Robne burze gotovo da i nisu reagirale na sastanak u Dohi - cijene nafte oscilirale su uobičajeno i u prosjeku iznosile 41 dolar po barelu. "To znači da rezultati pregovora nisu tržištu dali jasne smjernice i da u budućnosti špekulanti više neće jako reagirati na takve sastanke", objašnjava Aleksandr Pasečnik, voditelj analitičke uprave Fonda za nacionalnu energetsku sigurnost.
Prema njegovom mišljenju, u skoroj će se budućnosti cijena nafte kretati između 40-45 dolara po barelu, a takav raspon cijena prilično je podnošljiv za ruski proračun.
Zašto se nafta podigla s dna?
Kotacije nafte dostigle su podnošljivu razinu za ruski proračun tijekom posljednja dva mjeseca - za vrijeme priprema za katarski sastanak. Rasprave o mogućnosti zamrzavanja razine proizvodnje u ključnim zemljama izvoznicama počele su sredinom veljače. Od tog su trenutka cijene počele sistematično rasti od 32 dolara po barelu (16. veljače) do 44 dolara 12. travnja.
Međutim, umiješali su se i neki bitni faktori, primjećuje Aleksandr Pasečnik.
Ulaganja u složene projekte (prerada škriljevca u naftu i eksploatacija šelfa) odgođena su. Već to stvara ograničenja u opskrbi naftom. Osim toga, razdoblje niskih cijena nafte isprovociralo je potražnju. Kina je, na primjer, u prvom tromjesečju ove godine povećala uvoz nafte - to je također potaknulo globalnu potražnju.
"Sve u svemu, ovi su faktori "progutali" efekt zasićenosti, koji je bio prisutan na tržištu početkom siječnja (2 milijuna barela dnevno bili su viškovi). Tih viškova sada ima manje", rezimira Pasečnik.
Koji će faktori u budućnosti utjecati na naftu?
"Tržište nafte može pasti u groznicu, s obzirom na to da postoje još tri nepredvidiva čimbenika koja utječu na cijenu", smatra Sergej Pravosudov, direktor Instituta za nacionalnu energetiku.
"Cijene će ovisiti o tome koliko će se smanjiti proizvodnja nafte u SAD-u, koliko će taj index u isto vrijeme povećati Iran i Irak i kojom će se brzinom povećati globalna potražnja za naftom", objašnjava stručnjak. "Sudionici pregovora u Dohi u suštini se nisu htjeli dogovoriti ni o čemu", dodaje stručnjak. Ključne naftne države, osim Iraka i Irana, i tako ne planiraju povećati proizvodnju. "Rusija ne može fizički povećati proizvodnju jer je ona već dugi niz godina na maksimumu. Proizvodnja Saudijske Arabije također je na maksimumu, iako Saudijci tvrde da imaju dodatne mogućnosti, ali nitko to ne može potvrditi ili opovrgnuti", primjećuje stručnjak.
17. travnja u Dohi su održani pregovori 17 zemalja proizvođača nafte, uključujući Rusiju i Saudijsku Arabiju. To je bio pokušaj da se dogovore o zamrzavanju razine proizvodnje nafte. Međutim, deklaracija nije potpisana zbog Saudijaca. Zahtijevali su da dokument potpišu sve zemlje OPEC-a, uključujući Iran i Libiju. To je nemoguće: uoči pregovora Iran je još jednom potvrdio da namjerava podići proizvodnju na razinu iz razdoblja prije sankcija, od 4 milijuna barela dnevno, a Libija nema kontrolu nad svojom proizvodnjom nafte.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
Moskva uvodi nove sigurnosne mjere.