Prozor iz Pariza: Zašto je ruska putovnica Gérarda Depardieua toliko naljutila neoliberale?

Depardieu pripada onima koji se ne boje govoriti ono što misle. On se zaista ponosi svojim prijateljstvom s predsjednikom Putinom, ne pridajući pažnju tome što ga istovremeno blate francuski i ruski novinari. Fotografija: Christian Charisius/ Reuters

Depardieu pripada onima koji se ne boje govoriti ono što misle. On se zaista ponosi svojim prijateljstvom s predsjednikom Putinom, ne pridajući pažnju tome što ga istovremeno blate francuski i ruski novinari. Fotografija: Christian Charisius/ Reuters

Zašto je u Rusiji Depardieuova ljubavna izjava prema ruskoj kulturi isprovocirala provalu otvorene mržnje prema glumcu od strane neoliberala, koji su se po internet blogovima sa svom strašću obrušili na njega? S njihovog gledišta, Depardieu je počinio strašni ''grijeh'' – otvoreno priznao svoju ljubav prema Rusiji i izrazio svoje poštovanje prema predsjedniku Vladimiru Putinu. To se ne oprašta.

Kad se glumac želio preseliti u Belgiju, na svoje novo stalno mjesto boravka, u čitavom svijetu, uključujući i u Rusiji, prema njegovoj odluci odnosili su se s maksimalnom odanošću.

No Depardieu je zatražio rusko državljanstvo. I dobio je novu putovnicu u državi, koju su Europljani već navikli učiti demokraciji. Međutim, za razliku od njih glumac je, objašnjavajući svoju želju da promijeni državljanstvo, nazvao Rusiju velikom.

Pokušaji francuskih socijalista da uvedu porez od 75 posto za uspješne ljude koji znaju kako zaraditi, pobudili su simpatije samo kod pristaša uravnilovke. Ako bi se Depardieu preselio na nekakav izvanteritorijalni otok, nitko ga također ne bi osudio izuzev, vjerojatno, francuskih vlasti.  

No Depardieu je zatražio rusko državljanstvo. I dobio je novu putovnicu u državi, koju su Europljani već navikli učiti demokraciji. Međutim, za razliku od njih glumac je, objašnjavajući svoju želju da promijeni državljanstvo, nazvao Rusiju „velikom“. Depardieu je očigledno pokazao bogatim Europljanima da je s financijskog gledišta isplativo biti građanin ruske države. To je značajan argument za uspješne Europljanine, koji su se, prema mišljenju rukovoditelja Sberbanke Rusije Hermanna Gräfa, uvjerili u sljedeće: „financijsko-ekonomska i politička stabilnost je najvažniji čimbenik pri izboru države ne samo za investitore, nego i za djelatnike umjetnosti i kulture“.

Na koji način je Depardieuova spremnost da plati porez Rusiji zabiberila domaćim blogerima? Zašto oni prema njemu osjećaju otvorenu mržnju? U jednom od komentara autor je otvoreno objasnio zbog čega osuđuje Depardieua: „Ili on ne shvaća da njegovo obraćanje podiže rejting vladajuće partije i Putinov imidž.“ I tu je, zapravo, sva istina.

Naša opozicija je navikla pozdravljati pljeskom one zapadne djelatnike kulture koji ponižavaju Rusiji, no spremni su rastrgnuti one koji vjeruju u našu državu, smatraju je snažnom i perspektivnom.

Depardieu pripada onima koji se ne boje govoriti ono što misle. On se zaista ponosi svojim prijateljstvom s predsjednikom Putinom, ne pridajući pažnju tome što ga istovremeno blate francuski i ruski novinari.

„Rusija nije ona država u kojoj bi premijer mogao svojeg sugrađanina nazvati jadnim čovjekom“, prokomentirao je Depardieu izjavu prvog čovjeka francuske vlade Jean-Marca Ayraulta, koji je velikog glumca nazvao „jadnim“. Međutim, prema mjerilima zapadne demokracije izjava francuskog premijera se očito smatra politički korektnom te pokazuje slobodu riječi u društvu.  

Za nekoliko mjeseci francuski sud razmatrat će predmet s prometnom nesrećom u kojoj se, upravljajući skuterom, našao Depardieu na jednoj od pariških ulica. Na kraju nitko nije nastradao u tom incidentu. Stvar je predana na Kazneni sud, gdje će se održati klasičan proces uz prisustvo obrane i optužbe. Mnogi pretpostavlju da će francuske vlasti pokušati iskoristiti taj slučaj kao povod da nepotrebno „bocnu“ maîtrea. Međutim, Depardieu se već naviknuo na takve sitinice.

Obožavam vašu državu, Rusiju, vaše ljude, vašu povijest, vaše pisce. Sviđa mi se ovdje snimati filmove u kojima radim s takvim glumcima kao što je Vladimir Maškov. Obožavam vašu kulturu, vaš način mišljenja.

Depardieuovo obraćanje ruskim novinarima:
„Da, napravio sam zahtjev za dobivanje putovnice i sretan sam što je prihvaćen. Obožavam vašu državu, Rusiju, vaše ljude, vašu povijest, vaše pisce. Sviđa mi se ovdje snimati filmove u kojima radim s takvim glumcima kao što je Vladimir Maškov. Obožavam vašu kulturu, vaš način mišljenja. Svojevremeno moj otac je bio komunist te slušao Radio Moskvu! To je također dio moje kulture. U Rusiji se dobro živi. Ne nužno u Moskvi, koja je za mene suviše veliki megapolis. Više volim selo, a u Rusiji su mi dobro poznata prekrasna mjesta.

Postoji, naprimjer, jedno mjesto koje jako volim. To je mjesto gdje se nalazi Gosfiljmofond (Državni fond filmova Ruske Federacije op. prev.) pod rukovodstvom Nikolaja Borodačeva. Tamo se, u blizini brezika, osjećam prekrasno. Učit ću ruski jezik. Već sam o tome govorio s našim predsjednikom Hollandom. Sve sam mu to već govorio. On zna koliko jako volim vašeg predsjednika Vladimira Putina, i ta ljubav je uzajamna. I rekao sam mu da je Rusija država velike demokracije, to nije država u kojoj bi premijer-ministar mogao sugrađanina svoje države nazvati jadnim čovjekom.

Samo u tako velikoj državi nikad nismo sami, jer svako drvo, svaki krajolik nam donosi nadu. U Rusiji nema sitničavosti, ona je ispunjena velikim osjećajima. I iza tih osjećaja skrivena je velika vrlina.

Nemam ništa protiv štampe, no istovremeno mislim da je ona jako dosadna, jer u pravilu prezentira samo jednu ideju. Iz poštovanja prema vašem predsjedniku i vašoj velikoj državi neću više ništa dodati. Osim jedne stvari, koja se tiče Rusije, to je zapravo jedan ulomak iz knjige koji mi je pao na pamet... Samo u tako velikoj državi nikad nismo sami, jer svako drvo, svaki krajolik nam donosi nadu. U Rusiji nema sitničavosti, ona je ispunjena velikim osjećajima. I iza tih osjećaja skrivena je velika vrlina. U vašoj veličini, nikad se neću osjećati usamljen. Neka je slava Rusiji! Hvala!“

            Iz intervjua s Gérardom  Depardieuom (1987)

„Prvi put idem u Sovjetski Savez, iako sam odavno namjeravao posjetiti vašu državu, još od onog vremena kad sam počeo čitati rusku književnost – Turgenjeva, Dostojevskog, Tolstoja. Uronjen u njihove romane, zamišljao sam se Rusom, koji se šeta po moskovskim i peterburškim ulicama... Želio bih snimati u SSSR-u, odigrati ulogu jednog od glavnih junaka Dostojevskog. Vidim se u ulozi Dmitrija ili Aljoše Karamazova.“

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće