U Rusiji je usvojen Federalni zakon „O mjerama djelovanja prema licima koja su sudjelovala u kršenju osnovnih ljudskih prava i sloboda, kao i prava i sloboda građana Ruske Federacije“, i već je dobio naziv „Zakon Dime Jakovljeva“. Zakon, koji u potpunosti zabranjuje američkim bračnim parovima da usvajaju rusku siročad, usvojen je u oba doma ruskog parlamenta, a 28. prosinca ga je potpisao predsjednik države.
Dokument je dobio naziv u znak sjećanja na ruskog dječaka koji je preminuo krivicom Amerikanca-usvojitelja.
Dimu je bio usvojio američki bračni par Harrison. Dječak je imao nepune dvije godine kada je umro u strašnim mukama. Njegov usvojitelj, Mimels Harrison, učinio je nešto što se nikakvom logikom ne može objasniti: jednostavno je zaboravio dijete u svom automobilu, parkiranom ispred ureda. To se dogodilo 2008. za vrijeme najvećih srpanjskih vrućina, u gradu Herndon u Virginiji.
Sud je utvrdio da je Dima bio vezan sigurnosnim remenom za dječje sjedalo i nepunih devet sati je polako umirao od visoke temperature u automobilu.
Suđenje Milesu Harrisonu, koji je prema izvještajima američkih medija angažirao skupog odvjetnika, trajalo je svega 3 dana. Zaboravnog tatu, optuženog za ubojstvo bez predumišljaja, sudac Terrence Nay je u potpunosti oslobodio krivice. Američka Justicija donijela je odluku da Harison nije kriv za smrt djeteta.
Zločin bez kazne
Kada je riječ o smrti usvojene djece iz Rusije, čak i u drugim okolnostima, kada očigledno nije bila u pitanju slučajnost, ili o namjernim okrutnim zlostavljanjima, krivci za te zločine često dobivaju nerazmjerno blagu kaznu, ili se potpuno oslobađaju krivice.
Na primjer, bračni par Craver u Pennsylvaniji proglašen je u studenom 2011. krivim za ubojstvo bez predumišljaja. On je, naime, ubio usvojenog sina, sedmogodišnjeg Vanju Skorobogatova, a sudac je izabrao minimalnu zatvorsku kaznu od 16 mjeseci. S obzirom da su Craveri proveli u istražnom zatvoru 19 mjeseci, jednostavno su poslije suđenja pušteni na slobodu.
Amerikanka Nancy Hanson iz Tennesseeja, koja je u Rusiji usvojila Artjoma Saveljeva, u travnju 2010. cinično je spakirala sedmogodišnje dijete u zrakoplov za Moskvu i poslala ga natrag u Rusiju, i to bez ikakve pratnje, samo uz propratnu ceduljicu. Poslije dugotrajne istrage i velike medijske kampanje u ruskim medijima američki sud je ipak skrenuo pažnju nesuđenoj mami na obavezu da isplati materijalnu naknadu djetetu kojega se odrekla.
U proljeće 2010. u Coloradu su uhićeni Edelvina i Steve Lechinsky, koji su usvojili tri sestre iz Rusije. Otkriveno je da su usvojena djeca bila izložena brutalnom kućnom nasilju. Kako se saznalo, djevojčice nisu samo dobivale batine, nego su i zlostavljane na vrlo „kreativan“ način. Usvojitelji su ih tjerali da rade sklekove iznad daske s čavlima u predjelu bedara, da rade stoj na rukama i trče desetine kilometara. Svoj sistem kažnjavanja Lechinsky su opravdavali „poteškoćama u adaptaciji“ usvojene djece iz Rusije. Na kraju su ovi kvazi-roditelji pristali surađivati s istražnim organima i izrečena im je samo uvjetna kazna zatvora.
Iako je nedavno stupio na snagu rusko-američki međuvladin sporazum kojim se regulira pitanja procesa usvajanja djece iz Rusije od strane Amerikanaca i pojačava kontrola tog procesa, skandalozni slučajevi se i dalje događaju. Washington uopće nije bio oduševljen potpisivanjem bilateralnog sporazuma s Moskvom i preuzimanjem dodatnih obaveza i garancija na najvišoj razini, ali je sporazum 1. studenog ipak stupio na snagu. I pored svega, doslovno početkom ovog tjedna rusko Ministarstvo vanjskih poslova je vrlo oštrim tonom zahtijevalo da se ruskom konzulu dozvoli susret sa šestogodišnjim Maksimom Babajevom u Floridi, jer ruski diplomati smatraju da je dijete izloženo nasilju u obitelji usvojitelja.
Brojke i sudbine
Na pitanje „Rossijske gazete“ kako je uopće moguće da se događaju takvi šokantni slučajevi, Chuck Johnson, predsjednik specijalizirane američke organizacije „Nacionalno vijeće za usvajanje djece“, objasnio je da „neke obitelji ne bi trebale usvajati djecu, jer nemaju potrebnu motivaciju, nisu pripremljene i ne znaju kako treba rješavati specifične probleme usvojene djece“.
„U SAD nam je poznato 14 slučajeva nasilne smrti usvojene djece iz Rusije, i roditelji koji su za to odgovorni većinom su u zatvoru. Ali bilo je i slučajeva kada su oslobođeni krivice. Svi roditelji uglavnom tvrde da su njihova usvojena djeca imala psihičkih problema. Zaista, neka djeca, usvojena iz internata u Rusiji, imala su izvjesnih zdravstvenih problema. Međutim, roditelji snose izravnu odgovornost, jer su dužni bar pokušati riješiti ta pitanja, a ako to ne postignu vlastitim snagama, dužni su se obratiti stručnjacima za pomoć. Danas u SAD-u postoje svi uvjeti za to. Ako usvojitelji radije rješavaju probleme samostalno, prebijajući djecu na smrt, onda će morati za to odgovarati“, rekao je ranije „Rossijskoj gazeti“ američki stručnjak za međunarodno usvajanje djece.
Moskva tvrdi da se zna bar za osamnaestoro ruske djece koja su preminula zbog brutalnog ophođenja s njima u obiteljima američkih usvojitelja, a da ih je daleko više stradalo uslijed zlostavljanja. Preko 60 tisuća djece je od početka 1990-ih iz Rusije odvedeno u Ameriku, u „toplo obiteljsko gnijezdo“. Veliki interes Amerikanaca za međunarodno usvajanje dece, konkretno djece iz Rusije, objašnjava se prije svega relativno malim troškovima i velikim izborom zdrave djece europske rase. Istine radi, treba istaknuti da Amerikanci iz ruskih domova za nezbrinutu decu uzimaju i djecu s raznim oboljenjima.
Prema podacima State Departmenta, Rusija je poslije Kine i Etiopije na trećem mjestu po popularnosti među američkim usvojiteljima. Samo u proteklih 5 godina u SAD je odvedeno preko 14 tisuća ruske siročadi.