Visocki ili „Hvala što si živ“

Premijera filma „Hvala što si živ“ na velikim ekranima bila je 2011. najzapaženiji filmski događaj u Rusiji. Film opisuje dramatične događaje iz srpnja 1979., vezane za život čovjeka kojeg je volio cijeli SSSR.

Vladimir Visocki u pratnji organizatora koncerata, doktora, prijatelja i agenata KGB-a koji ga nisu ispuštali iz vida, kreće na gostovanje u Uzbekistan, u grad Buharu, gdje treba nastupiti pred stranačkom elitom republike. Međutim, Vladimir Semjonovič već odavno ima problem ne samo s alkoholom, nego i s narkoticima, a njegovi protivnici iz KGB-a pokušavaju iskoristiti tu okolnost za akcije usmjerene protiv njega. Svojim intrigama postigli su da Visockom nakon koncerta pozlije, da padne u komu i kliničku smrt. U posljednjem trenutku daju mu injekciju adrenalina u vrat što mu spašava život. Do njegove smrti 1980. tada mu je bilo preostalo točno godinu dana.

Sovjetski bard među slavenskim Spartancima
Vjerojatno se malo tko sjeća da je u karijeri poznatog sovjetskog kantautora i glumca Vladimira Visockog bilo i jedno razdoblje kada je radio u SFRJ na snimanju filma za Titogradsku televiziju.

Idejni inicijator projekta bio je Nikita Visocki, sin Vladimira Semjonoviča, a film je režirao Petar Buslov, autor filmova „Bumer“ i „Bumer 2“, koji su svojevremeno podigli veliku prašinu u javnosti. Snimanje filma protjecalo je pod velom tajanstvenosti i trajalo je gotovo 5 godina. Ime glumca koji je igrao Visockog dugo se držalo u tajnosti. Njegov lik oblikovan je pomoću jedinstvene maske od silikona i plastike, izrađene uz korištenje računalne obrade prikaza i visokih tehnologija. Za izradu maske-robota, koja je trajala 6 mjeseci, iskorišten je posmrtni otisak lica, uzet 1980. Stavljanje maske glumcu koji je igrao Visockog trajalo je od 4 do 6 sati svakodnevno, a sat i pol je bilo potrebno za skidanje maske nakon snimanja. Glumac je na snimanje izlazio s maskom na licu, a na popisu za prozivku, umjesto njegovog prezimena, pisalo je „Visocki“. U najavi filma također piše da je Visockog igrao sam Visocki, a da mu je glas posudio njegov sin Nikita.

Pa ipak, pronicljivi gledatelji ubrzo su shvatili da je Visockog igrao poznati ruski glumac Sergej Bezrukov, koji je publici poznat i po ulogama Saše Bijeloga u seriji „Brigada“ („Sašina ekipa“) i generala Kapelja u filmu „Admiral“. Prije toga, Sergej je već imao zapažene uloge Puškina i Jesenjina u istoimenim serijama, što je bilo predmet mnogih šala o planovima Bezrukova da ubuduće odglumi i ostala velika imena ruske kulture. Popularni glumac Valentin Gaft smislio je čak i aforizam na tu temu, koji je sada već postao poznat: „Nije strašna smrt. Strašno je što će te poslije smrti glumiti Bezrukov.“

Bilo kako bilo, oko lika Visockog digla se velika prašina i to je išlo na ruku producentima s obzirom da je u ruskim kinima film zaradio 27,4 milijuna dolara. Naravno, tome je pored vještih marketinških trikova pridonijela i kvaliteta filma, snimljenog u najboljim manirama suvremene svjetske kinematografije. Radnja je dinamična, scene su slikovite, napetost je neprekidna, ideja i sadržaj su originalni, a glumačka ekipa izvanredna: Oksana Akinjšina, Andrej Panjin, Andrej Smeljakov, Vladimir Iljin, Ivan Urgant i dr.

Kritika je, naravno, različito ocijenila film: jedni su isticali izvanredno prikazan lik i pomalo jeziv utisak koji već u prvim kadrovima privlači svu pažnju svojom realnošću, a drugi su postavljali pitanje autorima filma zašto je za snimanje odabrana baš ta, poprilično neugodna i neslavna epizoda iz života ovog velikog čovjeka. U svakom slučaju, „Hvala što si živ“ je upečatljiv događaj u suvremenoj ruskoj kinematografiji, a to što će milijuni gledatelja „Prvog kanala“ i „Prvog kanala. Svjetska mreža“ 25. siječnja biti u mogućnosti pogledati ovaj film, svakako je lijepa vijest.