1. Mnogi su bili umorni od rata U kolovozu 1914. godine, kada je Prvi svjetski rat tek počeo, rusko društvo ga je dočekalo s oduševljenjem, ujedinivši se oko kralja i ideje obrane domovine. Nakon tri godine, nakon ogromnih žrtava (samo u 1916. godini je ubijeno i ranjeno preko 2 milijuna ruskih vojnika), raspoloženje je bilo sasvim drugačije. "Bila je poljuljana vjera u konačan uspjeh kao i povjerenje u zapovjedništvo", tako je raspoloženje društva okarakterizirao povjesničar Nikolaj Golovin. |
2. Ekonomski problemi Pisac Viktor Šklovski je u veljači 1917. godine promatrao kako Peterburžani stoje u redovima za namirnice i "zaljubljeno gledaju" običan kruh. Paradoks je u tome što je u trenutku kada je počela revolucija u zemlji bilo dovoljno kruha i drugih namirnica, ali zbog logističkih problema je samo fronta blagovremeno snabdjevana. U pozadini, pa i u glavnom gradu, bilo je prekida u opskrbi kruhom što je izazvalo glad i dodatno razgnjevilo mase. "Industrija je bila takva da nije mogla riješiti postavljeni zadatak. Nedostatak industrijske robe, uz nedovoljnu učinkovitost željeznice, izazvao je patnje gradskog stanovništva u drugoj polovici rata", pisao je povjesničar i ekonomist Mihail Florinski. |
Snaga koja će zbrisati Privremenu vladu bila je krajnje ljevičarska stranka boljševika. Njihov lider, bivši politički emigrant Vladimir Lenjin, doputovao je u Petrograd iz Švicarske 16. (3.) travnja i odmah počeo aktivno propagirati radikalnu liniju. U programu pod nazivom "Travanjske teze" Lenjin je pozvao da se odmah prekine rat, da se nacionalizira zemlja i smjeni vlast "buržoasko-liberalne" Privremene vlade, i da se umjesto nje uspostavi vlast Sovjeta. U tom trenutku on nije bio podržan. |
U travnju 1917. godine ministar vanjskih poslova Privremene vlade Pavel Miljukov je napisao notu saveznicama Rusije u Prvom svjetskom ratu i obećao da će Rusija ispuniti sve preuzete obveze i nastaviti rat do konačne pobjede. To je izazvalo gnjev onih koji su se predstavljali kao običan narod "koji je umoran od rata". Oni su organizirali masovne demonstracije i mintinge koji su trajali dva dana. Zahtijevali su da se obustavi rat, da se raspusti vlada i da se vlast prepusti Sovjetima. Tadašnja kriza je ugušena, Miljukov je smijenjen, a u vladu su ušli umjereni socijalisti (ne boljševici). |
Nova kriza je nastupila u srpnju. Boljševici su 16.-18. (3.-5.) srpnja izveli na ulice naoružanu gomilu mornara, radnika i anarhista, i stupili u direktan sukob s Privremenom vladom. Vlada je uz pomoć lojalnih vojnih jedinica uspjela rastjerati protivnike koji su skandirali: "Sva vlast Sovjetima!" Boljševici su proglašeni njemačkim špijunima i stavljeni su izvan zakona. Lenjin je pobjegao u Finsku. Svu vlast je preuzeo predsjedavajući ministar Aleksandar Kerenski. |
Kada je odbijen napad ljevičara, Privremenu vladu su napali desničari. Vrhovni zapovjednik, general Lavr Kornilov, krenuo je 7. rujna (25. kolovoza) na Petrograd u namjeri da uspostavi vojnu diktaturu, u dogovoru s Kerenskim. Međutim, Kerenski je ipak raskinuo savezništvo s Kornilovim (plašeći se da će izgubiti vlast) i obratio se ljevičarima. Uz pomoć rehabilitiranih boljševika kretanje trupa na Petrograd je zaustavljeno, ali je autoritet Kerenskog snažno poljuljan. |