Tvrdo poput uralskog titanija

Zahvaljujući korporaciji VSMPO Avisma iz Sverdlovske oblasti na Uralu, koja je najveći proizvođač titanija na svijetu, može se sa sigurnošću tvrditi da u svakom zrakoplovu koji je proizveden u Europi i Americi ima ruskog udjela. Ova tvrtka sada zadovoljava više od 60% potreba europske korporacije za proizvodnju zrakoplova Airbus, oko 40% potreba američke tvrtke Boeing i 100% potreba brazilske kompanije Embraer. Generalni direktor VSMPO Avisme, Mihail Vojevodin, ispričao je dopisniku RBC Dailya Sergeju Starikovu način na koji je titanijski gigant postao nezamjenjiv partner vodećih globalnih proizvođača zrakoplova te kako se razvijaju odnosi tvrtke s ruskom zrakoplovnom industrijom.

RBC: Tko je danas glavni naručitelj titanija?

Mihail Vojevodin. Fotografija iz slobodnih izvora.

Mihail Vojevodin: Oko 30% titanija se koristi u industrijskoj proizvodnji, 40% u proizvodnji zrakoplova, 20% u proizvodnji motora i 10% u proizvodnji raketa. Korporacija podmiruje preko 30% potreba svjetskog tržišta titanija. U ukupnom rasponu poslovanja korporacije, na rusko tržište odlazi 30% do 35%, a ostalo se izvozi. Prošle godine Rusija je za domaću industriju naručila rekordnu količinu titanija. U postsovjetskom razdoblju, ruski potrošači nikada nisu naručivali više od 7 tisuća tona, u prosjeku je to bilo 5 do 6 tisuća tona, a u 2012. godini je najprije naručeno 10 tisuća tona, a kupljeno je više od 12 tisuća tona. To pokazuje da se danas u Rusiji razvija industrija na bazi visokih tehnologija u kojima se titanij jedino i koristi.“

RBC: Tko više kupuje titanij, Boeing ili Airbus?

M.V.: Povijesno gledano Boeing. Ove dvije tvrtke imaju različitu tehnologiju za proizvodnju zrakoplova. Svaki proizvođač odlučuje koliko će titanija koristiti. Ako se, na primjer, pojavi problem s težinom zrakoplova, proizvođač će čelik zamijeniti lakšim titanijem, ali će imati veće troškove proizvodnje jer je titanij skuplji od čelika. Airbus za svoje zrakoplove koristi manje titanija, ali mi pokrivamo 60% potreba te tvrtke. Boeing kupuje više titanija, iako od nas naručuje svega 40% potrebne količine.

RBC: Hoćete li i dalje osnivati mješovita poduzeća sa stranim proizvođačima?

M.V.: Da. Planiramo unaprijediti suradnju s Boeingom i osnovati novo mješovito poduzeće u Titanijskoj dolini. Također, razmatramo i mogućnost osnivanja mješovitog poduzeća s tvrtkom Alcoa za proizvodnju tankih aluminijskih panela za brze vlakove. Također, želimo izgraditi tvornicu za proizvodnju titanijske „spužve“ u Vijetnamu zajedno s tvrtkom Vinacomin.

RBC: Koliko titanija kupuje ruska Ujedinjena korporacija proizvođača zrakoplova?

M.V.: Sada isporučujemo otpreske i materijale svim poduzećima u okviru Ujedinjene korporacije proizvođača zrakoplova. Svako od njih posjeduje vlastite kapacitete za mehaničku obradu. Od 2009. korporaciji predlažemo da u gradu Verhnja Salda osnujemo zajedničko poduzeće za mehaničku obradu i prešanje. Po našoj procjeni, takva investicija iznosila bi od 70 do 100 milijuna dolara. Osnivanjem ovakvog poduzeća bi se većim dijelom zadovoljile potrebe za mehaničkom obradom titanija, koji je potreban Ujedinjenoj korporaciji proizvođača zrakoplova. Korporaciji je potreban naš metal u realizaciji civilnih projekata, prije svega za perspektivni zrakoplov MS-21, jer se planira konstrukcija kompozitnog krila. Za sada ne mogu reći koliko će to iznositi u tonama jer narudžba još nije stigla.

Sve češća upotreba kompozitnih materijala u zrakoplovnoj industriji povećava i potrebe za titanijem jer aluminij i čelik s kompozitima korodiraju. Naši konkurenti iz aluminijske industrije sada pokušavaju proizvesti aluminij otporan na koroziju, i to im polazi za rukom, ali proizvođači zrakoplova ipak koriste titanij kao sigurniji materijal. Prosječan rok upotrebljivosti zrakoplova je trideset godina, a nitko ne zna što će za to vrijeme biti s aluminijem otpornim na koroziju.“

RBC: Razvijate li suradnju s Kinom?

M.V.: Ove godine smo s kineskom stranom potpisali ugovor o isporuci materijala za avion S-919, ali do ovog trenutka projekt tog putničkog zrakoplova još nije završen.

RBC: Kakva je strategija razvoja korporacije?

M.V.: Planiramo proširiti i obogatiti asortiman, povećati udio visokotehnoloških proizvoda s visokim stupnjem obrade, razviti suradnju s partnerima, pojaviti se na novim tržištima i povećati naše sudjelovanje tamo gdje smo već prisutni. Naši naručitelji su sve manje zainteresirani za jednostavne poluproizvode kao što su ploče i poluge. Sve ih više zanimaju skoro gotovi proizvodi. Kako bi zadovoljili takvu potražnju, morat ćemo promijeniti filozofiju korporacije. Do 2015. namjeravamo investirati 800 milijuna dolara u proizvodnju.“

RBC: Planirate li povećanje količine dionica na tržištu?

M.V.: Pretprošle godine smo razmatrali mogućnost dodatne emisije dionica, a sredstva koja bi tim putem dobili smo planirali uložiti u razvoj nalazišta „Centralno“, međutim konačna odluka o tome nije donesena. Možda ćemo se ponovo vratiti ovom pitanju kada se završi izrada studije izvedivosti za nalazište i kada budemo znali koliko je sredstava za to potrebno. Planirali smo cjelokupnu procjenu završiti do ožujka prošle godine, ali nismo bili u mogućnosti. Tijekom rada iskrsnula su mnoga tehnološka pitanja, tako da smo rok za izradu studije izvedivosti morali produžiti do ožujka 2013.