Dobitnik Pulitzerove nagrade Ponomarjov traži priče koje će "uznemiriti svijet"

Sergej Ponomarjov za The New York Times, World Press Photo via AP
35-godišnji fotograf Sergej Ponomarjov postao je treći Rus koji je dobio prestižnu Pulitzerovu nagradu. Nagradu je osvojio za svoju seriju fotografija koja prikazuje napore izbjeglica i migranata da stignu do Europe.

'Reporting Europe's refugee crisis' by photographer Sergey Ponomarev for The New York Times which won the World Press photo first prize in the General News Stories category and the Pulitzer Prize, shows refugees arriving by boat near the village of Skala on Lesbos, Greece, 16 November 2015.'Izvještaj o europskoj izbjegličkoj krizi' fotografa Sergeja Ponomarjova za The New York Times osvojio je prvu nagradu World Press Photo u kategoriji General News Stories i Pulitzerovu nagradu. Za veću fotografiju kliknite ovdje.

Sergej Ponomarjov uslikao je danas već poznatu sliku broda sa sirijskim izbjeglicama koji stiže na obalu grčkog otoka 16. studenog 2015. Tada je tamo pristizalo mnogo brodova – nekim danima je i njih 50 stizalo iz Turske. Većina su bili gumeni čamci na napuhavanje, no neki su čamci bili drveni i moglo se primijetiti da su izbjeglice preferirale drvene čamce.

Ponomarjov je tamo fotografirao dolaske brodova za The New York Times.

"Svaki dan, puno prije izlaska sunca, dolazili bi na plažu. Tamo se nalazilo brdo. Popeo bi se na njega sa svojim dalekozorom i promatrao horizont, čekajući da stignu prvi brodovi“, prisjeća se Ponomarjov. "Često smo cijeli dan provodili na plaži, idući od broda do broda. Brod sa slike bio je jedan od njih."

Od plaža u Grčkoj, Ponomarjov je pratio izbjeglice u Makedoniju, Srbiju, Mađarsku i Sloveniju, sve do europskih zemalja u kojima će zatražiti azil. Na projektu je, uključujući prekide, radio pet mjeseci.

Točno pet mjeseci nakon što je Ponomarjov uslikao svoju kultnu fotografiju, osvojio je najpriželjkivaniju novinarsku nagradu na svijetu - Pulitzerovu nagradu. "To je zaista nešto posebno. Pretpostavljam da to znači da sam prošle godine radio dobro", rekao je fotograf za The Moscow Times.

Ponomarjov kaže da je motiviran prije svega željom da premosti jaz koji ljudi grade između sebe i ljudskih tragedija drugdje u svijetu.

"Želim pokazati da je svijet mnogo veći od stana ili ureda", kaže on, "i da u svakom trenutku postoje ljudi koji žive živote daleko teže nego što je naš."

 

Put do Pulitzera

35-godišnji Ponomarjov je treći ruski fotograf koji je osvojio Pulitzerovu nagradu. Veličina nagrade nije ga promijenila. Za vrijeme intervjua, fotografa prekidaju deseci poruka i e-mailova s čestitkama na pobjedi. "Opa", kaže on u jednom trenutku: "Upravo sam primio poruku od Jamesa Nachtweyja. Velikog Jamesa Nachtweyja!"

Sergei Ponomarev. Source: NYT Pulitzer Prize, - 2016Sergej Ponomarjov. Izvor: Press photo

Nachtwey, svjetski poznati ratni fotograf, zapravo je Ponomarjovljeve fotografske vještine pohvalio u The Moscow Times prije intervjua. "Sergejeva vizualna percepcija funkcionira na vrlo visokoj razini. On ima sposobnost organizirati ono što vidi na uvjerljiv, složen način, koristeći cijeli niz fotografskog vokabulara s velikim majstorstvom", rekao je Nachtwey.

Na svom putu do Pulitzera Ponomarjov je prošao kroz ratove, zone sukoba i tragedije.

Radio je u ruskom gradu Beslanu 2004. godine, gdje su teroristi napali školu i držali na desetke djece kao taoce. Pokrivao je i "Nord-Ost", još jednu rusku talačku krizu u 2002., kada su teroristi napali publiku u kazalištu u Moskvi. Dokumentirao je zločine u ratnom pojasu Gaze u Palestini, revoluciju u Libiji, prosvjede na Majdanu u Ukrajini i vojne sukobe u istočnoj Ukrajini i Siriji.

Međutim, Ponomarjov se odbija definirati samo kao ratni fotograf. "Možda me smatrate ratnim fotografom jer na slici na svojoj web stranici nosim pancirku", kaže on i smije se.

"Ali ja svoju ulogu jednostavno vidim u razvitku priča koje bi trebale uznemiriti svijet."

On je čest suradnik The New York Timesa, s kojim je trenutno u "najaktivnijem" partnerstvu. Prethodno je devet godina radio kao fotograf u tiskovnoj agenciji Associated Press, a surađivao je i s novinama Kommersant i Gazeta.ru.

"Mediji u Rusiji otad su se jako promijenili," kaže on. "Velika većina je izgubila svoju nezavisnost i sada su s jedne ili s druge strane ograde. Volim raditi za one koji su nezavisniji."

Russian riot police disperse opposition protesters in Moscow. May 2012. Source: Sergei Ponomarev / APRuska interventna policija rastjeruje prosvjednike oporbe u Moskvi. Svibanj 2012. Izvor: Sergej Ponomarjov / AP

Ponomarjov je sretan da surađuje s novinama poput New York Timesa, rekao je još jedan slavni ruski ratni fotograf, nagrađivani Jurij Kozirev. "Odlična je stvar što oni fotografima daju vremena i sredstava da slijede važne priče, kao što je priča o izbjeglicama", izjavio je za The Moscow Times. "Danas je to rijetko, ne samo u Rusiji, već u cijelome svijetu."

 

Natjecanje s mačićima

"Ljudi vide svijet kroz naše oči", kaže Ponomarjov. "Jednom sam prisustvovao na konferenciji o izbjeglicama. Predavači su se koncentirali na brojeve i statistiku i bilo mi je jasno da nitko od njih nikada nije vidio te izbjeglice. Moje izlaganje je tog dana bilo posljednje – fotografije koje sam pokazao naprosto su zaprepastile publiku.“ Fotografija je univerzalni jezik pripovijedanja, kaže. „Ljudi ne moraju znati strani jezik kako bi razumijeli fotografije.“

Fotografija nedvojbeno gubi svoju moć da promijeni tijek događaja. Više ne može zaustaviti rat kao što je to mogla 1960-ih i 1970-ih, kaže Ponomarjov.

Tada je cijeli svijet potresla fotografija gole djevojčice koja bježi od napada napalmom u Vijetnamu Nicka Uta, kao i fotografija Eddieja Adamsa na kojoj šef policije puca u mladića na ulici ratom razorenog Saigona.

"Te su snažne fotografije potaknule društvo da zahtijeva prestanak rata“, kaže on. "Sada su ozbiljne fotografije krvavih ili nasilnih scena skrivene iza dobnih ograničenja i napomena da ih osjetljivi ljudi ne bi trebali gledati. One više ne šokiraju ljude toliko."

Povremeno društvo bude potaknuto na djelovanje. Fotografija utopljenog trogodišnjeg sirijskog dječaka na turskoj plaži izazvala je javni protest diljem svijeta. 

Members of the Russian radical feminist group Pussy Riot try to perform at the Christ the Saviour Cathedral in Moscow in February 2012. Two members of Pussy Riot were jailed. Source: Sergei Ponomarev / APČlanice ruske radikalne feminističke grupe Pussy Riot pokušavaju nastupiti u Katedrali Krista Spasitelja u Moskvi u veljači 2012. godine. Dvije članice završile su u zatvoru. Izvor: Sergej Ponomarev / AP

Ona je izazvala žustru raspravu i podjele unutar profesionalne zajednice o tome bi li takve uznemirujuće fotografije trebale biti objavljene. "Osobno sam protiv svih tih ograničenja", kaže Ponomarjov.

"Što više ljudi vidi nepravdu, više ih je spremno promijeniti ju", dodaje.

Druga glavna prijetnja za ozbiljne fotografe je povećana borba za vizualnom pažnjom s lakom zabavom.

"Gubimo bitku s mačićima i grudima", priznaje fotograf. "Ali siguran sam da na kraju nećemo izgubiti - mačići i lagodni vizualni užici možda jesu konstanta, ali mi uvijek donosimo nešto novo."

Originalni članak na engleskom jeziku.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće