Po mom mišljenju, demonizacija Rusije od strane zapadnih medija je - moda. A moda je religija „slobodnih intelektualaca“. Kao i biznis u svakom slučaju. Protiv mode se ne može, mediji ne opraštaju – dok se stipendija, sveučilišno mjesto, tiraža ili prilika za sudjelovanje na izložbama mogu i izgubiti. Disidentstvo ni u kojem slučaju nije poželjno – izvolite nazad u vrstu.

„Ljevičari“ i „konzervativci“

Podrazumijeva se da „intelektualac“ na Zapadu treba biti „ljevičar“. Osjeća obavezu da brani (nije jasno od koga) „seksualne manjine“, da se suosjeća s „narodima Afrike“, s dalaj-lamom, da osuđuje američki imperijalizam, Izrael, „putinovsku diktaturu“. Pomalo čudan, ali koktel koji se obavezno konzumira. Vrlo je zdrav i doktor ga je prepisao svim „intelektualcima“ bez izuzetka.

Zapadni „konzervativac“ (postoje i takvi u posebnim rezervatima tipa „Fox News“) smjelo odbija plakati nad strašnom sudbinom „seksualnih manjina“, ali dužan je govoriti o „islamskoj prijetnji“ i o „Obaminom socijalizmu“; mora štititi „tradicionalne zapadne vrijednosti“ i ima pravo braniti Izrael. Ali „putinovsku Rusiju“ osuđuje ne manje, nego čak i više od svog „protivnika“ – „ljevičara“.

Profesionalnim putinofobima u Rusiji su radi uspjeha njihovih zamisli potrebni putinofobi na Zapadu. Na taj se način krug zatvara.

Moda! „Navika je čudo.“ Međutim, ona je lažna. Serijska literatura tipa „Rusija - mafija - korumpirani službenici - pijanci - hrabri borci protiv diktature - narod koji pasivno pati - deponiji i beskućnici“, sve to je samo čisto olajavanje. Isto kao kada bi se o SAD-u sudilo na temelju kriminalističke literature.

Postoje u Rusiji i mafija i korupcija, postoje i beskućnici, kao i navika da se popije – samo pitanje je kakvi su razmjeri. Beskućnika nemamo više nego u Parizu ili „savršeno uređenom“ Kopenhagenu, ne pije se više nego u Njemačkoj ili Finskoj. S druge strane, statistika kaznenih djela viša je nego u Europi, pa čak viša nego u SAD-u, ali i dalje se radi o „prosječnim vrijednostima“. U stvarnom životu, međutim, predstavnik srednje klase vidi sva ta čuda samo na televiziji. Kao i pucnjavu u američkim školama.

Kriza je po „njima“ udarila mnogo jače nego po nama. Nezaposlenost na Zapadu puno je veća nego u Ruskoj Federaciji. Napredak u društvu i u karijeri je i tamo i ovdje prilično težak. Ipak, u Rusiji je stanje malo bolje jer po dolasku u Rusku Federaciju stručnjaci obično napreduju po pitanju statusa i plaće.

Ekologija ruskih gradova u prosjeku je na nižoj razini nego u zapadnim gradovima EU. Slično se može reći i za brojne medicinske usluge.

S druge strane, porezni sustav je bolji. Uslužni sektor i potrošnja otprilike su negdje na istoj razini. Mogućnosti za karijeru i zaradu su bolje. Troškovi stanovanja su različiti (u Moskvi su viši nego u većini europskih prijestolnica, a u unutrašnjosti drastično niži). 

Zanimljiv primjer je „Rus Depardieu“. Jasno je da je Rusija u njegovim očima kao ukrašeni suvenir, kao lijepa bajka – iako neki ruski putovi i neka ruska sela ne mogu izgledati ljepše nego što jesu: on ipak nije Katarina Velika, nitko neće sagraditi Potemkinova sela zbog njega. Bez obzira što on Rusiju promatra kroz „ružičaste naočale“, još uvijek ima veliku prednost u odnosu na nas – on može napraviti usporedbu! Poznaje iz osobnog iskustva situaciju u Francuskoj i općenito u EU, a ne s interneta i iz turističkih brošura. Uspoređujući tako, na primjer, poreze i birokraciju u Europi, i poreze i birokraciju u Rusiji – on bira Rusiju.

Neprestana migracija

Granica između EU i Rusije nije željezna zavjesa, niti tampon-zona. Odvija se neprestana migracija u oba smjera. Prema podacima statističke službe „Rostat“, 1997. godine se iz Rusije odselilo na stalni boravak u Njemačku 48000, u SAD 9000, a u Izrael 13000 ljudi. Tijekom 2010. u Njemačku je emigriralo 3700, u SAD 1400, a u Izrael 900 ljudi. U Rusiji se u 2010. za stalno nastanilo: doseljenih iz Njemačke 2600, iz SAD 650, a iz Izraela 800 ljudi. 

Ljudi glasaju svojim primjerom na taj način – izražen je pad emigracije pa je usporediv broj onih koji se odseljavaju i onih koji se doseljavaju za stalno.

Što je sasvim razumljivo: kriza je po „njima“ udarila mnogo jače nego po nama. Nezaposlenost na Zapadu puno je veća nego u Ruskoj Federaciji. Napredak u društvu i u karijeri je i tamo i ovdje prilično težak. Ipak, u Rusiji je stanje očigledno bolje jer po dolasku u Rusku Federaciju stručnjaci obično napreduju po pitanju statusa i plaće. Kod nas dolaze deseci tisuća stručnjaka sa Zapada, dijelom naši bivši zemljaci, ali i ne samo oni.

Ljudi na Zapadu koji zaista imaju kontakt s Rusijom dobro znaju da je slika naše zemlje u njihovim medijima laž. Točnije - karikatura. Kao što i ljudi u Rusiji povezani sa Zapadom znaju da mi imamo svoje probleme kao što i oni imaju svoje. Jednim dijelom problemi su isti, drugim dijelom različiti, ali svakako se mogu usporediti. Prema tome ljudi odlaze i dolaze što je sasvim normalno u otvorenom svijetu.

Moda je religija „slobodnih intelektualaca“. Kao i biznis u svakom slučaju. Protiv mode se ne može, mediji ne praštaju – dok se stipendija, sveučilišno mjesto, tiraža ili prilika za sudjelovanje na izložbama mogu i izgubiti.

Međutim, u virtualnom svijetu je drugačije. Prosječni gledatelj na Zapadu odrastao je u uvjerenju o „totalitarnom mafijaškom režimu“ u Rusiji.

Politika je posebno pitanje. Da, naša praksa (izbori, političke stranke) zaista se razlikuje od one na Zapadu. Istina, jasno je da svugdje postoji „upravljana demokracija“, jer kako objasniti takve „slučajnosti“ da predsjednici budu Bush Stariji i Bush Mlađi, zatim predsjednik Clinton i državna tajnica Clinton itd. Svugdje vlada elita. Ipak, nije problem reći kako je suvremena i efikasna administracija u nekim zapadnim zemljama bolja nego naša gruba administracija.

U svakom slučaju, kako god izbori bili organizirani, većina bi sigurno podržala Putina. Razlog je vrlo jednostavan – većina živi bolje (sitije, otvorenije, slobodnije, mirnije) nego ikada ranije u povijesti Rusije. Gdje je tu „osobni doprinos“ a gdje „opći napredak“ - moglo bi se beskrajno raspravljati. Jedna stvar je jasna: ruski birač nije sklon tražiti pogaču nad kruhom.

A profesionalnim putinofobima u Rusiji su radi uspjeha njihovih zamisli potrebni putinofobi na Zapadu. Na taj način krug se zatvara.

Autor je politolog i novinar, član Predsjedničkog vijeća Rusije.