Klasici sovjetskog filma: „Sto dana nakon djetinjstva”

„Sto dana nakon djetinjstva” - sovjetska melodrama redatelja Sergeja Solovjova o životu tinejdžera u pionirskom kampu. Film je snimljen 1975. u studiju Mosfilm.

Serjoža je voditelj kampa, kipar koji je odlučio raditi s talentiranom djecom koja se odmaraju u kampu blizu starog imanja. Pionir Lopuhin toliko je zaljubljen u Ergolinu s kojom ide u isti razred (u toj ulozi debitirala je mlada Tatjana Drubič, buduća zvijezda sovjetskog filma 1980-ih), da i ne primjećuje koliko se u njega zagledala Ergolinina prijateljica Sonja Zagremuhina. Svi oni sudjeluju u pripremanju Ljermontovljevog kazališnog komada „Maskarada”, što im pomaže da izraze svoje osjećaje. Sama predstava neprimjetno prerasta u realnu dramu o prvoj ljubavi, u uzbudljivi reality show s neočekivanim ljubavnim izjavama, uvredama, nastupima ljubomore...

Prilično jednostavna radnja filma prožeta je duhom vremena, posebno zahvaljujući izvanrednoj glazbi poznatog sovjetskog skladatelja Izaka Švarca. Film koji je spontano postao nostalgična himna sovjetskom dobu danas se gleda iz malo drukčijeg kuta. Danas smo svjesni da su ti simpatični dječaci i djevojčice s njihovim čistim i pozitivnim osjećajima upravo ona generacija koja je podnijela najveći teret „perestrojke” 80-ih i svih onih promjena koje su uništile SSSR s njegovim prepoznatljivim načinom života.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće