Direktori Rosnefta i Ruskih željeznica objavili svoje prihode

Najveća ruska naftna kompanija Rosneft, koja pripada državi, objavila je podatke o prihodima svojih top-menadžera, stoji u izvještaju njezine press-službe. Minimalna plaća predsjednika kompanije Igora Sečina, koji je u prošlosti obavljao dužnost zamjenika premijera ruske vlade i za kojeg se smatra da je osobni prijatelj Vladimira Putina, iznosi, zajedno s bonusima, 600 milijuna rubalja (11, 6 milijuna dolara) godišnje. Odmah za Igorom Sečinom svoju plaću otkrio je i Vladimir Jakunin, direktor Ruskih željeznica, druge državne korporacije. Ispostavilo se da zarađuje, uzevši plaću bez bonusa, 48-66 milijuna rubalja (0,95-1,3 milijuna dolara) godišnje, izvještava agencija Interfaks. Ranije su oba top-menadžera odbijala objaviti svoje podatke. Međutim, tijekom ''direktne linije'' sa stanovnicima države u travnju 2015. Vladimir Putin je preporučio direktorima državnih korporacija da se izjasne o svojim prihodima.

Tempo pada ruskog BDP-a gotovo se utrostručio U ožujku količina BDP-a Rusije smanjila se za 3,4%. To znači da se tempo pada BDP-a gotovo utrostručio. Kao odgovor na smanjenje realnih plaća stanovništvo je već počelo aktivnije stjecati sredstva. Ipak, ekonomisti predviđaju da pad ekonomije neće biti završen do kraja 2015.

Glavni problemi

''Top-menadžeri državnih korporacija znaju da takve vrste plaća odskaču od drugih ekonomskih pokazatelja suvremene Rusije. Kad bi one odgovarale drugim pokazateljima, ne bi bilo takvih igrica oko objavljivanja informacija'', govori Sergej Smirnov, doktor ekonomskih znanosti, direktor instituta za socijalnu politiku i socijalno-ekonomske probleme na Višoj školi ekonomije. Prema njegovim riječima, kad prosječna plaća Rusa iznosi 33,2 tisuće rubalja mjesečno (654 dolara) ili oko 7 800 dolara godišnje, prihodi top-menadžera državnih korporacija izazivaju nezadovoljstvo i gunđanje javnosti. ''Na pozadini krize plaće izgledaju drsko te nitko nije čuo da top-menadžeri žele sebi zbog krize smanjiti plaće'', dodaje Sergej Smirnov.

Prema riječima Sergeja Smirnova, javnost ne zna koliko je utemeljeno imenovanje ovog ili onog čovjeka na određenu visoku funkciju te koliko odgovarajuće država određuje plaće tim ljudima. Konkretno govoreći, kako govori Smirnov, Rosneft i Ruske željeznice traže financijsku pomoć od države. Rosneft traži 200-250 milijardi rubalja (3,9-4,9 milijarde dolara) iz Fonda za nacionalno blagostanje, koje je osnovano radi financiranja novih projekta. Ruske željeznice, pak, traže 500 milijardi rubalja (9,8 milijardi dolara) iz budžeta za osiguranje financijske stabilnosti.

Kako stoje stvari u inozemstvu?

Prema ocjenama analitičara IH Finama Timura Nigmatullina, svi prihodi direktora Rosnefta otprilike odgovaraju svjetskim standardima. ''Otprilike odgovaraju prihodima direktora BP-a'', govori. Radi usporedbe, prema podacima novina Vedomosti, u 2014. opća plaća predsjednika ExxonMobila Rexa Tillersona iznosi 33,1 milijuna dolara, Roberta Dudleya iz BP-a iznosi 15, 33 milijuna dolara, Johna Watsona iz Chevrona – 25, 97 milijuna dolara. ''Danas glavni direktor u SAD-u prosječno dobiva 15-20 puta više nego njegov ruski kolega'', dodaje Ilja Bikovnikov, predstojnik na Katedri za menadžment pri RANHiGS-u. Prema njegovim podacima najplaćeniji američki top-menadžer je Anthony Petrello (68, 3 milijuna dolara), direktor Naborsa, koja je specijalizirana za pružanje naftno-industrijskih servisnih usluga. Iza njega slijedi Leslie Moonves iz televizijske korporacije CBS, on je zaradio 65, 6 milijuna dolara.

Kako Rusi preživljavaju krizu

Međutim, kako ističe Timur Nigmatullin, nije korektno uspoređivati prihode direktora kompanije iz različitih država, s različitom strukturom vlasništva i politikom stimuliranja menadžmenta. ''Budući da je u Rusiji objektivno veći čimbenik korupcije, akcionari određuju maksimalno visoke plaće za menadžere radi zaštite svojih prava'', govori. U protivnom slučaju, prema riječima Nigmatullina, menadžment nije zainteresiran za učinkovit razvoj kompanije i s tog gledišta ''prihodi direktora ruskih kompanija su čak nedovoljno veliki''.