Zašto je u porastu agresija kod ruske djece?

Ruski roditelji smatraju da djeca postaju sve agresivnija. U posljednjim godinama zabilježen je i značajan porast samoubojstava kod djece. Dječji psihoterapeut i liječnik Lev Perežogin, viši znanstveni suradnik Državnog centra za socijalnu i forenzičku psihijatriju V. P. Serbski Instituta Lebedev Ruske akademije znanosti pokušao je pronaći uzroke agresije kod djece ali i načine kako izbjeći moguće katastrofalne posljedice.

 Kako nastaju okrutna djeca

Agresija može biti ili djelovanje ili ne-djelovanje. Ono što agresiju čini agresijom je činjanica da takvo ponašanje mora biti usmjereno na objekt koji ne želi biti tretiran na taj način. Postoje tri tipa agresije, kako objašnjava psihoterapeut.

„Prva je fizička (svojstvena djeci koja nisu opterećena socijalnim normama zbog svoje dobi, i  životinjama). Druga vrsta je verbalna, kojom izražavamo agresiju riječima. I treća je indirektna – transfer agresije na treću osobu ili predmet. Postoji i još jedan scenarij, a to je autoagresija. Ta vrsta agresije usmjerena je na samog sebe – samoubojstva, samoranjavanje, autodestruktivno ponašanje (alkohol, narkotici),“ kaže Perežogin.

Bič ili medenjak: koja je metoda učinkovitija u današnjem odgoju Postoje tri područja u kojima svatko za sebe misli da je najpametniji: nogomet, politika i pedagogija. Ljudi mogu satima raspravljati o odgoju: o tome kako treba, odnosno kako ne treba odgajati djecu.

Prema mišljenju ovog stručnjaka, agresija nastaje zbog konkurencije među djecom i borbe za pažnju odraslih. „Proboj u svijetu djece isti je kao i kod odraslih: 10 posto su inicijatori agresije, 70 posto će odgovoriti na nju a 20 posto izbjegava agresiju na svaki mogući način. Optimalni način hvatanja u koštac s agresijom jest onaj u kojem roditelj usmjerava djecu da budu jedni od ovih 70 posto. 'Odgovori im ako te uvrijede, ali nikada nemoj napasti prvi'. To je normalno ponašanje s biološkog aspekta agresije“, objašnjava Perežogin.

Ipak, postoji i patološka agresija, a nju uzrokuju ozbiljni psihijatrijski poremećaji – u Rusiji se nažalost samo 200 doktora bavi ovim poremećajima. I zbog toga što tako malo specijalista uopće postoji, pedijatri i neurolozi jednostavno ne uspijevaju uočiti najteže vrste patologije, one na razini shizofrenije i autizma.

„Broj djece s poremećajima autističkog spektra i rane shizofrenije trenutno raste prema katastrofalnim razmjerima“, kaže Perežogin. „Takva djeca nisu agresivna jer trebaju nešto, nego jer im je potrebno da ih se ostavi na miru. Oni svaki pokušaj drugog djeteta da ostvare prijateljski odnos ili jednostavni kontakt doživljavaju kao agresiju. I njihov odgovor na to je, u pravilu, neodgovarajuć, apsurdan i nasilan.“

Roditelji mogu utjecati na takvo ponašanje svog djeteta ali samo do određene dobi i dok se patološki stereotip nije još definirao.

„Uzmimo za primjer dijete zlostavljača. Njegovi vršnjaci ga se boje i poštuju ga. Nastavnici, naravno, nisu oduševljeni takvim ponašanjem, a roditeljima uvijek 'izbjegne'“, govori Perežogin. „No za dijete, plusevi nadvladavaju minuse i sve se krasno posloži. Moguće je ovaj stereotip promijeniti kod djeteta do puberteta, no nakon toga je prekasno. Dječja agresija korigira se uz pomoć lijekova i psihoterapeutskog rada.“

Pionirski kampovi još uvijek popularni među djecom Pionirski kampovi nastali u doba SSSR-a postoje i danas. Oni današnjoj djeci nude zdrav odmor uz strogu disciplinu i šale koje ih zabavljaju toliko dugo da su već postale tradicija.

„Problem je u tome što imamo katastrofalno premalo specijalista a sam tretman je objektivno vrlo skup“, objašnjava stručnjak.

Perežogin primjećuje da među adolescentima danas postoji jasan trend omalovažavaja ljudskog život. „Život više nije posebna vrijednost, samo banalan resurs poput kakve stvari ili hrane. Danas samoubojstvo zbog neuzvraćene ljubavi nije uobičajeno jer ni ljubav nije u modi; seks je. Ako objekt interesa odbija fizički kontakt, to kod tinejdžera ne izaziva posebne emocije, jer je pronaći zamjenu vrlo lako. Trenutno ono što se događa je supstitucija koncepata. Konzumerističko društvo proteže se ne samo na stvari; i ljudi danas počinju konzumirati jedni druge,“ rekao je.

Što roditelji mogu učiniti

Roditelji ne poznaju dovoljno svoju djecu i ne razgovaraju s njima dovoljno, pa si rijetko zaista mogu predočiti kroz što njihovo dijete možda prolazi. Štoviše, neki roditelji potiču agresiju ili opravdavaju njihovo ponašanje tvrdnjama da zapravo štite svoju djecu.

„Ako se dijete žali roditeljima da ga druga djeca maltretiraju u školi ili drugdje izvan kuće, dva su aspekta od najveće važnosti za ispravno roditeljsko ponašanje. Najprije, pružiti djetetu moralnu podršku i analizirati situaciju zajedno s njim, a zatim pronaći način kako riješiti konflikt“, objašnjava Perežogin.

Dan očeva: Kao što je Tolstoj pisao, sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu...

Stručnjak preporučuje roditeljima da pomognu djetetu formulirati sustav vrijednosti. „Recimo, objasniti mu što zaista treba i za što se vrijedno izboriti, što nije toliko važno ili što je važno ovisno o situaciji, te što mu uopće ne treba i od čega je lakše naprosto odustati. Što je kompleksniji cijeli sustav ljudskih odgovora na te situacije to bolje, a dijete treba također podučiti i ovim reakcijama,“ kaže psihoterapeut.

„Ovaj sustav različitih ponašanja nikada se ne stavlja na papir. On se samo vježba u praktičnim životnim situacijama. Usput, djeca obično usvajaju ove vještine u procesu suradnje s vršnjacima i odraslima, a roditelji moraju odobravati primjerenu agresiju i neodobravati neprimjerenu agresiju; to je sve. No, ako nema interakcije između roditelja i djeteta, ništa se ne može postići.“