Ponos 2012, dio 7. Stanovništvo: ima nas više

Prirodni prirast stanovništva Rusije za 10 mjeseci 2012. godine iznosio je 790 stanovnika. S obzirom na to da nije bilo smaka svijeta ili nekih drugih strašnih kataklizmi, u plusu smo i u konačnoj bilanci za 2012. godinu. Barem je tako obećavao ministar rada i socijalne zaštite Maksim Topilin. Ministar je vjerojatno imao izvještaje o tome koliko će trudnica još roditi do isteka godine.

Reklo bi se da je to jadna brojka, ali ipak imamo razloga biti ponosni. Pozitivan prirodni prirast nije zabilježen u Rusiji još od 1991. Prema prognozama UN-ovog odjela za stanovništvo, ruskih građana trebalo je biti sve manje. Bilo je razdoblja kada smo gubili gotovo pola milijuna stanovnika godišnje. U 2011. godini, negativan prirodni prirast iznosio je 127 tisuća stanovnika. Ako je broj stanovnika Rusije i rastao, onda je to bilo samo zbog imigranata (legalnih i ilegalnih).

Statistika svjedoči o tome da za pozitivan prirodni prirast nije zaslužna neka posebna regija – zaslužna je cijela zemlja. Natalitet je opao samo u tri regije (a 2011. je to bio slučaj u 43 regije), dok je u ogromnoj većini regija smanjen broj umrlih, i to ne samo od posljedica bolesti, nego i zbog vlastite gluposti: broj samoubojstava je manji za 3%, a broj smrtnih slučajeva uslijed trovanja alkoholom je manji za 19%.

Brojke demantiraju i mišljenje da nas je sve više samo zahvaljujući kavkaskim republikama. Po rastu stope nataliteta, vodeća mjesta zauzimaju Moskovska, Sverdlovska i Tjumenska oblast, kao i Krasnodarski kraj.

Pokazateljima rasta našeg prirodnog prirasta za 2012. godinu prethodio je pad nataliteta na najnižu točku. Bilo je to 1999., kada je zabilježena minimalna stopa nataliteta od 1,2 milijuna stanovnika. Zatim je taj pokazatelj postepeno rastao i s vremenom dostigao gotovo 1,6 milijuna stanovnika.

S pojedinim tendencijama smo se borili još u sovjetsko vrijeme. Na primjer, 1964. Sovjetski Savez je izbio među prvih nekoliko zemalja po broju abortusa, kojih je tada bilo 5,6 milijuna. Čak je i 1990. na 100 porođaja bilo 206 abortusa, da bi ih već 2011. bilo samo 55. Prijelomna je bila 2007. godina: tada je prvi puta broj porođaja bio veći od broja abortusa.

Na rast nataliteta utjecali su i specifični demografski faktori.

Kako se Rusija i Bjelorusija bore s demografskom krizom
Dvije zemlje izabrale su različite strategije i ubrzo postigle vrlo zanimljive rezultate. Kako je Rusija ukrotila negativan prirodni prirast, a Bjelorusija postigla manju smrtnost novorođenčadi nego Švedska? Što se planira za budućnost?

„Djeca rođena sredinom i krajem 1980-ih danas su već u generativnom razdoblju, a 1980-ih rođeno je puno djece“, objašnjava situaciju Ivan Beloborodov, direktor Instituta za demografska istraživanja. „Pored toga, izmijenio se i ‘kalendar nataliteta’, tj. ljudi postaju roditelji u starijem uzrastu. Ranije su majke rađale prvo dijete s 20-25 godina, a sada ga rađaju poslije svoje dvadeset pete godine. Da nije toga, demografski val 80-ih bi odavno splasnuo.“

S druge strane, demografi upozoravaju da nije dovoljno dostići pozitivan prirodni prirast stanovništva, treba ga i održati. Tu nisu dovoljne mjere koje je država već poduzela. To je kao Alisa u zemlji čudesa, u kojoj onaj koji želi ostati na mjestu, mora trčati naprijed. Tako su državne stimulacije (materinski kapital i porođajni certifikat) u velikoj mjeri već iscrpljene.

„Obitelji su smanjile aktivni period reprodukcije zbog mogućnosti dobivanja materijalne pomoći, tj. realizirale su svoje planove ranije nego što bi to učinile da nije bilo pomoći, po principu ‘željezo se kuje dok je vruće’“, upozorava Beloborodov.