Hladne nijanse europskog sutona

Autor karikature: Nijaz Karim.

Autor karikature: Nijaz Karim.

Val anti-ruskog raspoloženja u zapadnim medijima i nadrealna izjava Vladimira Putina poslije primanja Gerarda Depardieua u ruske državljane - ovo su samo neki od razloga osim čisto ekonomskih čimbenika, zbog kojih će se država na raskršću Europe i Azije sada okrenuti k Istoku. Verojatno, na žalost zemalja eurozone.

Nedavno je lik predsjednika Putina prikazan na motornom zmaju kao predvodnik jata ždralova u vrijeme migracija na naslovnoj stranici dodatka jednog velikog dnevnog engleskog izdanja koje je imalo za cilj poticanje investicija u Rusiji. Ponižavajući članak pun je zastrašujućih riječi kao što su “korupcija”, “mišići i Harley Davidson ”, “Pussy Riot”, “autoritarnost”. Poslije ovoga samo bi mentalno bolestan čovjek ulagao u rusku ekonomiju.

Ali u usporedbi s prethodne dvije godine kada je ekonomski rast Rusije dostigao 4,5%, očekivanih 3,6% u 2012. godini predstavljali su mali pad, a na takvom rezultatu danas mogu pozavidjeti sve zemlje OEES-a. Stopa nezaposlenosti u Španjolskoj premašuje 26%, Grčka se guši u dugovima u sklopu socijalne katastrofe, Italija i Irska su priznale recesiju, a pokazatelji gospodarskog rasta Velike Britanije i Francuske bliži su nuli.

U kolovozu se stopa nezaposlenosti u Rusiji smanjila na rekordnih 5,2%. Inflacija se stabilizirala na oko 6,5%, a parametri proizvodnje, usprkos teškoj recesiji u 2009. godini , ponovno su u 2010. godini dostigli sasvim prihvatljivu razinu, posebno u prerađivačkoj industriji i građevinarstvu. Zahvaljujući nadležnom Centralne banke krediti su postali pristupačniji. Oporezivanje kompanijskih dobiti još uvijek je u granicama normale (prosječna stopa od 30%), porez na prihod ne može se smatrati pljačkaškim (fiksna stopa 13%, bez obzira na visinu prihoda). Dakle, Rusija čuva jaku poziciju u međunarodnoj zajednici, posebno kroz periodične devalvacije rublja (što si članovi eurozone ne mogu priuštiti).

Dok se Europska unija bavi samokažnjavanjem, na Istoku izranja sunce. U regiji, promjena svjetskog poretka već je preuzela vrlo konkretan oblik.

Opasnost za Rusiju, pored korupcije i sve nasilnije unutrašnje politike, predstavlja i njezin vječiti problem - zavisnost od ugljikovodika. U periodu od 2000. do 2008. od 388-postotnog povećanja cijene nafte, Rusija je znatno povećala državni budžet, ali bi početkom 2015. moglo doći do deficita. Ako je u 2007. cijena nafte od $ 37 po barelu, omogućila Rusiji da postigne uravnotežen budžet, sada bi ta cijena trebala da biti 117 dolara po barelu. U uvjetima globalne ekonomije, kao i brzog vraćanja razine proizvodnje nafte u Iraku i Libiji prema predratnom indeksu, cijena za tu energiju može „iskliznuti iz ruku“. Čak, po svoj prilici, velika opasnost leži u povećanom interesu za škriljasti plin, koja prijeti dovesti u pitanje čitav ruski energetski sektor, kao i svoje tarife koje primjenjuju na europske potrošače. „Gazprom“ je stavio svoje cijene koje ovise od toga kako kotira nafta, to jest, oko 14 dolara po barelu, dok je njegov rival norveški Statoil nedavno potpisao desetogodišnji ugovor za opskrbu plinom u Njemačkoj po spot cijenama: oko 3,5 dolara po barelu. A značaj ekonomske i geopolitičke uloge ruskog plinskog giganta i njegov utjecaj (posebno u središnjoj Europi) dobro su poznati.

Val anti-ruskog raspoloženja u zapadnim medijima i nadrealna izjava Vladimira Putina poslije primanja Gerarda Depardieua u ruske državljane, kao i obustava izgradnje pravoslavne crkve u Parizu od strane novoizabranog francuskog predsjednika, a ovo su samo neki od razloga (osim čisto ekonomskih čimbenika), zbog kojih će se država na raskrižju Europe i Azije sada okrenuti k Istoku (vjerojatno, na žalost zemalja eurozone). Vrijednost rusko-kineske trgovine (70 milijardi dolara) već je premašila vrijednost trgovine između Rusije i njenog dugogodišnjeg partnera - Njemačke (60 milijardi dolara). Japan, koji je nedavno odlučilo prekinuti s korištenjem nuklearne energije, prijeko potrebne ruskom gorivu, i takav odnos će omogućiti Rusiji da održi ovdje veće cijene energije nego na Zapadu. Energetski apetiti Koreje i Kine također najavljuju lijepu suradnju. Za lansiranje novog plinovoda Istočni Sibir - Tihi ocean služit će 12 milijardi kubnih metara plina godišnje na Južnokorejskom poluotoku (sada se tu postavlja 1,5 milijuna ruskog TPG). Štoviše, planirani razvoj prometne infrastrukture zemljišta (željeznica i putovi) smanjit će put između Zapada i Istoka na samo deset dana, dok u isto vrijeme prijevoz robe morem traje šest tjedana.

Dok se Europska unija bavi samokažnjavanjem, na Istoku izranja sunce. U regiji, promjena svjetskog poretka već je preuzela vrlo konkretan oblik. Povijesno iskustvo pokazuje da radikalne promjene uvijek zahtijevaju određenu količinu "ubrzanja", iako su u prošlosti ljudi bili skloni potcijenjivanju brzine do koje će na kraju doći. Hajdemo pokušati pripremiti se za nju ovaj put.

Članak na ruskom jeziku u novinama "RBC Daily".

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće