći u Moskvi i ostalim svjetskim metropolama. Svi veliki gradovi sliče jedni na druge i u svakom od njih se mogu naći iste robne marke. Zapravo, svijet zatrovan globalizacijom može se smatrati distopijom. Ono što velike korporacije rade u mnogim zemljama predstavlja modernu verziju kolonizacije.

Treba prihvatiti zajedničke vrijednosti koje mogu koristiti lokalnoj zajednici, ali potpuno standardizirani svijet gdje ljude svode samo na potrošače i navode ih da kupuju proizvode koji im zapravo nisu potrebni svakako nije u zajedničkom interesu. Rusija se ne treba ponovno vratiti na socijalizam, za nju bi bilo bolje krenuti novim putem koji podrazumijeva veću ekonomsku ulogu malih zajednica što će omogućiti i napredak svih dijelova zemlje. Ako se počnemo brinuti za životnu sredinu, svi će imati koristi osim pohlepnih korporacija za masovnu proizvodnju hrane i druge robe koje zbog profita zanemaruje kvalitetu i etiku.

Sve više jača svijest, čak i u SAD-u – samom središtu korporativne pohlepe – da je potrebno podržati lokalnu industriju i uzgoj organske hrane. Pravo je vrijeme da i zemlje poput Indije i Rusije prihvate ove ideje i stvore uvjete za kvalitetniji način života koji će većem broju ljudi donijeti veće koristi.

Onima koji njeguju poseban ukus, koji žele najbolje zapadne proizvode, neće biti teško sjesti u prvi zrakoplov i zadovoljiti svoje potrebe. Europa i Sjeverna Amerika pravo su mjesto za takve ljude jer Zapad nema ništa protiv njihovog novca.

Dakle, bit će dobro ako Rusija iskoristi zabranu uvoza poljoprivrednih proizvoda sa Zapada i dodatno razvije domaću proizvodnju hrane bez obzira na mišljenje nekih elitističkih snobova.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće